Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati  “jednostavno” o životu. 

Nedjelja je večer. Mrak jesenjeg dana prekrio je krošnje stabala. Poluumorna pristajem na odluku društva. „Palačinke su spremne, gledat ćemo Supertalent.“ Pristajem, ne zbog emisije, koju nemam inače vremena gledati, već zbog druženja s ljudima koje volim. Gledam, pa hajde, moram priznati kako je emisija zanimljiva. No, ova moja nemirna guza, ne može dugo sjediti pa iziđem na zrak. Vraćam se, propustila sam jednu točku. Upravo sjedam na komentare. Slušam i slušam. Sva zbunjena i u čudu. Gospe moja, što se dogodilo? Komentari su me dali navesti na pomisao kako je očito cjelokupno hrvatsko čovječanstvo upravo odgledalo skupne orgije. Onako, deset je ljudi bilo na pozornici, potpuno golo. I svatko ga je svakome posvuda, gurao. Ajme majko, osmogodišnji sin mi je gledao emisiju. Vičem sestri: „Jesi li mu oči pokrila???!!!“ Smiruju me i objašnjavaju mi situaciju. Odgledavam spornu točku. Sretno zaključujem kako mali neće imati nikakve traume. Dapače, ništa manje ne vidi kada raspalimo CMC i pjevamo po kući. I plače mi se. Odgledavam čitavu emisiju. Još mi se više plače. A zašto se, teti Ivki plače? Jer teta Ivka, ne voli licemjerje. Kojem je hrvatsko društvo, nažalost, iznimno sklono. Pa krenimo.

Živimo, barem tako kažu, u dvadeset prvom stoljeću. Već odavno, ali odavno, nago ljudsko tijelo posvuda je oko nas. Vjerujte mi kad vam kažem, a vidjela sam to svuda po Hrvatskoj. Ne samo na jednom mjestu. Dakle, vozim se. S ogromnog plakata, cura u čipkastim gaćicama i grudnjaku, a često i bez grudnjaka, poručuje mi: „Kupi gaćice u Pipimissimi dućanu.“ „Nemoj, nego kupi u Sisca dućanu!“, vrišti druga. Prolazim pored autopraone. Ogroman plakat mokrih majica ispod kojih me gledaju sasvim uočljive bradavice, djevojke sa spužvom u ruci koja je krenula oprati auto. Upalite stranu glazbu, upalite našu glazbu. Vidjet ćete spotove. Obilate guzama i cicama.

Kupam se ljeti na plaži. Brazilke su iznimno učestao odjevni kupaći predmet po hrvatskim plažama. Brazilke su inače vrsta gaćica u kojima je teti šivalici na donjem dijelu ponestalo materijala. Brazilke su u današnje vrijeme zamijenile tange. A tange su vam bile vrsta gaćica u kojima je teti šivalici toliko ponestalo materijala kako je sašila samo prednji dio,a za stražnji je imala samo jedan konop koji je ionako ulazio u guzu, pa ga niste ni vidjeli. U svakom slučaju, brazilke su udobnije. Živimo u dobu u kojem je vidjeti golo ljudsko tijelo servirano na tanjuru, sasvim svakodnevna pojava. Mislim kako cice i guzice danas nije vidio jedino čovjek koji desetljećima živi izoliran od svijeta. Negdje van civilizacije. I bez mobitela kako bi nam javio jel’ živ i zdrav. Jer da ima mobitel, zasigurno bi mu kad tad iskočila nekakva bradavica ili dio guze u brazilkama pa bi bio obeščašćen, kao i ostatak čovječanstva.

Ogoljeno tijelo toliko je sveprisutno kako će vrlo skoro simbol seksualnosti postati do grla zakopčana halja i komad gole šaku u sklopu s prstima. Vjerujte mi na riječ. No, ipak, desilo se kako je te večeri u hrvatskom Supertalentu nastupila jedna cura pokušavajući pokazati svoju ljubav prema plesu zvanom „tverk“ koji postoji već neko vrijeme. I karakterizira ga mrdanje guzom. Cura se pritom, dobrano, unijela u svoju strast te je odlučila ne biti dosadna. Spojila je tradiciju s modernošću. Iz narodne nošnje, zakopčane do grla, prešla je u brazilke. I zamrdala guzom. Na nacionalnoj televiziji. U Hrvata. Nije bila gola. Nije pružala seksualne usluge, kako joj se pokušava prilijepiti. I nije svakako bila prva, a ni druga, niti treća, nastavi niz, koja je malo skratila gaćice u showbusinessu. Meni je osobno, bila interesantna, umjetnička. I nimalo degutantna. Poštujem sve kojima se njen nastup nije svidio. Tu smo kako nam se ne sviđa svima sve. No, ne poštujem licemjerje u kojem je njena umjetnost bačena sasvim u sasvim neki stoti plan. Jer je pojedinim Hrvatima zasmetala njena garderoba. I njeno mrdanje guzom. I da je neko drugo vrijeme, u kojem hodaju svi zakopčani do grla, možda bih rekla ne razumijem zašto vam smeta, ali prihvaćam. Takvo je vrijeme. No, u današnje doba, ne mogu to nazvati nikako drugačije, nego licemjernošću.

Ta je guza toliko zasmetala pojedinim članovima žirija da se provukla kroz njihove komentare i kada je cura završila, kada su drugi kandidati bili na bini. Tu je već postalo preočito kako nije problem u curi ili u brazilkama. Već je problem u onome kome smeta, zbog čega mu, onako iznutra toliko smeta? Što je u tebi probudio taj djelić nečije guze koji nema veze s tobom? Što to imaš debelo riješiti sam sa sobom? I riješi to, ali ne na nacionalnoj televiziji. I ne rješavaj to omalovažavajući tamo neku curu. Imaš svoju guzu. Pokrivaj ju ili otkrivaj. I brini o njoj. U kom god pogledu želiš. A drugima, ostavi njihove guze na brigu.

P.S. O mišljenju kako je spajanje tverka s narodnom nošnjom i plesom, ruganje sa ženama koje njeguju hrvatsku tradiciju imam reći sljedeće. Mislim kako su upravo oni koji su to proglasili ruganjem ponizili žene koje njeguju hrvatsku tradiciju. Stavivši im epitet, ako su u narodnoj nošnji, kako su lišene i senzualnosti i seksualnosti. Te je taj pojam ispao nepoveziv s njima. A nije. I sve vam žena može oprostiti, osim toga. Stoga, budite što želite biti. I pustite druge neka budu ono što žele biti. Mir s vama.