muškarci poštuju žene onoliko koliko one poštuju same sebe

Svake nedjelje čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.

Moj prvi spoj dogodio se prije osam godina i sad kad sam tu brojku stavila na papir izgleda kao da je prošla cijela vječnost, kao se to odvijalo u nekim drugim dimenzijama. Da nije bilo društvene mreže, par promila i mog tinejdžerskog ludila pitanje je što bi se dogodilo. Još i danas sjećam se što sam taj dan jela za ručak, imala obučeno i imala u glavi, a to je da se nigdje ne pojavljujem bez novčanika i dovoljnog iznosa da platim kavu makar se dva dana za redom odricala cigareta i marende u školi jer sam tako odgojena – da ne očekujem i da sam samostalna.

To je bio trenutak kad sam se susrela s dobrim frajerom i od tog dana samo takvima sam okružena zato kad pročitam da ih danas nedostaje zakolutam očima.

Muškarac poštuje žene koliko one poštuju same sebe počevši od majki koje odgajaju svoje sinove koji jednako tako gledaju svoje očeve kako se ponašaju prema supruzi, sestri i drugim ženama. Sve počinje odgojem.

Druga faza je školska socijalizacija i tad, posebice u tinejdžerskim godinama, trenira se jačina muškog karaktera hoće li samostalnim učenjem graditi svoje vrijednosti ili će one biti oličenje muškog natjecanja tko je (tinejdžerskim muškim rječnikom) „povalio bolju žensku“.

Od srednje škole bila sam okružena dobrim frajerima koji mi možda nisu otvarali vrata ili pridržavali kapute, no nikad me niti jedan prijatelj ili poznanik nije pokušao iskoristiti u pripitom ili pijanom stanju, a za bliske prijatelje dobro znam da im to nikad nije palo na pamet učiniti bilo kojoj drugoj djevojci.

Danas su to sve izgrađeni mladi muškarci koji su financijski samostalni, imaju firmu ili rade po nekoliko poslova, fokusirani su na sebe, neki su u sretnim vezama, neki su slobodni, ali i dalje nisu šupci.

Svjesna sam koliko je moja priča pozitivna i afirmativna, no to proizlazi iz mog vlastitog stanja uma da se želim okružiti samo kvalitetnim, izgrađenim osobama koje imaju vrijednosti jednake mojima.

Tome mogu zahvaliti mom ocu i njegovu ophođenju prema životu općenito što mi je dalo bazu za kreiranje sebe, a nakon toga vlastite okoline. Srećom, nikad nisam odgajana kao “tatina princeza” jer tad bi očekivala da se netko pobrine za mene jer sam krhko bićece koje traži nečiju pomoć i zaštitu. Odgajana sam da su muškarci i žene ravnopravne te ako neće zajednički raditi na odnosu – piši propalo, nešto kao brak mojih roditelja.

Otkad postoje mediji provlači se svima poznata rečenica koja se nadovezuje na mit da nema dobrih frajera, a ona glasi da se muškarci boje uspješnih žena.

Ako se muškarac boji uspješne žene onda ni sam ni dorastao društvenoj ulozi uspješnog muškarca po njegovim kriterijima koje si je izgradio kroz život.
Ako se muškarac boji uspješne žene onda takav uspješnoj ženi nije ni potreban.

Muškarci poštuju žene onoliko koliko one poštuju same sebe jer kad žene na usputnom razgovoru progovore o tome kakav treba biti idealan muškarac većina ima provjerenu šprancu: visok, crn, zgodan, s bradom, da je lijepo odgojen, financijski osiguran i potencijalno dobar uzorak za razmnožavanje.

U najmanju ruku kao da je modni dodatak iz obližnjeg concept storea zaboravljajući fokus usmjeriti prema sebi i zapitati se što ti radiš za sebe da bi jednog dana mogla graditi kvalitetan partnerski osobom koja je jednako izgrađena kao i ti. Tko je za nijansu uspješniji ili emotivno inteligentniji tad je nebitno jer će se osobe u takvom odnosu međusobno motivirati i nadopunjavati.

Tako smo frendice i ja otvorile tu temu muškaraca i plaćanja računa na spojevima, kavama ili sastancima.
Jedna je svoju filozofiju sumirala u rečenicu: Radije ću ja platiti cijeli račun nego da on plaćanjem zauzvrat automatski očekuje seks. Na to se klimanjem druga nadovezala s pričom kako je mjesec dana dobivala upit za jedan sastanak od tipa koji je bio dosadan, ali u isto vrijeme motiviran da mu pomogne oko karijerne odluke. Odradila je sastanak, savjetovala ga i platila račun da dotični nije ni trepnuo.

I tu se uopće ne radi o spolu nego o pristojnosti. Muškarac, žena, spol je posve nebitan.

Prije nekoliko godina prisustvovala sam jednom ženskom okupljanju gdje se ponovno otvorila tema muško-ženskih odnosa, no taj put naglasak je bio gdje danas upoznati frajera za kojeg smatraš da će biti kompatibilan partner.

Pošto sam neka vrsta romantičarke koja teži isključivo cjelovitim odnosima pa prema tome „svoje“ frajere mogu nabrojati na prste jedne ruke ne znam gdje se pronalaze ti kompatibilni.

Jedan od rijetkih trenutaka da su se sve žene složile je da se frajer, ako se traži, može pronaći na mjestima i u krugovima gdje se žena kreće. Prema tome u mom slučaju bi to bila knjižnica, konferencije, promocije knjiga, koncerti, park sa psima ili kako me jedna poznanica voli zajebavat – u kafiću jer imam oko za konobare, a druga bi na to vrištala da mi treba izgrađen muškarac, menadžer, glazbenik, interdisciplinarac.

Mene sve to užasno zabavlja i nasmijava jer razlog zbog kojeg ne znam gdje je to čarobno mjesto na kojem se upoznaju zgodni, samostalni i šarmantni frajeri je što sam svoje birala, a ne pronašla.

Doslovno sam odlučila – Da, On to je za mene ono što u ovom trenutku želim.

Jučer je to bio svjestan odabir osobe s kojom ću graditi višegodišnju vezu, sutra će to biti osoba s kojom ću izabrati izgraditi život po našim pravilima.

Jer biram, ne tražim. Jer kad tražiš često se dogodi da si kao guska u magli ili muha bez glave i uopće nemaš pojma što želiš.

Zajebano je kad svjesno i odgovorno biraš koga želiš imati u životu jer s tim dolazi odgovornost od mogućeg pogrešnog odabira. I zapravo nikad sa stopostotnom sigurnošću ni nećeš znati da je to „to“.

“Love is an exercise in selective perception: you don’t find your partner, you choose your partner [everyday]” kaže Esther Perel, žena koja svojim knjigama pomiče shvaćanje koncepata poput strasti, ljubavi, prijevare i monogamije u modernom društvu.

Život je prekratak kako bi ostvarile apsolutno sve što želimo i prema statistikama svaka od nas će, prema Perel, u svojoj odrasloj dobi imati dvije do tri ozbiljne veze, a neke od tih veza odvijat će se s istom osobom.

Iz tog razloga prvo izgradimo sebe i poštovanje prema sebi, a tek onda izaberimo životnog partnera jer on nije tu da nadopuni polovicu nas.

Žene su cjelovite osobe.

Tvoj životni partner je tu zato što imaš svoje razloge zbog kojih biraš da bude uz tebe.

1 komentar

Comments are closed.