Svake nedjelje čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.

Jedna od mojih najvećih fobija je javljanje na mobitel i pričanje s nepoznatom osobom koja me zove iz meni nepoznatog, a njoj poznatog razloga.

Kad vidim +385 broj koji nije memoriran uhvati me lagani napadaj panike i pomisao da me traži agencija za utjerivanje dugova kojih nemam, anketari koje zanima za koga ću glasati na lokalnim izborima, brokerska kuća koja ima ponudu za ulaganje na moju štetu ili nadobudni poznanik koji ne zna za poruke.

Jeste li primijetili da ako pričamo na mobitel s nekim, isključivo u privatne svrhe, osoba koja vodi razgovor s nama nije naša generacija? … jer naše generacije više ne pričaju na telefon.

Na mobitel se javljam jedino roditeljima (ponekad ni njima) i bliskim poznanicima koji znaju da ako zovu s nekog nepoznatog broja prvo me moraju pripremiti porukom da će zvati u određeno vrijeme kako bi me uopće dobili.

S porukama je sasvim druga stvar. Pošto sam naviknuta na tipkanje i piskaranje općenito, moje su poruke na razini ruskog realizma, nikad kraja. Ali i to smanjujem jer više nemam vremena za tipkanje Ane Karenjine u verziji Svakodnevica Andree Tintor.

Sve ostale dogovore obavljam preko maila ili društvene mreže jer ako neke ljude ne možeš dobiti putem maila, danas se više ne mogu ni skrivati da nisu vidjeli poruku na fejsu.

To je posebna vrsta znatiželje. I ovisnosti. Biti kontinuirano prisutan i dostupan.

Današnji tempo života, bez obzira radili posao koji volimo ili ne volimo, zahtjeva svakodnevnu fizičku i psihičku spremnost na podnošenje pritiska koji nas okružuje.

Kolektiv i/li pojedinci često očekuju od drugih da su svi non stop dostupni, na raspolaganju, da imaju vremena za dugometražna kafenisanja pod izgovorima „lako ćemo“ ili „ionako u ovoj državi ništa ne funkcionira pa ako uzmeš pauzu, nitko ne primijeti“…

I tako svi uzmu pauzu pa nam je država u stanju u kakvom je.

U životu se držim svojih prioriteta, a to je da nisam svakome dostupna.

Ako se pitate što ako me zove Tom Hardy s nepoznatog broja, a ja se ne javljam!?

Jebiga, mogao je poslati poruku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here