Svake nedjelje čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.

Ponedjeljak. 7.30 izlazim iz stana na putu prema uredu U ruci Kindle. Slušalice u ušima.
Utorak. 7.30 izlazim iz stana na putu prema uredu U ruci Kindle. Slušalice u ušima.
Srijeda. 7.30 izlazim iz stana na putu prema uredu U ruci Kindle. Slušalice u ušima.
Četvrtak. 7.30 izlazim iz stana na putu prema uredu U ruci Kindle. Slušalice u ušima.
Petak. 7.30 izlazim iz stana na putu prema uredu U ruci Kindle. Slušalice u ušima.

Tko se boji rutine još?

Posljednji posao koji je zahtijevao rutinu radila sam prije tri godine i ovih dana sam pokušavala zamisliti što je to što me motiviralo da ustrajem u rutinskom obavljanju posla!?
Jedini odgovoru na koji sam naišla je: novac. Novac je bio jedini motivator da ostanem na poslu koji me uhvatio u začarani krug rutine od ponedjeljka do nedjelje, šest do osam sati dnevno. Druga motivacija koja me držala je svijest da će tome u izvjesno vrijeme doći kraj, no što kad kraja nema?

  Ona sve zna

Je li tradicionalan posao u kojem je rutina neizostavna stavka samo naučeno ponašanje?

Od industrijske revolucije do danas, od generacije do generacije postojalo je uređenje poslovnog sektora da se znalo kad je vrijeme za rad i red. Ponajviše zbog tog društvenog reda kojim se lako upravlja društvom ako je stavljeno u kutije.

Sad smo na sceni mi, kako nas nazivaju milenijalci, koji se bune protiv apsolutno svakog sistema koji nam oduzima slobodu i fleksibilnost. Jedino što me žalosti je da je ta pobuna pasivno-agresivna jer moja generacija jednostavno nema muda reći jasno i glasno što misli. Sjebao nas je fejs i ovisnost o lajkovima kao potvrda vrijednosti ili mišljenja. Zaboravljamo da bi se nešto promijenilo treba djelovati u offline svijetu.

Nego, fleksibilnost na poslu… Ona nam dozvoljava slobodu raspoređivanja obaveza i radnih zadataka onako kako nam odgovara, no što ako smo neorganizirani? Što ako nam treba hijerarhija da se organiziramo?

Organizacija vremena doista je jedna od vještina koju je potrebno s vremenom usavršavati.
Dok sam razmišljala o prednostima i manama posla od 9-17 pitanja su se nametala sama od sebe, a počinjala su s ‘kad ću imati vremena za …’ i tad sam shvatila da je odgovor ‘nikad’ prigodan odgovor ako si ne posložim prioritete ovog dana, tjedna, mjeseca, godine.

  Tvoj drugi život počinje onog trenutka kad shvatiš da imaš samo jedan

Na blogu sam već pisala o tome kako ako želimo ostvariti svoje snove (kako to u ovoj kolumni zvuči utopistički) neke od tih snova ćemo morati odbaciti jer jednostavno nemamo vremena niti dva života da sve uspijemo ostvariti.

„Learn before you earn“, kaže Tim Ferris i tjera me na razmišljanje koliko godina možemo posvetiti potpuno učenju ako smo odradili već petnaestak u formalnom obrazovanju, a nakon koliko vremena se možemo baciti u egzekuciju zamišljenog?

Nema ispravnih odgovora ili što sam naučila u ovom tjednu rutine, sve ovisi o situaciji i našoj volji da se toj situaciji asimiliramo. Prilagodba na svaki uvjet, na svaku životnu situaciju učinio nas je najsposobnijim sisavcima iako često svi preispitujemo vlastite (ne)sposobnosti.

Kako ti upravljaš vlastitim vremenom i na kraju krajeva, vlastitim životom?

  Ženski izlasci nakon 25. - mit ili stvarnost?

Mene je po glavi udario šamar realnosti s odgovorom ‘ne dovoljno dobro’ posebno kad sam skoro posegnula za mailom da napišem urednici da nemam vremena za napisati ovu kolumnu, da nakon tridesetak tjedana odustajem. Ipak, činjenica je da sam si postavila cilj od 52 kolumne ove godine i da se nekoliko sati uvijek može pronaći. Nemoj spavati, ustani ranije, usisavanje će pričekati samo nemoj se dovesti u jednaku situaciju da odustaneš.

I dok će neki reći da je to jednostavno takav tijek života i da se moramo prilagoditi čak i onome što ne želimo ja se ne želim složiti s tim prvenstveno jer je život prekratak za sve ono što nam oduzima vrijeme, energiju i osjećaj ispunjenosti. Čim prije shvatimo da smo samo mi odgovorni za sve što nam se događa tek tad ćemo moći donositi odluke koje može neće ići u istu kutiju kao one društvene, ali u međuvremenu obećavam da ćeš pronaći još drugačijih koji su dovoljno slični da svi zajedno pronađemo mjesto pod suncem.