Primjetila sam kako veliki broj ljudi koji su prešli tridesetu slobodno vrijeme provodi isključivo s nekolicinom osoba te u taj čarobni vrutak prijateljstva ne može ući nitko drugi. Ne radi se tu uvijek o par naboljih prijatelja koji se bezrezervno podržavaju i telepatski razumiju, već je riječ o nekakvoj zoni komfora u kojoj te nitko ne izaziva, ne ispituje tvoje granice, ali i ne nudi ništa hranjivo. Zašto je to postao svojevrsni trend?

Meni se čini da se dosta ljudi nije uspjelo riješiti srednjoškolske prakse prema kojoj ti zakon nalaže da se pankeri druže s pankerima, a šminkeri sa šminkerima. Nema miješanja, ni pod razno! S tim nije za zaje*avati se jer će te izbaciti iz ekipe. Znači, oko sebe imaš točno određen krug ljudi s imenom, prezimenom i šaljivim nadimkom, a ako netko od tih ljudi dovede neku novu ličnost, ostali će ga/ju gledati razjapljenih usta i odmah potom sazvati hitan sastanak povodom te šokantne i neugodne situacije.

Jasno je da svi vole osjećaj sigurnosti i predvidljivosti kad su naši prijatelji u pitanju i da se svi nabolje osjećamo u društvu dobro znanih faca, ali činjenica je da se mnogi od nas na taj način itekako ograničavaju. Ovaj se neće družiti s nekim tko ide na narodnjake, ovaj neće s desno orijentiranima, ova s ljudima koji imaju djecu, onom smetaju pederi, ova misli da je trava droga… misusovo!

Uglavnom, ljudi nikako da shvate da to što eliminiraju ljude, potencijalne drage poznanike i moguće prijatelje, radi nebitnih razloga kao što su ovi, zapravo znači da nisu proživjeli ništa od života jer bi u protivnom znali da se ljudi dijele na samo dvije vrste: stoku i legende. Stoka je tu dok nema drame, legende su tu uvijek. Promislite malo jesu li ljudi koji vas okružuju na dnevnoj bazi stvarno tu jer i vi i oni to istinski želite ili se radi o pukoj slučajnosti. I nemojte da vas zavara naoko privlačan imidž stoke: oni su uvijek kul, slušaju samo pravu mjuzu, gledaju  filmove koji traju 3 ipo sata, znaju svaku i najgluplju informaciju na planeti, prvi saznaju velike vijesti i šire dalje, ma prekul su… jer su to uglavnom lažnjaci, nemaju život i itekako znaju kako se svidjeti drugima, ali su jaaako površni i masovni kompleksaši. Znate zašto? Zato što ljudi koji su stvarno samopouzdani i kvalitetni nemaju nikakav problem s tim da na glas kažu da su bili na koncertu Ivana Zaka i da im se nekako čak sviđalo i da su sami sebe iznenadili, to su ljudi kojima nije važno što drugi misle o njima, često su pomalo naivni i ne shvaćaju ljudsku pokvarenost, spremni su pomoći istog trenutka iako vas možda nisu vidjeli mjesecima ili godinama… jer su je*ene legende. A ova stoka samo glumi i podilazi, dok vas ne snađe neka životna tragedija, tada samo iščeznu.

tumblr_noo7hrr6S21t3cwato1_500

Nije mi namjera izigravati nekakvog friendship gurua, nemam ni ja hrpu prijatelja, ali samo iz razloga jer mi fali slobodnog vremena. Treba se osloboditi izmišljenih granica i prihvatiti mogućnost da vam  je rođak kojem lažete svakog Božića da ćete mu se javiti za kavu totalna legenda kojoj nikada niste dali pravu priliku i koji vam je mogao postati fenomenalan prijatelj. Možda je ona kolegica s posla koja nosi seljave tigraste čizme i džirlo haljine zapravo kraljica i duša od žene s kojom biste se super zabavljali. Nemojte biti bijedne primitivčine, otvorite srdašce različitostima i nastojte ne biti plitki. Ljudi koji se razlikuju od vas po koječemu zapravo su dragocjeni jer ćete od njih naučiti nešto novo o svijetu i sebi samima, s njima ćete doživjeti nešto što dosad niste. Stoga, širite obzore i izađite iz te tako sigurne, ali jalove monotonije. Zamislite da je rat i da spašavate goli život, ma bolila bi vas kita ‘ko šta sluša, kako se oblači i gdje izlazi, zanimalo bi vas samo hoće li vam pomoći kopati rov ili će vas baciti u neki. Imajte to na umu kad idući put nekoga nazovete prkanom jer vam se životni stilovi ne podudaraju.


Autor: Tanja M. Foto: Tumblr


Svaki četvrtak čitajte kolumnu Ja nisam odavde u kojoj će vam naša novinarka uz dozu humora, ali i ruganja, pisati o svojim mislima, životu, a možda i o bananama.  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here