Vjerojatno ste pogledali mnoštvo spotova i kreativnih kampanja iz kojih stoji Riječanka Slađana Gržinčić. Već više od desetljeća Slađana je prisutna u svijetu kreativne industrije, a njezin poslovni put obilježili su brojni projekti koje je stvarala zajedno sa suprugom Filipom, od vjenčanja do produkcije spotova, videa i sadržaja za brendove.
Kroz Studio Akcent bavi se marketingom i kreativnim projektima, dok je kroz društvene mreže izgradila zajednicu s kojom dijeli svoje behind the scenes fragmente i svakodnevicu.
Nedavno je pokrenula KOE, vlastiti brend koji je nastao iz njezine dugogodišnje ljubavi prema treningu i želje da stvori komade u kojima se žena osjeća snažna, sigurna i svoja. KOE je za Slađanu puno više od odjeće – njegovo ime, koje na japanskom znači „glas“, predstavlja unutarnji glas koji nas potiče da vjerujemo sebi i napravimo nešto za sebe.
I dok danas uspješno gradi novi poslovni projekt, sva svoja prethodna iskustva postala su temelj za sve ono što KOE postaje, a nama je otkrila kako je nastao KOE te što ju u poduzetništvu i životu svakodnevno pokreće.
- Posljednjih mjeseci u tvom fokusu je KOE, projekt koji je iz ideje prerastao u sve uspješniji modni brend sportske i aktivne odjeće Kad si prvi put osjetila da je vrijeme da napraviš taj korak i izađeš iz svoje dosadašnje poslovne zone komfora? Je li postojao konkretan trenutak koji je pokrenuo cijelu priču? Što za tebe znači KOE?
Mislim da nije postojao jedan konkretan trenutak u kojem sam rekla: „E, sad je vrijeme da napravim svoj brend.“ Taj glas je zapravo rastao u meni godinama i dugo me bilo strah stvarno ga poslušati. Znala sam da želim napraviti nešto svoje, ali nisam odmah znala ni kako će to izgledati ni koliko će velika ta priča jednog dana postati.
Ali ono što sam jako jasno osjećala je da želim imati svoju robu za treniranje. Godinama treniram doma, pokret i aktivnost su ogroman dio mog života i svega što sam dijelila kroz Instagram, tako da mi je u jednom trenutku jednostavno postalo potpuno prirodno da iz svega toga nastane i moja sportska odjeća. Ne zato što sam sjela i poslovno odlučila da sada moram napraviti brend, nego zato što me to stvarno vuklo. Htjela sam napraviti ono što sam i sama tražila i ono u čemu bih ja željela trenirati i živjeti.
A onda je KOE jako brzo prerastao samo sportsku odjeću. Shvatila sam da želim stvarati komade u kojima će se žena osjećati dobro, udobno i nekako svoja. Da ih obuče za trening, ali i za cijeli svoj dan. Da u njima gušta, da ih stalno nosi i da kad otvori ormar jednostavno opet bira KOE. To mi je danas možda i najljepši dio cijele priče, kad vidim da žene stvarno tako nose tu odjeću i da je KOE postao dio njihovog života.
I zato mi danas još više ima smisla što KOE na japanskom znači glas. Jer je cijeli brend zapravo nastao iz jednog glasa u meni koji sam godinama čula, ali ga se nisam usudila do kraja poslušati. KOE za mene znači upravo to, čuti sebe, vjerovati tom osjećaju i imati hrabrosti krenuti za njim čak i kad još nemaš sve odgovore.
- Iz poslovne perspektive, KOE si pokrenula kao već izgrađena poduzetnica s mnoštvom kreativnim projekata iza sebe. Je li pokretanje vlastitog brenda ostvarenje želje za novim početkom, i svemu što novi počeci nose – rizik, nova energija i motivacija? Kako ‘pomiriti’ sve ono što znaš o biznisu, s onim što tek otkrivaš?
Pokretanje KOE-a zapravo nije bila želja za nekim novim početkom u smislu da sada puštam sve staro i krećem ispočetka. Baš suprotno, KOE je za mene samo nastavak svega što sam godinama radila i stvarala i još jedna od onih želja koje sam u nekom trenutku odlučila poslušati. Kroz život sam radila stvarno razne poslove i nekako sam uvijek išla za tim osjećajem koji me u tom trenutku vukao u nekom smjeru.
To što danas imam svoj brend ne znači da sam pustila sve ono drugo. I dalje snimamo spotove, i dalje radimo scenarije, i dalje imam svoju prekrasnu zajednicu na Instagramu i sve te druge stvari i strasti koje obožavam. Možda su danas prisutne na malo drugačiji način jer me KOE trenutno stvarno jako zaokupio. Ipak je to startup i nešto potpuno novo, pa je možda najveći izazov zapravo pronaći balans između svega toga.
S druge strane, sve što sam radila do sada mi je nevjerojatno pomoglo. Godine iskustva u marketingu, stvaranju sadržaja, radu s brendovima, pozicioniranju proizvoda i poznavanju svoje publike danas jako koristim u KOE. U poduzetništvu sam već deset godina i nekako mi sada sve ima savršenog smisla, kao da je KOE trebao doći upravo sada, nakon svih tih godina iskustva koje sam skupljala kroz Instagram, ali i kroz sve naše druge poslove.
Ali ovo je definitivno najveći poslovni korak koji sam do sada napravila jer prvi put imam fizički proizvod.
Fizički proizvod znači stvarno veliko ulaganje, veliko vjerovanje u ono što radiš i, ono što je meni možda bilo najteže, veliko otpuštanje kontrole. Jednostavno ne možeš sve imati pod kontrolom.
I mislim da je količina stvari koje sam naučila u samo ovih nekoliko mjeseci stvarno nemjerljiva. Koliko god iskustva imala iza sebe, vlastiti proizvod te nauči potpuno drugačijoj vrsti poduzetništva. To iskustvo mi je stvarno neprocjenjivo.
- Pokretanje vlastitog brenda, odnosno bilo koji poduzetnički pothvat, nosi puno više neizvjesnosti nego što se vidi na društvenim mrežama. Koji ti je dio KOE procesa bio najteži ili da kažemo – najizazovniji?
Definitivno neizvjesnost. Mislim da mi je to bilo i još uvijek je najizazovnije. Kod fizičkog proizvoda postoji toliko stvari koje jednostavno nisu u tvojim rukama. Možeš nešto isplanirati do najsitnijeg detalja, a onda proizvodnja kasni, nešto ne ispadne kako si zamislio, moraš mijenjati odluke, čekati, ponovno ulagati i cijelo vrijeme zapravo vjerovati da će na kraju sve sjesti na svoje mjesto.
Ja sam osoba koja voli imati stvari pod kontrolom i mislim da me KOE upravo tu najviše testirao. Morala sam naučiti pustiti neke stvari i prihvatiti da ne mogu sve predvidjeti. A to je dosta teško kada znaš koliko si novca, vremena, energije i sebe uložio u nešto.
I možda je baš taj mentalni dio cijele priče nešto što se najmanje vidi izvana. Na društvenim mrežama vidiš novu kolekciju, lijepo snimanje, pakete koji odlaze, žene koje nose KOE i sve to stvarno je predivan dio ove priče. Ali iza toga postoji jako puno odluka, čekanja, pogrešaka, straha i trenutaka u kojima jednostavno moraš vjerovati sebi i nastaviti dalje.
Tako da bih rekla da mi najteže nije bila jedna konkretna stvar u procesu. Najizazovnije mi je bilo mentalno izgraditi KOE. Imati dovoljno vjere u svoju ideju i onda kada još nemaš potvrdu da će sve ono što si zamislio stvarno uspjeti. I mislim da me upravo taj dio najviše promijenio.
- Danas se od žena često očekuje da istovremeno budu ambiciozne, prisutne, njegovane, aktivne i pune energije. Kako razlikuješ stvarnu energiju od pritiska da uvijek moraš biti „na 100 posto“? Kako održavaš motivaciju na dane prepune obaveza i kad ne ide sve po planu?
Mislim da je jedna od glavnih stvari na kojima sam godinama radila, kroz psihoterapiju, mindfulness i razne druge alate koji mi pomažu da ostanem prisutna, upravo to da budem nježnija prema sebi. Da znam prepoznati kada mogu dati više, ali i kada moram usporiti i malo se više posvetiti sebi.
Meni je jako važno brinuti o sebi i pojaviti se za sebe. Trening je tu definitivno jedna od najvažnijih stvari.
Čak i na dane kada imam manje energije i kada mi se stvarno ne da, ja se obučem u svoj kompletić ili kombinezon i jednostavno krenem. Jako često želja i volja dođu tek tijekom treninga. Nekad ni ne dođu, ali ja ga svejedno odradim koliko taj dan mogu. I uvijek nakon toga osjetim taj nalet energije i motivacije koji mi je možda falio, a onda tu energiju prenesem i na posao, djecu i sve ostale obaveze koje imam.
Definitivno nisam uvijek na sto posto u svim područjima života i mislim da sam se upravo toga s vremenom oslobodila. Dopustim si odraditi trening na 60 posto. Jer ako ću čekati da svaki put mogu dati 100 posto, jako puno puta se uopće ne bih pojavila za sebe. I zapravo isto gledam na posao, prehranu, majčinstvo, partnerstvo, na sve.
Ne ide svaki dan sve po planu i ne mogu svaki dan svemu dati sto posto. Ali mogu biti tu, pojaviti se i dati ono što taj dan imam. Nekad je to 60 posto, negdje drugdje 80, negdje 40. I možda se na kraju upravo kroz sve te različite dijelove nekako skupi tih mojih 100 posto. Za mene je danas puno važnije biti prisutna i dosljedna sebi nego stalno od sebe očekivati savršenstvo.
- Kada bi mogla porazgovarati s verzijom sebe od prije deset godina, što bi joj rekla o ambiciji, uspjehu i tome koliko je zapravo važno ne izgubiti sebe dok pokušavamo ostvariti sve što smo zamislili? Bi li išta mijenjala na svom putu od početka do danas?
Zapravo, kad razmislim o sebi prije deset godina, rekla bih joj da nastavi upravo tako. Da i dalje sluša taj neki svoj impuls i taj glas u sebi, jer sam ja zapravo cijelih ovih deset godina poduzetništva tako i živjela. Nisam uvijek znala kamo će me nešto odvesti, ali sam slušala ono što me vuče i išla za tim. I to mi je danas baš prekrasno vidjeti.
Ono što se kroz tih deset godina jako promijenilo je koliko vjerujem sebi. Svaki moj novi pothvat tražio je neku novu razinu te vjere. Kada sam krenula raditi koreografije i prvi ples za vjenčanja, morala sam vjerovati da ja to mogu. Kada sam se bavila dekoracijama za vjenčanja, isto tako. A kada sam odlučila graditi svoj Instagram, izložiti se javnosti i napraviti od toga posao, za to mi je trebalo stvarno jako puno vjere u sebe. Danas je KOE možda najveći korak od svih, ali kad pogledam unatrag, vidim da sam se za njega zapravo pripremala svih ovih godina.
Zato mislim da bih toj sebi od prije deset godina možda samo rekla da još više uživa i da vjeruje da će stvari doći na svoje mjesto. Da ne mora uvijek znati kako će sve završiti. Ambicija je meni uvijek bila pokretač i ne bih je gasila, samo bih joj rekla da uz sve što želi ostvariti ne zaboravi biti prisutna u onome što već živi.
A na svom putu stvarno ne bih mijenjala apsolutno ništa. Čak ni one prve poslove u kojima sam se nekad osjećala podcijenjeno, ni ljude i nadređene s kojima nije uvijek bilo lako. Mislim da me sve to izgradilo u osobu kakva sam danas. Svaka faza mi je nešto dala i svaka me na neki način dovela do sljedeće.
Tako da kad pogledam posljednjih deset godina, zapravo sam jako ponosna što sam cijelo vrijeme živjela ono što danas govori i sam KOE. Slušala sam svoj glas, čak i kada nisam imala nikakvu garanciju kamo će me odvesti. Možda mu danas samo vjerujem puno više nego prije.
- Kada razmišljaš o viziji brenda KOE za nekoliko godina, što želiš da žena osjeti kada obuče neki od KOE komada? Što želiš da ostane posebnost KOE brenda, da se nikad ne izgubi u razvoju i rastu brenda?
Želim da se žena kada obuče KOE osjeća moćno, seksi, slobodno, podržano i sigurno. To mi je stvarno jako važno i želim da taj osjećaj ostane zauvijek, bez obzira na to koliko brend jednog dana naraste.
Jer ja zapravo ne želim graditi samo odjeću. Želim graditi mjesto na kojem žene ponovno uče birati sebe. KOE odjeća je jedan dio toga, možda čak i alat koji ih svaki dan može podsjetiti da se pojave za sebe, da brinu o sebi, da naprave nešto za sebe i da se u svom tijelu osjećaju dobro.
I zapravo sam o svemu tome razmišljala i dok sam kreirala samu odjeću. Kada radiš proizvod od nule, stvarno odlučuješ o svakom detalju. Gdje će stajati koja bretelica, koliko će biti zategnuta, koliko će tajice biti visoke, hoće li nešto padati, smetati, stezati ili će žena o tome moći potpuno prestati razmišljati kada odjene taj komad.
Puno sam polazila od sebe, od toga što meni treba dok treniram i kroz dan, ali i od toga što znam da ženama smeta i što im je važno. Baš zato imam osjećaj da je u svaki KOE komad ugrađena velika pažnja prema ženi koja će ga nositi. Nije mi bilo važno samo kako nešto izgleda, nego kako se žena u tome osjeća i koliko joj taj komad daje slobodu i sigurnost.
Jako volim stvarati ovu odjeću, ali još više od toga volim ono što se polako stvara oko KOE-a. Taj osjećaj podrške među ženama, bliskosti i nekakvog zajedničkog podsjetnika da je u redu birati sebe. To je ono što nikada ne želim izgubiti.
Naravno da želim da KOE raste, imam jako velike želje i viziju za njega. Ali koliko god jednog dana bio velik, želim da žena i dalje osjeti da KOE nije samo komad robe koji je kupila. Želim da osjeti tu istu energiju zbog koje je cijela priča i nastala. Da se pojavi za sebe, posluša svoj glas i osjeća se moćno, slobodno i sigurno dok to radi.
