Ana Rotim sasvim iskreno: ‘Tržište je prezasićeno konferencijama. Zabluda je da se na njima lako zarađuje’

Iza uspješnih projekata gotovo uvijek stoje oni koji se ne boje velikih ideja, novih izazova i pomicanja vlastitih granica. Takva poduzetnička energija već godinama okuplja sudionike konferencije WOLF, koja je izrasla u jedno od prepoznatljivih događanja na domaćoj konferencijskoj sceni.

Prošli tjedan razgovarali smo s njegovom idejnom začetnicom Anom Rotim, marketinškom stručnjakinjom, vlasnicom agencije aqventi, neprikosnovenom kreativkom i, kada je riječ o uspješnim projektima, pravom žonglerkom. 

Tik uoči novog izdanja WOLF-a, popričale smo o ovogodišnjem programu, izazovima organizacije velikih događanja i sve konkurentnijem tržištu, ali i o osobnoj strani poduzetništva. Dotaknule smo se profesionalnog nasljeđa, važnosti kvalitetnog tima, neprestane želje za stvaranjem te pronalaženja ravnoteže između poslovnih ambicija i privatnog života.

• WOLF nam je pred vratima. Kako izgledaju posljednje pripreme i u kojoj ste trenutačno fazi organizacije?

U tijeku su dvostruke smjene! Svi radimo punom parom, finaliziramo posljednje dogovore i još neke detalje programa. Međutim, ove smo godine spremniji no ikada. Program smo zapravo zatvorili još prošli tjedan, što je za nas prilično veliko postignuće. Nismo imali nikakvih izvanrednih situacija ni nepredviđenih okolnosti. Mislim da je to i logičan rezultat iskustva koje stječemo iz godine u godinu. Svakim novim izdanjem rastemo, učimo i postajemo organizacijski sve bolji.

• Ovogodišnji program obuhvaća prilično širok raspon tema, poput dugovječnosti, jednakosti plaća, važnosti očuvanja karijere, balansa privatnog i poslovnog i brojne druge. Postoji li neka kojoj se posebno veselite, možda i zato što vas osobno trenutačno najviše zaokuplja?

Svake godine nastojimo napraviti kombinaciju ozbiljnijih i nešto ležernijih tema. Ne bih rekla da je WOLF lagana konferencija jer se na našoj pozornici otvaraju vrlo ozbiljna pitanja. Ljudi govore o poslovnim izazovima, privatnim problemima, bolestima i različitim životnim iskustvima. Međutim, ono što mi je posebno drago jest činjenica da s konferencije uglavnom odlazimo ispunjeni pozitivnom energijom.

Ove me godine jako zanima kako će proći razgovor o održivim pravima, s obzirom na aktualna događanja. Mislim da će panel o estetskoj medicini biti pravi spektakl, a osobno se jako veselim temi dugovječnosti. Tu je i jedna novost koju još nismo najavili pa evo, za vas, ekskluziva! Nina Badrić dolazi nam otvoriti konferenciju i dati intervju. Već nekoliko godina pokušavamo dogovoriti njezino gostovanje. Svake bih joj se godine javila i pitala je li slobodna, a sada nam se konačno sve poklopilo.

• Spomenuli ste dugovječnost. Zanimljivo je da vas upravo ta tema posebno privlači u razdoblju u kojem, kako kažete, radite dvostruke smjene. Razmišljate li posljednjih godina više o vlastitom zdravlju i ravnoteži između privatnog i poslovnog života?

Apsolutno. Trenutačno zaista jako puno radim. Ne mogu reći da se gubim u poslu jer imam odličan tim na koji se uvijek mogu osloniti, ali svjesna sam koliko mu vremena i energije posvećujem.

• Mislite li da je poduzetnicima uopće moguće postići takvu ravnotežu?

Ne znam. Bojim se da će vam gotovo svaki poduzetnik reći koliko je teško odvojiti privatni život od posla. Kada vodite vlastitu tvrtku, ne nosite odgovornost samo za sebe. Nosite je i za sve ljude koji rade s vama. Ako prolazite kroz zahtjevno poslovno razdoblje, taj teret ne možete jednostavno ostaviti u uredu.

Ono što nikako ne želim jest doći u situaciju da se promijenim tek nakon što doživim burnout. Danas se taj izraz koristi gotovo jednako često kao i longevity. 

• Danas smo, zahvaljujući tehnologiji, dostupniji nego ikada. Koliko vam je teško postaviti granicu između radnog vremena i privatnog života?

Mislim da je ta neprestana dostupnost svojevrsna bolest modernog doba. Nekada ste mogli izaći iz ureda i jednostavno otići kući. Danas vas posao prati kamo god krenuli. U jednom sam razdoblju uspjela uspostaviti odličnu jutarnju rutinu. Isključila sam obavijesti i prvih dvadesetak minuta nakon buđenja pila kavu i čitala knjigu. Nisam odmah bila izložena informacijama, porukama i poslovnim obvezama. Međutim, vrlo brzo sam se vratila starim navikama. Sada se probudim, pogledam telefon i dočeka me osamnaest poruka na WhatsAppu. Prije nego što je dan uopće počeo, već razmišljam o svemu što moram napraviti. Zato mislim da je jako važno osvijestiti vlastite obrasce ponašanja i raditi na njima. Nije dovoljno samo reći da ćete se od sutra manje opterećivati poslom. Morate aktivno mijenjati navike.

• Spomenuli ste da imate odličan tim. Koliko vam je, s obzirom na vlastiti perfekcionizam, bilo teško naučiti prepustiti odgovornost drugim ljudima?

Jako teško. Godinama se borim s time, ali konačno sam došla do faze u kojoj uspijevam sve više odustajati od mikromenadžmenta. Danas se čak znam pohvaliti svojim curama da nisam pročitala njihove mailove! Naravno, to ne znači da ne znam što se događa. Mi smo relativno mali tim, šestero nas je, i jako puno komuniciramo.

No, perfekcionizam mi je definitivno bio jedna od najvećih mana, a i danas se povremeno uhvatim u istim obrascima. Posebno kada je riječ o kreativnom dijelu posla. Volim dizajn, vizuale i video produkciju. Mogu se satima baviti pojedinim kadrom, razmišljati treba li ga skratiti ili nešto drukčije montirati.

• Često se govori o tome što nam poduzetništvo omogućuje, a znatno rjeđe o onome što nam oduzima. Što je vama, osim slobodnog vremena, oduzelo?

Sjajno pitanje! Rekla bih, lakoću postojanja. Možda sama sebi namećem prevelik teret, ne znam. Zapravo nikada nisam pitala druge poduzetnike osjećaju li se jednako. Međutim, mene vrlo često opterećuje to konstantno razmišljanje o poslovanju i odgovornosti koju imam prema svojem timu. Razmišljate o tome kako osigurati ljudima sve što im je potrebno, kako će se poslovanje razvijati i što vas čeka.

• Zvuči kao da vam je posao istodobno najveći izvor zadovoljstva i nešto od čega se teško možete odvojiti? 

To je zapravo vrlo točno. Ja u svemu tome zaista uživam. Ne želim da ispadne kako mi je posao samo teret jer naprosto nije. Upravo me ta dinamika pokreće. Ponekad se vikendom uhvatim kako razmišljam da je napokon mir, nitko me ništa ne pita i nitko mi se ne obraća, pa bih baš sada mogla nešto raditi. To je taj kreativni dio mene koji neprestano želi nešto novo smišljati, kopati i istraživati.

Međutim, svjesna sam da sam si sama postavila granice koje mi danas otežavaju svakodnevicu. Voljela bih ponovno imati više mira, mogućnost da sama određujem svoju rutinu i bavim se nekim sasvim običnim stvarima za koje sada često nemam vremena. 

• Nedavno ste izgubili oca. Govorili ste nam o tome u prijašnjem intervjuu. Je li vam to teško iskustvo pomoglo da lakše postavljate granice i češće birate privatni život umjesto poslovnih obveza?

Voljela bih reći da jest, ali još uvijek učim. Počela sam se više baviti sobom i svojim zdravljem. Odlazim na preglede koje sam dugo odgađala i više razmišljam o tome što mi je potrebno. Međutim, kada dođe ovakvo razdoblje, dva tjedna prije konferencije, ponovno se dogodi da iz ureda izlazim u pola jedanaest ili jedanaest navečer. Naravno da bih voljela češće viđati prijatelje i provoditi više vremena s obitelji.

Ovoga sam ljeta puno vremena provela sa svojima i bilo mi je prekrasno. Nisam imala potrebu nikamo odlaziti. Sada smo ponovno u poslovnom ludilu i već osjećam da mi takvi trenuci nedostaju. Mislim da se čovjek mora svjesno potruditi kako bi napravio prostor za stvari koje su mu važne. Neće se to dogoditi samo od sebe.

• Otvorili ste vlastitu tvrtku još tijekom fakulteta, a danas iza sebe imate godine poduzetničkog iskustva. Odakle dolazi tolika potreba za stvaranjem? Imate li osjećaj da se još uvijek nekome morate dokazivati?

Uf, da, apsolutno! Prvenstveno sebi. Takva sam odmalena. Neprestano imam nove ideje i uvijek želim napraviti nešto novo. Mislim da se zapravo natječem sama sa sobom. Naravno, u jednom sam se razdoblju dokazivala i svojoj obitelji. Bilo mi je važno da budu ponosni na mene i zadovoljni mojim odlukama. Uvijek sam imala njihovu podršku, ali vjerujem da im nije bilo jednostavno pratiti sve moje ideje.

• Jeste li tijekom karijere osjećali dodatni pritisak upravo zato što ste kći čovjeka koji je već izgradio svoje ime u industriji?

Apsolutno. Zapravo sam s tatom imala dogovor da nikome ne smije govoriti čija sam kći. Naravno, neki su ljudi to znali, ali na prvim sam kongresima bila potpuno nebitna. Radila sam sve što je trebalo i nikada se nisam postavljala u poziciju osobe koja zbog svojeg prezimena ima nekakve posebne privilegije.

Dugo sam izbjegavala taj dio svojeg identiteta. Tek kada sam došla do faze u kojoj sam bila zadovoljna vlastitim rezultatima i osjećala da mogu ravnopravno sudjelovati u poslovnim razgovorima, počela sam se otvorenije predstavljati u toj ulozi.

• A jeste li se, osim zbog obiteljskog nasljeđa, morali dodatno dokazivati i zato što ste žena, apropos ovogodišnjeg panela na konferenciji Jednaka plaća za jednak rad: mit ili budućnost?”

Bilo je nekoliko takvih situacija. Primjerice, znalo se dogoditi da na sastanak dođem s muškim poslovnim partnerom, a sugovornici se automatski počnu obraćati njemu. On bi tada potpuno mirno rekao: „Tu vam je direktorica.” Nama je to s vremenom postalo smiješno, ali takve situacije postoje.

Smatram da je jako važno kako se sami postavite u poslovnim odnosima. Naravno, svjesna sam da nemamo svi jednak karakter i da nekome tko je introvertiran određene situacije mogu predstavljati puno veći izazov. Izrazito sam ekstrovertirana osoba i to mi je sigurno pomoglo. Međutim, vjerujem da se samopouzdanje može razvijati. 

• Kroz WOLF ste upoznali brojne uspješne ljude, od poduzetnika do vodećih stručnjaka iz medicine. Je li vam se ikada dogodilo da vas nečije ime ili profesionalni status toliko impresionira da osjetite nesigurnost?

Naravno. Na WOLF-u nisu svi samo nasmijani i opušteni. Dolaze nam iznimno ozbiljni ljudi, zastupnice u Europskom parlamentu, uspješni poduzetnici i osobe na visokim pozicijama u velikim korporacijama. U svijetu zdravstva postoji i taj dodatni element ega s kojim se morate naučiti nositi. Međutim, s vremenom shvatite da su svi ti ljudi na kraju dana samo ljudi.

Naravno da se možete osjećati nesigurno kada morate nazvati nekoga tko je ostvario impresivnu karijeru. Razmišljate kako ćete mu pristupiti, što ćete reći i hoćete li možda ispasti smiješni. Ali morate podignuti telefon. Osoba će vam se javiti i razgovarat ćete. Mislim da je važno naučiti nositi se s takvim situacijama i ne dopustiti da vas vlastita nesigurnost sprječava.

• Postoji li u vašoj karijeri trenutak u kojem ste sami sebi rekli da ste uspjeli?

To je nešto na čemu još uvijek moram raditi. Jako rijetko slavim vlastite uspjehe. Na to me često upozorava i moj partner. Čim završi WOLF, već ću razmišljati o sljedećem projektu. Organizacija ove konferencije traje cijelu godinu, a kada konačno završi, umjesto da zastanem i kažem da smo napravili odličan posao, već sam usmjerena na ono što slijedi.

• Kada govorimo o uspjehu, WOLF je zanimljiv primjer projekta koji se razvijao godinama. Danas gotovo svaki medij i brojne agencije imaju vlastite konferencije. Dozvolite, je li tržište postalo prezasićeno takvim događanjima?

Apsolutno. O tome posljednjih mjeseci neprestano razgovaramo. Mislim da je tržište postalo prezasićeno konferencijama, ali i događanjima općenito. Imate konferencije, različite lifestyle evente, pop-up događanja i brojne druge formate. Svi se pritom bore za relativno ograničene sponzorske budžete.

U Hrvatskoj se velik dio takvih događanja financira upravo kroz sponzorstva. Međutim, brendovi nemaju neograničene budžete. Netko će jedne godine imati novca za određeni projekt, a sljedeće neće.

Sigurna sam da na tržištu postoje odlične ideje koje nikada neće zaživjeti ili će se ugasiti upravo zbog nedostatka financijskih sredstava. Pritom bih napravila razliku između stručnih i lifestyle konferencija. Ako organizirate kvalitetnu stručnu konferenciju s jasnim edukativnim sadržajem, imate konkretnu vrijednost koju nudite svojoj publici. Ljudi su spremni ulagati u vlastito obrazovanje i profesionalni razvoj.

Kod lifestyle događanja situacija je znatno složenija. Morate se izboriti za pozornost publike, ali i objasniti sponzorima zašto bi odabrali upravo vaš projekt među svim ostalim mogućnostima koje imaju.

• Znači li to da je danas teže nego prije organizirati financijski održivu konferenciju?

Mislim da postoji pogrešna percepcija kako su konferencije iznimno profitabilan posao. Ljudi vide završni proizvod, lijepo uređen prostor, poznate govornike i nekoliko stotina posjetitelja, ali ne vide koliko je rada potrebno da biste došli do te faze.

U takve projekte morate jako puno ulagati, stvarati odnose i godinama graditi povjerenje. Danas gotovo svaki medij organizira nekakvu konferenciju. Međutim, nije dovoljno danas osmisliti događanje i očekivati da ćete ga već sljedeći mjesec uspješno prodati.Organizacija konferencije nije samo produkcija događanja koje traje jedan ili dva dana. Iza nje stoji puno ozbiljniji i dugotrajniji posao.

• Što onda WOLF-u omogućuje da se iz godine u godinu razvija na tako konkurentnom tržištu?

Mislim da je to energija koju smo uspjeli stvoriti. Dođete kako biste se napunili energijom. Meni je to možda i najljepši opis WOLF-a. Ljubičasti Disneyland!  Nama je jako važno da ljudi ne dođu samo poslušati nekoliko predavanja i otići kući. Želimo stvoriti iskustvo. Zato toliko pozornosti posvećujemo produkciji, atmosferi, programu i svakom detalju prostora.

U jednom trenutku na našoj pozornici možete slušati iznimno emotivnu životnu priču, a već petnaest minuta poslije smijati se nečemu potpuno drukčijem. Upravo je ta kombinacija ozbiljnih tema, zabave, inspiracije i emocija ono što želimo zadržati. Svake godine mijenjamo program i pratimo aktualne teme, ali tu energiju ne želimo izgubiti.

• Kada ovogodišnje izdanje završi i napokon uhvatite malo vremena za sebe, što biste željeli da vam ostane kao najveći uspjeh?

Mislim da je najvažnije da ponovno uspijemo prenijeti tu energiju zbog koje ljudi dolaze na WOLF. Naravno, uvijek ćemo pratiti trendove, uvoditi nove teme i razvijati program. Ove smo godine, primjerice, dodatno otvorili prostor estetskoj medicini, o kojoj se trenutačno jako puno govori.

Ali ne želim da se izgubimo u tome da svake godine moramo napraviti nešto veće samo zato da bismo nadmašili prethodno izdanje.

Za mene je važno da ljudi odu s konferencije zadovoljni, inspirirani i puni energije. Ako to ponovno postignemo, napravili smo ono zbog čega WOLF i postoji.