S velikom radošću i ponosom Stilus knjiga predstavlja Knjižnicu srca, novu biblioteku hrvatske književne zvijezde, sada i Stilusove urednice, Ingrid Divković.
Tvornica lutaka škotske autorice Elizabeth Macneal prva je knjiga iz Knjižnice srca. Očaravajuća priča o mladoj ženi koja želi postati umjetnica, i o muškarcu čija opsesija može zauvijek uništiti njezin svijet, ovaj prvijenac dobitnik je prestižne nagrade Caledonia Award i jedan je od naslova koji je bučno pao na književnu scenu posljednjih nekoliko godina, kad su prava prodana nakon aukcije u kojoj je sudjelovalo četrnaest izdavačkih kuća. Ovo književno remek-djelo zarobit će pažnju čitatelja od prve stranice i odvesti nas u viktorijanski London, u povijesno dobro utemeljenu priču sa zapletom od kojeg srce stane.
Književnica i nagrađivana hrvatska blogerica Ingrid Divković sad ima vlastitu biblioteku u sklopu izdavačke kuće Stilus knjiga, a o Knjižnici srca kratko smo porazgovarali s mladom spisateljicom. Što nam je otkrila pročitajte u nastavku:
Kako je došlo do ideje za ovaj projekt?
Ovaj divni projekt potaknuo je glavni urednik Stilus knjige George Alessandro Laidlaw koji mi je nakon dvije godine poznanstva i mojih dviju izdanih knjiga u sklopu Stilusa ponudio suradnju koju zaista nisam mogla odbiti.
Prva knjiga biblioteci je Tvornica lutaka, nagrađivani prvijenac škotske autorice Elizabeth Macneal. Što nam možete reći o njoj? Zvuči vrlo fascinantno.
Upravo takva „Tvornica lutaka“ i jest – fascinantna. Naime, mlada autorica Elizabeth Macneal apsolutno me oduševila na toliko književnih razina i zato sam je bez dugog razmišljanja prigrlila k sebi. Tematika i radnja njezine prve knjige, vrijeme i atmosfera, likovi i njihova duboka kompleksnost, ton pripovijedanja i autoričin bogat narativni stil nešto je što me nosilo kroz knjigu na način koji se na trenutke činio potpuno realnim, a s druge strane potpuno bunovnim. Čitajući „Tvornicu lutaka“ moje se biće iz trenutka u trenutak širilo i skupljalo poput zjenice oka, pobuđujući time ne samo moja osjetila nego i dušu i srce. Sigurna sam da će to činiti i hrvatskim čitateljima i čitateljicama.
Kakav je osjećaj kad od čitatelja i ljubitelja knjiga postajete urednica? Je li odnos s knjigama drukčiji?
Kada su knjige u pitanju, u meni je osjećaj uvijek isti, jedino je odgovornost sa svakom novom ulogom drugačija i veća. Kao autorica naučila sam nositi se i s dobrim i s lošim kritikama, uvažavati osjećaje svojih čitatelja, ali i dalje ostati dosljedna sebi, svojim književnim nagnućima i stilu. Kada sam u ulozi čitatelja, to je dakako sasvim drugačija priča, najopuštenija svakako, jer u takvoj ulozi, ulozi čitatelja/promatrača ne posjedujem stvaralačku odgovornost, što mi daje novi prostor za osobnu kontemplaciju. I na koncu, naći se u ulozi urednice svakako zahtijeva jedan malo objektivniji, čak i kritičniji pristup književnom djelu, autoru i cijeloj književnoj atmosferi
Kuća Stilus knjiga objavila je vaše posljednje dvije knjige – roman Živi mi se i zbirka blogova Sanjari i borci. Nosi li Knjižnica srca sa sobom neku simboliku u vašem odnosu s tom izdavačkom kućom?
Apsolutno nosi. Moje dvije posljednje knjige u svojoj književnoj, ali i životnoj srži nose simboliku koja nadjačava razum, a koje istodobno pokazuju da se dosljedan rad, hrabrost i upornost apsolutno isplate te da duhovna transformacija o kojoj pišem na ostaju tek mrtva slova na papiru, nego istinski pokazatelj rasta i osobne promjene.
Razmišljate li trenutačno o pisanju novog djela? Imate li već nešto na umu?
Dakako da razmišljam, ali za sada sam fokus stavila na Knjižnicu srca kao i na svoje dosadašnje knjige koje još uvijek čekaju mnogo promocija i književnih večeri diljem regije.
