Edukativni sajam CAREER PATHS CONNECTS (CPC) održat će se 25. siječnja 2020. godine u hotelu Hilton Garden Inn u Zagrebu, za studente iz Hrvatske i susjednih zemalja: Slovenije, Crne Gore, Srbije i BiH. To je odlična prilika za sve od 12 do 25 godina da interaktivno sudjeluju u procesu međusobnog upoznavanja s izlagačima iz cijele Europe, SAD-a i Azije. Korisne informacije studenti će moći dobiti na štandovima poznatih sveučilišta, poput talijanskog Bocconija ili španjolskog IE Business School, u vezi procesa upisa na njihove prestižne fakultete, ali i podatke o zanimljivim programima renomiranih ljetnih škola i stranih internata.
Kako bi saznali nešto više o samom projektu, porazgovarali smo s organizatoricama istog – Dolly Predović, profesoricom na Bocconiju više od 20 godina, Jasminom Bagarić, uspješnom hrvatskom poduzetnicom koja stoji iza brandova Magnolija i Clan store te Josipom Bagarić, stručnjakinjom za ljudske potencijale, sa zavidnim radnim iskustvom u Ralph Laurenu u New Yorku, Genevi i Munchenu.
Možete li nam pobliže pojasniti što je to Career Paths Connects?
Jasmina Bagarić: Career Path koristi najbolje internacionalne prakse za karijerni razvoj, koje pomažu studentima da im susret sa poslovnim svijetom bude oslobođen stresa. Da na najpouzdaniji način upoznaju i definiraju svoje vještine, kao i da, uz pomoć eminentnih stručnjaka za razvoj karijere, pristupaju poslovnom svijetu s lakoćom i sigurnošću. U fokusu svog djelovanja Career Path Croatia stavlja razvoj karijere, određivanje ciljeva i razvoj vještina. Prije svega, uz savjete i instrukcije stručnjaka pomažemo da se istraže različiti radni modeli i konkretiziraju znanja stečena na fakultetu. Pored procesa mentorstva, studenti pojedinačno upoznaju eksperte iz oblasti kojom se žele baviti i koji će biti spremni da im pomognu da identificiraju vlastite interese.
Smatrate li da svatko može, uz odgovarajuće korake, ostvariti svoje ciljeve?
Jasmina Bagarić: Da nisam imala visoke ciljeve i vjeru da je sve moguće, ne bih ovako sigurno i čvrsto stajala iza ideje Career Path. Također, jasno mi je i šta je potrebno, ali i šta su bile moje nedoumice tokom osobnog školovanja. Naravno, sve je moguće, ali to zavisi prije svega od toga koliko ste spremni da uložite u ostvarenje svojih ciljeva. Naravno, potrebno je da i ti ciljevi budu postavljeni u okviru realnih mogućnosti.
Jeste li i vi imali nekog mentora, odnosno, slično nešto kao što će imati polaznici Career Path-a?
Dolly Predović: U vremenu razmišljanja o vlastitim karijernim pravcima, nisu postojala ovako sistematizirana znanja na jednom mjestu kao što je Career Paths, s kojim je mnogo lakše. U mom slučaju priča ima jedan drugi tok. Imala sam više mentora iz različitih područja, koje sam koristila kao svojevrsne uzore; iz sfere financija, iz istraživačkog sektora, iz akademskog društva. Naravno, obitelj je bila uvijek sigurno mjesto za dobre savjete i velika podrška. Naravno, to i jest vrijednost Career Paths-a, jer štedite prije svega svoje vrijeme s obzirom da vas edukatori, odmah nakon prepoznavanja vještina i mogućnosti, direktno povezuju sa stručnjacima iz oblasti za koje imate kapacitete. Samim time, nema lutanja i traženja, već ste odmah u kontaktu s pravom osobom koja vam može dati adekvatne smjernice, a koja je dokazana i potvrđena kao idealna javnost u svom sektoru.
Josipa Bagarić: Imala sam ga tj. nju, no moram priznati da sam ‘ju’ doslovno morala „zaraditi“. Uvjet za praksu u New Yorku bio je položen ispit iz kolegija Financije. Papiri za vizu bili su već predani, a rezultati ispita još nisu bili javni. U bezbroj razgovora s profesorom iz Financija, prepoznao je kako će taj boravak u SAD, tj ta praksa ojačati i formirati moja, do tada samo teoretska ekonomska znanja, te mi je samo jednog dana rekao: Sretan put i prije objave mi dao do znanja da sam položila.
U Ralph Lauren-u radila sam u odjelu ljudskih potencijala pod stručnom rukom direktorice, a moram priznati da nisam morala kuhati kavu za nadređene – kliše iz američkih filmova nije bio moj. Naprotiv: raznolikost i raznovrsnost su postale ključne riječi moje prakse zahvaljujući direktorici koja me vodila na sve sastanke, nekada protiv volje svojih nadređenih i nikada joj nije bilo teško odgovoriti na mojih 1000 pitanja o poslovnom i privatnom životu u New Yorku.
Ukoliko ne, smatrate li da vam je to otežalo put ?
Jasmina Bagarić: Danas kad gledam, ništa ne bih mijenjala jer sam zadovoljna gdje sam došla. Završila sam fakultet jer nisam htjela ostaviti nešto na pola, da jednog dana moja djeca imaju ispriku reći: „Mama ti si stala, možemo i mi“. To nikako nisam željela pa sam se uhvatila u koštac s ispitima i završila i to poglavlje. Danas sam sretna jer me ta diploma odvela u neke nove izazove te sa sigurnošću mogu reci: Divno je kad netko prepozna tvoje kvalitete i kad imaš mogućnost usmjeravanja kako bi se ostvario.
Kako uspijevate uskladiti privatni i poslovni aspekt života?
Jasmina Bagarić: Prije svega, imam ogromnu podršku obitelji, a svoju djecu smo odgojili na način da budu izuzetno autonomni. Kada nešto radite s velikom ljubavlju, jasno je da je sve mnogo lakše a ja sam se trudila da ipak razvijam poslove I puteve koje volim.
Naravno, ponekad se i sama zapitam odakle mi tolika energija, ali kada pogledam u svoju djecu shvatim da jedino sto želim je da svojim primjerom upravo njima pokažem da je sve moguće.
Koliko je teško biti žena u svijetu biznisa?
Josipa Bagarić: Teško je odgovoriti na to pitanje globalno jer, nažalost, u mnogo zemalja u poslovnom svijetu nije postavljena potpuna ravnopravnost žene u poslovnom i socijalnom okruženju, no u razvijenim zemljama mislim da uopće nije teško biti žena s jasnim smjernicama u svom businessu.
Često se susrećem s kolegicama koje imaju izuzetno briljantne ideje, no iz nekog, po meni neosnovanog straha, ne izgovore iste. Jako vjerujem u takozvano ‘flat’ vođenje kompanije – možda najbolje da to objasnim riječima Steve Jobs-a: „It doesn`t make sense to hire smart people and tell them what to do, we hire smart people so they can tell us what to do“.
Jasmina Bagarić: Na našim prostorima je izuzetno snažan muški stereotip, ali je moj dojam da upravo globalizacija stvara jednu kulturu, koja se oslanja na sve veću promociju ženskog stereotipa. Dakle, stvari se mijenjaju, naročito u eri digitalizacije, kada su mnogi poslovi dostupniji ženama.
Doduše, moje iskustvo je takvo da sam u tom „muškom svijetu“ naišla samo na podršku, na ljubaznost i na lijepe emocije. Naravno, stereotipi, otvorena ili suptilna diskriminacija, strah ili nedostatak samopouzdanja uvijek postoje u poslovnom svijetu, ali moram reći, iz svoje perspektive, da su mi rad, znanje i profesionalizam bili ključni faktori za uspjeh u biznisu. Ali, i podrška muškaraca koji me okružuju, a prije svega mog supruga.
