Svake nedjelje čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Vjenčanje. Događaj za koji većina žena mašta da se događa samo jednom u životu i da utakmica hrvatske nogometne reprezentacije neće past baš na taj dan, no često život dokaže da uvijek postoji prostora za napredak. Ja sam jedna od onih koja puši romantiku na neki svoj, kako mi prijateljice kažu, uvrnuti, pomalo mazohistički način, koji razumijemo samo ja i tipovi koji su toliko pomaknuti da On zna da sve ono što je mainstream romantika poput Valentinova kod mene ne dolazi u obzir. Ne zato što hejtam euforiju i konzumerizam oko takvih dana, što je djelomično točno, već jer se od malih nogu trudim u hrpi jednakog pronaći nešto drugačije, nešto svoje. Nešto kao što je Deadpool Marvelu, sebi sama antijunakinja vlastitog ‘romantičnog’ života.
Naučena primjerom vlastitih roditelja, kojima je život pružio priliku da stvore prostora za napredak, uvidjela sam da se vjenčanje može organizirati na dva načina: po vlastitim kriterijima sa stopostotnim vlastitim budžetom ili po kriterijima roditelja, rodbine i ostalih investitora u slavlje (ega).
Ipak, prije glavnog slavlja dolazi ono o kojem se potiho mora prepričavati tjednima do vjenčanja ili dok memorija uma posluži – djevojačka i/li momačka. Što je vjenčanje bez djevojačke?
Kako su izgledale djevojačke prije društvenih mreža? Kako su izgledali rođendani, maturalne…? Toga se nitko ni ne sjeća dok ne vidi mutne izrađene fotografije jer je zabava bila upravo to – opuštena zabava bez pritiska društvenih normi i stereotipa. Da se ne varamo, bilo ih je, stereotipa, ima ih još uvijek, no intuicija mi govori da su žene prije pet godina bile drastično opuštenije u vezi bilo kojeg aspekta života nego danas. Vidim samo u kojem smjeru odlazi fenomen modernog majčinstva…
Kako djevojačke izgledaju danas? Uniformirano i formalno. S matching kupaćim kostimićima pored bazena, savršene šminke i frizure.
Razmišljam postoji li neki univerzalni vodič za organizaciju djevojačkih da je velika većina po jednakoj šabloni, i kad su te zabave postale zapravo pokazivanje na društvenim mrežama da se ‘ima’ za kuću s bazenom, ali se izgubilo na osjećaju opuštenosti, spontanosti i zabave!?
U ovakvim situacijama mojih analitičkih promišljanja Google je najbolji prijatelj jer možeš prisustvovati na deset djevojačkih i jednako ih toliko organizirati, negdje mora postojati onaj popis što čini djevojačkom zabavom – djevojačkom. Sjedim u pidžami, s čajem u ruci iako je srpanj i guglam taj krug pakla u koji su se pretvorile djevojačke. Predsmrtna zabava za mladenku.
10 genijalnih ideja za djevojačku zabavu!, kaže jedan naslov s uskličnikom, kliknem i razmišljam kako to mora biti dobar narativni savjetnik kako NE organizirati djevojačku jer ako ga čita kuma mladenke bez da dotičnu pita par pitanja što želi, zabava se pretvori u viziju djevojačke po kuminim mjerama, a s ovim entuzijastičnim naslovom ovaj vodič ne miriše na dobro.
Odmah u fokusu su uniformirani kostimi, majice i suknje kako ako se ide negdje van u grupi okolina prepozna da je riječ o djevojačkoj, da se ne treba upitati tko je (ne)sretnica jer joj piše na majici. Prije mjesec dana slavila sam rođendan. Završile smo u Alcatrazu, to vam je onaj bar u Preradovićevoj kao rupa, ali vrh ako dođeš u ponedjeljak poslije ponoći, stanica prije Sidra. Anja se obukla (pre)lijepo. Pitali su nas je l’ se udaje i jesmo li na djevojačkoj!? Prvo sam pomislila da je negdje sigurno skrivena kamera, a onda zaključila da momci imaju solidan smisao za humor, ali je i njima bilo čudno da se žene neopterećeno zabavljaju. Odgovorile smo da slavimo život, što bi i djevojačke trebale biti – slavlje života, a ne oproštaj od njega.
Drugi od savjeta je da se djevojke drže bazena i iznajmljivanja kuće za zabavu. Shvaćam jedino u slučaju da mladenka to isključivo želi, da je romantična nevina duša koja u slobodno vrijeme nosi krune od cvijeća, nikad u životu nije popila više od čaše vina, a najdraži film joj je The Notebook. I ako je trudna.
Nadalje, jedna jedina – penis torta, penis slamčice, penis suknjice… Kao da su djevojke (cenzura) gladne. Najstereotipniji i najdjetinjastiji trend koji postoji. Odrasle žene koje se hihoću na riječ penis nisu proživjele tinejdžerske dane kako bi trebale, djevojački. S druge strane, čemu ta torta? Djevojke se ponašaju kao da ga u životu nisu vidjele, a mladenka kao da ga više nikad neće vidjet. Je li simbolika ženskosti – penis?
Jedna od opcija koja se spominje je i unajmljivanje luksuznog prijevoza. Naglasak je na ‘luksuzni’. Jer čemu organizacija ikakvih slavlja danas ako si ne priuštiš nešto što ćeš otplaćivati sljedećih nekoliko mjeseci!? Kakav je to život ako nije na šest rata? Organizacija djevojačke ili bilo kojeg slavlja za više od deset ljudi postalo je traženje idealnog Pinterest rješenja.
S prijateljicom koja uskoro planira vjenčanje započela sam tu temu, jer sam zaključila da ako ikad bude moje vlastite djevojačke sama ću je organizirat, i upitala ju je li doista u mom antijunačkom umu problem, kako ona vidi svoju djevojačku…!? Sama priznaje da ako organizacija te večeri nije spontana i zabavna nema uporište osim da se organizira za publiku društvenih mreža jer je dokumentiranje postalo važnije od subjektivnog osjećaja. Ako nije na mrežama nije se ni dogodilo, a do prije nekoliko godina vrijedilo je „što se dogodi negdje, tamo i ostaje“.
Druga prijateljica škotskih korijena mrtva hladna odgovara da na prostoru cijelog Ujedinjenog Kraljevstva ako organiziraš djevojačku ili momačku i ako te pritom ne uhite, džaba si ju organizirao.
Nisam zagovornica niti onih stereotipa iskorištavanja nečijeg tijela za malo zabave niti popuštanja svih moralnih i vrijednosnih granica da se zatekneš u lošem, niskobudžetnom scenariju vlastitog Hangovera.
Ipak, vjerujem da što se više trudiš oko organizacije bilo koje zabave, ta zabava postane sve osim zabavna, a djevojačka bi trebala biti toliko dobra da sama mladenka za desetljeće, dva poželi reprizu.
