Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Prvi puta sam postala majka s 25 godina. Neke su moje prijateljice postale majkama s 18, neke još uvijek nisu. Dobivam poziv prijateljice koja se dugo mislila hoće li uopće planirati roditeljstvo, ne stoga jer je „sebična kuja“, pa ne želi odgovornost, već upravo suprotno! Nije „sebična kuja“, te želi biti spremna na svim poljima, kako bi to dijete izrastalo u jednu kompletnu osobu, ispunjenu ljubavlju i svim ostalim što čini život. Sada je u panici, jer ipak naginje na stranu hrabrosti, želi dijete. Željela bi ga u idućih nekoliko godina jer ne želi rađati poslije trideset osme. Što ju muči? Muči ju jer je svjesna kako još uvijek radi na sebi, odnosno nisu joj idealno posložena sva polja u životu, a ima dana kada shvaća kako ni sama sebi nije „posložena“. Evo mog odgovora, pošto sam majka troje djece.
Draga prijateljice, nikad nećeš biti spremna postati majkom! Zato jer majke maštaju kako je moguće biti uvijek posložen, znati sve i imati sve, biti „završen“, zatim se odlučiti na majčinstvo. Nikada, nikada se to neće dogoditi. Zašto? Zato jer se svi „slažemo“ čitavog života, razvijamo čitavog života i učimo čitavog života. Trebaš prihvatiti kako život nije konačan cilj, pa sada stajemo, već je putovanje. Koje kada stane, mrtva si! Ozbiljno ti kažem, nikada se nećeš u svojoj glavi smatrati savršeno spremnom za postati majkom. Dođe li do toga, dobit ćeš dijete, za koje si iščitala svu modernu literaturu, zatim ju ljutito bacila u smeće. Jer, eto, uvijek postoje iznimke, naravno ti si rodila iznimku! Jednostavno se moraš odlučiti, uvijek biraš između straha i ljubavi. Odabereš li strah, nikada nećeš postati majkom. Jer uvijek nešto može i ponekad hoće, „poći po krivu“.
Putem ćeš se učiti i potpuno drugačijim definicijama „krivog“, te „ispravnog“, što je bogatstvo koje će ti donijeti tvoje dijete. Znaš kad sam najviše počela raditi na sebi? Kad sam dobila djecu. Nisam uopće sigurna odgajamo li mi djecu, kao što smo se čvrsto uvjerili ili je istina upravo obrnuta, možda oni nas odgajaju? Pripremi se na puno improvizacije, mnoštvo situacija u kojima ćeš jačati intuiciju, te bacati svo znanje svijeta u koš od smeća, jer nije primjenjivo. Pripremi se na neprospavane noći, buku i galamu, kidanje svih atoma srca dok ti dijete leži u bolnici i ne možeš ništa učiniti. Pripremi se na „iskakanje iz vlastite kože“ tristo puta na dan. Isto tako se pripremi na hrpe veselog smijeha, radosti, male ručice kojima si sve na svijetu i ne boje se to pokazati. Na milijarde poljubaca, nacrtanih srca, izjava u najgorim kućnim raščupanim izdanjima: „Mama, ti si najljepša na svijetu!“. Pripremi se na zagrljaje i stiskanje otkucaja malog srca koje je „osjetilo“ tugu u tebi pa ti se uvuklo u njedra puno radosti, spremno neka ju iščupa iz tebe.
Budi spremna na eksplozije svih mogućih eksplozija osjećaja, davanja i primanja. Budi spremna na život okrenut naglavačke, te budi sretna jer će te to okretanje naglavačke često učiti kako je možda naglavačke puno bolji, sretniji i ispunjeniji položaj. Budi spremna na činjenicu kako ćete rasti zajedno, pošto život nije završen proces. Uživaj u tom učenju. Puna spoznaje, kako nikada nećeš, koliko god se trudila, biti savršen roditelj. Sasvim sigurno ni ne moraš biti. Putem ćeš naučiti kako ti imaš svoj put, a tvoja djeca imaju vlastiti put. Prosipaj radost i ljubav na tom putu, lebdi negdje u zraku poput spoznaje, možeš sam, ja sam tu ako padneš. Pomoći ću, ali tvoj put je tvoj put. Poštuj to! Za kraj upamti, djeca biraju roditelje. Tako ako nekad zapneš u dilemi, sjeti se ovoga. Niste si „slučajno“ dani. Budeš li razgovarala sa svojim mozgom, nikada nećeš biti spremna postati majkom. Ugasi ga i osluhni srce. Što god odabereš, uz tebe sam.
