O Idi Prester znamo da je uspješna voditeljica, glazbenica (među ostalim, nastupa u dva benda: Lollobrigida i MAiKA), da ima dva prekrasna sina, da ima zarazan osmijeh i da se ne boji izraziti svoje mišljenje. Ali mnogi ne znaju da je studirala na dva fakulteta te da je na pragu “ozbiljnog života” okrenula leđa struci i odlučila se za skok u nepoznato.
Od takvih skokova ne odustaje ni danas; kada uvečer strpa klince u krevet, od 2 do 4 nastupa u klubu s bendom, a onda opet ujutro mališane priprema za vrtić i ulazi spremna u novi dan pun uzbuđenja i kaže: “Živote, samo daj!”
Tko je Ida Prester?
Štreberica s dušom buntovnice, egzibicionist s dušom pustinjaka, majka s dušom djeteta, carstvo konflikata.
Tvoj razvojni put?
Uvijek sam se borila između različitih uloga. Završila sam Ekonomski fakultet i došla do treće godine politologije. Kad sam upisala magisterij, i kada sam bila na pragu zaposlenja “u struci”, nešto je u meni puklo. Ostavila sam sve, otišla u njemački grad Köln na godinu dana i totalno se resetirala. Vratila sam se, napravila bend, počela raditi na televiziji i pustila život da ide u sasvim drugom smjeru, na užas mojih roditelja, a što ne znači da već sutra neću napraviti neki novi skok u nepoznato! Otvorena sam prema svim novim momentima. Živote, samo daj!
Kada si bila mala, kao tvoja djeca sada, kakva si bila?
Roditelji mi kažu da sam oduvijek bila jaka, odlučna i da sa mnom nije bilo šale. Tata me je često nosio na ramenima, a ja sam sjedila uspravno ko svijeća, ozbiljno promatrala ljude i dirigirala kuda da krene.
Sjećam se da su me tri stvari drajvale od najranijeg djetinjstva. Prvo – čitanje. Gutala sam knjige. Moja ljetovanja izgledala su tako da se ostatak familije kupao, a ja bih u sobi čitala po cijele dane, mama mi je morala gasiti svjetlo po noći jer nisam htjela stati. Drugo – glazba. Prve pjesme, s tekstom i glazbom, napisala sam sa sedam godina, kad sam krenula u glazbenu školu. Ljudi mi ne vjeruju kolika je to opsesija. Imam službeno objavljenih pedesetak pjeama, u različitim glazbenim inkarnacijama, ali realno, imam ih par stotina. Uopće mi ne igra ulogu hoće li biti ikad uspješne, slušane, hoće li ih itko i čuti. Samo curi iz mene…, dok putujem, dok vozim, dok se igram s djecom. Divno je imati takvu strast koja te doživotno prati. Treće – nepravda. Užasno me pogađala, jako sam bila glasna i buntovna, aktivirala sam se oko svakog problema; smjene ravnatelja, izbacivanje kolege iz škole…
Kakvo je tvoje PrirodnoJa?
Mislim da je to PrirodnoJa uvijek under construction, svima. Mijenjaju se prioriteti i prelamaju potrebe. Nekoć sam samo htjela nastupati, pjevati pred masom ljudi, zabavljati ih, plesati do jutra. I pustila sam se, zanemarila sam očekivanja svih oko sebe, roditelja, prijatelja… Slušala sam instinkt.
Danas izlazim rijetko, nastupam s bendovima kad je baš neka lijepa prigoda i predana sam malim stvorenjcima koja o meni ovise. Smisao života mi je da od njih napravim buduće drage, hrabre i fine ljude. No, uvijek se pojavi hrpa ljudi koja te osuđuje. Kad smo krenuli s prvim turnejama, zgražali su se što to radim nakon toliko godina obrazovanja, svi ti fakulteti otišli u vjetar, a glazba, to je život za slackere i zgubidane. Kad sam usporila s nastupima i dala prioritet djeci, onda sam opet “propala” i postala majka/kućanica/antifeministica. Kako god okreneš, netko će prigovarati. Stvarno je najbolje samoga sebe prihvatiti u svakom trenutku i slušati svoj unutarnji kod.
Kako doživljavaš sebe?
Doživljavam sebe kao utopisticu, sanjarku koja se strastveno bori za komadić svog svijeta. Točno znam kako bi taj svijet izgledao i polako ga gradim na mikroplanu s divnim ljudima koje svakodnevno upoznajem. Odustala sam od makro promjena, ne možeš promijeniti sistem u kojem živiš, s godinama se pomiriš s tim. Al’ život bez tenzija, bez nervoza, podjela, konflikata, a uz puno raznih interesa i strasti, boja, okusa i mirisa…, to sve mora proizaći iz nas samih. Sloboda izbora, empatija za druge, pomoć u zajednici, volontiranje, čuvanje zajedničke imovine, osmijeh i pristojnost i prema nepoznatima, briga za prirodu i generacije iza nas… To su koncepti koji mi puno znače, prenosim ih na svoju djecu i tražim sebi slične ljude da stvorimo svoj paralelni svemir.
Kako pomiruješ poslovne i majčinske osobe?
Konstantno sam izmorena i neispavana. Ponekad nastupam u 2 ujutro u klubu, vraćam se u 4, u 8 već spremam djecu za vrtić, i eto već neke nove obveze. Ponekad baš razmišljam koliko deprivacije sna čovjek može izdržati, jer ja sam ultimativni šampion. Al’ proći će i to. Klinci će odrasti i prije nego što se okrenem, žalit ću za ovom dječjom fazom noćnih buđenja i ropstva, al’ doći će payback time kad će oni njegovati svoju staru majku i meni mijenjati pelene.
Koliko je bilo poteškoća i izazova na tvom razvojnom i profesionalnom putu?
Puno sam puta zbog svojih stavova ostajala bez angažmana. Al’ nije mi bilo krivo ni sekunde. Imam vrlo jasna uvjerenja još od najranijeg djetinjstva i odabrala sam biti principijelna pod bilo koju cijenu. Mislim da je to jako važno, ne odustajati i ne bojati se reći svoj stav. Puno javnih osoba s tim žonglira i prilagođava se, priča u floskulama. Šuti i gledaj u svoj tanjur… Takav pristup je sigurno lukrativniji, al’ nije moj put.
Zašto je važno poštivati svoje PrirodnoJa?
To PrirodnoJa najvažnija je stvar na svijetu. Ne možeš ga ignorirati, praviti se da ne postoji, izbit će na površinu kad-tad. Jako je važno da ga prepoznaš, a onda i prihvatiš, njeguješ, dorađuješ… Važno je da iskorištavaš svoje talente i potencijale, da obuzdavaš svoje demone koji te koče i da se ponosiš svojim PrirodnoJa, jer on je tvoj prijatelj. Ne postoji nijedan razlog na svijetu da skrivaš svoje PrirodnoJa. To je direktan put u frustraciju. Ponosi se onim što jesi, radi na sebi, živi u skladu sa svojim PrirodnoJa. Tko to ne prihvaća, ni ne zavređuje tvoje vrijeme. Posebno danas, u doba interneta i mobilnosti, toliko je lako napraviti svoje mikrosvjetove, naći istomišljenike, svoj “čopor”. Ni o čijem sudu ne ovisimo, sami smo svoji gazde, a cijeli je svijet naš dom.
Studena je Idinu priču “Prirodno sanjarka” uz jednako inspirativne priče marljivo prikupljala u sklopu kampanje #PrirodnoJa te ih potom objavila u istoimenoj knjizi.
