Kazalište Moruzgva više od desetljeća djeluje na hrvatskoj javnoj sceni i samim time obogaćuje i usrećuje publiku svojim predstavama, čija je tematika uglavnom društveno relevantna sa savršenom dozom humora. Misija Kazališta Moruzgva bila je i jest okupiti sve one koji u umjetnosti vide mogućnost poboljšanja svijeta koji nas okružuje te javnim djelovanjem mijenjati sliku društva nabolje. Od osnutka pa sve do danas, kazalište Moruzgva se uspješno pozicioniralo na nezavisnoj kulturnoj sceni u Zagrebu, ali i šire. Njihove predstave gostuju u više od 50 gradova diljem Hrvatske već godinama, a ta činjenica savršeno govori sama za sebe. S obzirom da je upravo ožujak mjesec kada je kazalište Moruzgva osnovano, popričali smo s osnivačicom poznatom glumicom Ecijom Ojdanić, a što nam je sve otkrila, pročitajte u nastavku:
Među kazališnim stručnjacima slovite kao pravi vizionar; među prvima ste prije više od desetljeća osnovali privatno kazalište Moruzgva, koje se danas izdiglo u jednu od vodećih kulturnih institucija. S obzirom da ste „probili led“, koje su Vam bile moguće prepreke na putu?
Moram priznati, kada sam pokretala kazalište Moruzgva, apsolutno nisam imala nikakvih velikih ambicija u pogledu stvaranja nekog jakog, mobilnog, aktivnog, nezavisnog kazališta. Naprosto, imala sam želju napraviti jednu predstavu, međutim, dogodio se jedan ogroman uspjeh. To je bila naša prva predstava “Gola u kavezu”. I onda je jedna stvar, jedna predstava vodila ka drugoj. I evo, danas s ponosom slavimo 11 godina jednog uspješnog, živog kazališta, koje je prepoznato i od publike i od kritike. Idemo dalje punim jedrima i veselimo se svakoj novoj predstavi. A koje su prepreke bile? Neiskustvo i neznanje te jako nejasan način financiranja nezavisnih kazališta od strane javnih službi. Sedam godina je trebalo da se nametnemo svojim kvalitetnim predstavama.
Da iz sadašnje perspektive možete, biste li neke poslovne poteze kazališta Moruzgva promijenili? Stojite li i dalje iza svakog svojeg projekta?
Naravno da je bilo i jako uspješnih, ali i manje uspješnih predstava. Ali, nije fraza – na greškama se uči. Postavili smo dva komada stranih autora i nakon premijere sam shvatila – ne, ja želim raditi samo hrvatske autore. I to mahom praizvedbe. Na taj način osiguravamo autentičnost i odgovaramo na zov danjašnjeg vremena.
Jeste li ikada razmišljali o glumačkoj karijeri izvan Hrvatske? Smatrate li, kao glumica, da naša domaća scena pruža dovoljno mogućnosti mladim perspektivnim glumcima?
Ja nekako nikad nisam razmišljala o karijeri van Hrvatske. Zasnovala sam obitelj, nekako sve ide svojim tijekom. Mladima nije lako, jer postoje 4 dramske akademije i svake godine izlazi 40 mladih glumaca. Za toliko glumaca posla nema. A opet, ako daješ svoj maksimum u ostvarenju svog sna, onda je sve moguće.
Po Vašem mišljenju, je li razvoj kinematografije preuzeo publiku kazalištu? Kako se Vi nosite s izazovom novih medija?
Upravo suprotno, hrvatska kazališta su puna, dok kino dvorane u kojima se ne prikazuju blog busteri su poluprazna.
Radite većinom predstave za snažne žene. S obzirom da ste majka dvoje mališana, jeste li ikada razmišljali da se okušate u žanru rezerviranom za najmlađe uzraste?
Imali smo 2 premijere dječjih predstava, ali shvatili smo da ne treba miješati ni žanrove, ni ciljanu publiku. I tako se držimo predstava za odrasle.
