U trenutku promišljanja pisanja kolumni o popularnoj kulturi imala sam jedno obećanje prema sebi, a ono je glasilo da ću se držati podalje od pisanja i dekonstruiranja fenomena na domaćoj glazbenoj ili pop-kulturnoj sceni općenito. Ipak, prekršila sam ga napisavši kolumnu o ovogodišnjoj Dori.
Kolumna je otvorila brojne polemike o sadašnjosti i budućnosti hrvatske glazbene scene, tko su talenti koji ju trenutno grade, ali i koliku moć zapravo imaju već etablirani izvođači. Ipak, nije stalo na raspravama o akterima koji na estradi stoje ispred kamere već i iza nje, a jedno ime uz upečatljive spotove se neprestano ponavljalo.
Luka Sepčić.
S obzirom na to kako sam poslovnim, ali i privatnim poveznicama usko vezana uz glazbenu industriju Lukini glazbeni spotovi te njihova kvaliteta i estetika uvijek su nekako pronašli načina da budu tema konstruktivnog razgovora, što dovoljno govori o kvaliteti rada, ali i promjenama koje se događaju na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Ovaj srpanj je izrazito kreativan i produktivan mjesec za Luku. Zakuhalo se krajem lipnja kada je izašao novi singl glazbenice Nike Turković za pjesmu pusti kojim započinje njen hrabriji audio-vizualni korak u karijeri, a Luka stvara mikro coming-of-age priču nastalu u, prema njegovim riječima, najpoetskije doba. Zatim je prošli tjedan obilježio ljetni hit One Night koji je nastao u suradnji sa Zembom Latifom te poznatim house dvojcem Full Ferryjem i Bruns Layjem, a fragmenti spota pokorili su Instagram i prije nego je pjesma bila na službenim kanalima. One Night je suvremena oda ravnopravnosti u igrama privlačnosti kroz elemente koji više nisu jednostrani jer svatko igra vlastitu igru najbolje što zna.
Upravo taj spot nastavak je uspješnog kreativnog niza više od 35 snimljenih spotova u tri godine, a cjelokupan opus radova povod je za razgovor s ovim kreativcem.
View this post on Instagram
Osim po režiji glazbenih spotova za domaće izvođače poput Matije Cveka, Franke Batelić, Saše Lozara, Nele i mnoge druge, njegov rad prepoznat je i u modnoj industriji gdje se istaknuo prvim većim samostalnim projektom za legendarni francuski Vogue. Mediji o njemu pišu da je talentirani redatelj razvijene mašte, istančane estetike, poetskog izričaja i nježnog umjetničkog dodira, s čime bih se u potpunosti složila.
View this post on Instagram
Uvodno pitanje koje se uvijek nameće u kreativnoj industriji je koliko tim mora pronaći zajednički jezik kako bi finalni rad bio točno ono što se očekuje da bude. Luka tvrdi da je rano naučio da je najvažnije znati izabrati prave suradnike u čiji ćeš rad i sud bezrezervno vjerovati:
“Meni osobno je najvažnije imati producenta i direktora fotografije koji razumiju što želiš. Oni su zapravo redateljeve oči. Iako od početnog smišljanja ideje, scenarija i moodboarda sudjelujem u svakom aspektu nastajanja, jako vjerujem u ljude i volim timsko stvaranje. Također, volim imati najbolje ljude oko sebe i s guštom im prepustiti njihov dio posla. U tome se očituje ta psihologija koja je neizostavan dio same režije.
Imao sam privilegiju raditi sa zaista kvalitetnim ljudima i čast mi je da je obostran trud prepoznat od strane publike. Posebno bih istaknuo osobu s kojom sam i krenuo u ovo spotovlje, jednim zanimljivim spletom životnih okolnosti 2016. i spotom Sve u meni se budi, a to je Ana Badurina. Moja “sestrica” u našem imenu stvorenom da svi pitaju “a zašto Sestrice?”. (smijeh) Ta pjesma je obilježila cijelu tu godinu, pokorila sve kanale i medijske servise te započela jednu epohu od koje se sve zakotrljalo”, navodi Luka i ističe kako uživa u svim dijelovima procesa pripreme, ali najdraži mu je ipak dan snimanja na kojem ima mogućnost realizirati sve ono o čemu je razmišljao i stvarao u mašti.
Kako se Lukin rad i redateljski potpis vidi na sve više glazbenih spotova koji redovito doživljavaju oduševljenje na društvenim mrežama, posebno Instagramu, dotaknuli smo se što se u glazbenim spotovima danas može iskomunicirati i kako isti pretvoriti u art formu koja će poticati izvođače na kvalitetnije stvaranje vlastitog brenda:
“Zašto spotovi? Možda je to svojevrsni catch 22. Često sam mijenjao ‘formate’ pa bi se u njima zbog količine upita zadržao. No, glazbeni spot je jedna odlična forma u kojoj možeš sve, a ne moraš ništa. Kao da dobiješ voice-over i glazbu pa stvaraš slike koje pašu ili obogaćuju. S moje strane to je slika bez riječi, vizual koji će biti točan ili će obogatiti pjesmu, dati joj dodatni kontekst. Ne mislim da spot mora biti doslovan.
Doživljaj svakog gledatelja osoban je čin proizašao iz moje atmosfere, ali vjerujem da autorski pečat djeluje bar na nekoj subliminalnoj razini. Ulažem puno vremena u stvaranje koncepta i same redateljske vizije jer mi je iznimno bitno da rad ima kontekst koji ih dodatno obogati. Ne očekujem od svakog gledatelja da uoči moj koncept kretanja kamere, ali vjerujem da ako koncept postoji, da djeluje na emocije i podsvjesno. Ako zbog toga nekome još dodatno i pojača dojam, odlično.”
Kako bi bilo koji kreativni projekt bio uspješan te da s njim budu zadovoljni i autori, ali i izvođač i publika potrebno je razviti zajedničku komunikaciju i shvaćanje što je sve potrebno za realizaciju istog. Prema Lukinim riječima, za uspješno snimljen i realiziran spot prvenstveno treba imati hrabrosti i povjerenja te shvaćanje zahtjeva i potreba procesa:
“Tko to shvaća, garantiram da rezultat neće izostati. Jako je bitno s kim izvođači rade svoje spotove i pjesme. Oni su njihova poruka i odraz njih samih. Svojevrsni brend. Bitno je ne trošiti formativne i jake godine mladosti na mediokritetne prosječnosti i uvjetovane kompromise. U konačnici, njihovo je ime na tome. Meni je genijalno raditi s mladim glazbenicima jer shvaćaju bitnost vizualnog i koliko to njih stvara kao brend koji će opstati dugoročno na sceni.”
View this post on Instagram
Pošto smo se dotaknuli brendiranja glazbenika, što je meni osobno slaba točka u diskusijama jer smatram da umjetnici danas moraju biti ‘cijeli paket’ svojoj publici, htjela sam od Luke saznati kako i sam vidi budućnost glazbene industrije, za početak naše domaće:
“‘Ne talasaj’ kao stanje društva već je dugo nit vodilja funkcioniranja pa ako iskočiš, pokažeš da može bolje, postoje struje koje naprave sve da te vrate u kalup djelovanja po njihovim uhodanim mehanizmima. No, bojim se da je taj novi generacijski umjetnički val sada već nezaustavljiv, i drago mi je što je tako. Internet ne poznaje granice, učenje i napredak je svakodnevan, novi medijski servisi postaju puno bitnije brojke.
Iako se možda čini da kaskamo za susjedima, polako se shvaća važnost kvalitetnog videa i vizuala. Osobno kvalitetne ljude koji rade isto što i ja smatram suradnicima, a ne konkurencijom To je jedini put ka napretku cijele vizualne scene i zapravo zajednički podvig. Samo je nekvaliteta konkurencija koja nam može štetiti. Mislim da bi trebalo više tog stava diljem regije. Ako je ovo i romantičarska borba s vjetrenjačama – neka je, tako i pristupam vizualu.
Lijepo je što ipak postoje umjetnici, glazbenici, i svakim ih je danom sve više, koji su u toku sa svjetskom scenom, koji se ne boje pobjeći od klasično komercijalnog ili pomaknuto hrabrog i čast mi je što mogu raditi za nekima od njih”, naglašava Luka dodajući kako pomno bira iduće projekte i suradnike: “Izlazak iz zone komfora, za mene je uvijek dobrodošao, a projekti koje najčešće odbijem su oni koji zahtijevaju trokut jeftino-brzo-superkvalitetno. Smatram da je kreativnost proces koji ima svoj tok razvoja i tako joj pristupam.”
S obzirom da i sama sjedim za laptopom ili nad praznim papirom nekoliko sati prije pisanja kolumni, zanimalo me koji je Lukin proces kreativnog rada i što ga najviše inspirira:
“Jedna od prvih lekcija koju su me o režiji naučili je ta da je redatelj najusamljeniji čovjek na svijetu. Samo on zna svoju ideju. Otok u moru. Imati mogućnost reći i okupiti ljude s kojima želim raditi na projektu strašno je oslobađajuće. Onda imaš svoje brodove. Režija je nužno jako puno silent worka i rada na sebi. Koliko god talent bio ključan, režija je i vještina na kojoj treba neprestano raditi Nesvjesno upravo time započinje svaki moj kreativni projekt. Kad mi na stol stigne novi projekt iz svog dijela mozga izvlačim fragment nečega koji me može inspirirati. Onda ga dekonstruiram i provedem kroz faze, sagledam kako ispričati priču iz svakog ugla”, ističe i dodaje kako svakom projektu nastoji dati atmosferu, svojevrsno mjesto življenja:
“Mislim da riječi ne postoje bez okruženja. Dopuštam si da mi svaki novi projekt bude svojevrsno istraživanje i trudim se svaki put osmisliti nešto drukčije, a ostati u istom tonu. Potpis izvan komfort zone. Bitno je ispričati priču. Što god stavio na papir, koliko god priprema detaljna bila, kad padne prva ‘klapa’, to je onda neka paralelna stvarnost u kojoj sam doma.”
Naravno da se na prvu ‘klapu’ nadovezuje razgovor o pisanju scenarija i filmu te okušavanju u tim formama u budućnosti, što Luki također nisu nepoznati pojmovi:
“Volio bih nakon dugo vremena iz ladice izvaditi jedan od scenarija za kratkometražni film kao i napraviti dodatan režijski iskorak ka komercijalnijim projektima kakve bi volio raditi. Očekivati nešto u konačnici bilo bi prilično nezahvalno, no od procesa očekujem da bude točno onakav kakvo stvaranje jednog filma i zaslužuje. Možda i u uvjetima i s ljudima do kojih sam u ovom nekom periodu došao i vlastitim radom. Prilično je zahvalna to pozicija uvjeta kakve zasigurno nisam imao možda kad je taj scenarij nastao i zaslužio je čekanje, a onda i realizaciju na jednoj vrhunskoj razini.”
Bez ikakve zadrške mogu napisati da je Luka već sad za sebe brend, prepoznatljivo ime u industriji u kojoj djeluje zahvaljujući brojnim provedenim projektima, ali i estetici i kvaliteti kojoj postavlja nove standarde. Prema njegovim riječima, za redateljski potpis, kao i za sve uostalom, potrebno je vrijeme i rad: “Često mi kažu da je moja estetika prepoznatljiva makar spot bio tematski drugačiji od prethodnog, a smatram da je to jedan od najvećih priznanja rada koje mogu dobiti.”
Popularno pitanje na kraju svakog razgovora s kreativcem je: Otkrij s kojim svjetski poznatim umjetnikom želiš surađivati u nadi da ili se odgovorom nećemo ureći ili će tamo negdje netko nekad to pročitati. Ili ćemo mi sami čitati svoje stare intervjue i reći si za deset godina kako smo uspjeli. Rečenicom da sve što odgovori će zvučati pretenciozno, Luka me podsjetio na kolutanje očima kad istu temu otvorim za svoje kreativne preference. Ipak, ističe autore čiji rad prati i cijeni:
“Često kažu da je naša estetika prepoznatljiva, makar spot bio potpuno drukčiji od prethodnog.
Mislim da je to najveći kompliment za jednog autora, njegov prepoznatljivi autorski potpis. Što se tiče glazbenih spotova jako volim radove Nicolasa Mendeza, Nabila Elderkina ili Tima Mattie.
Volim stilizaciju kadra prvog, mračnu poetičnost drugog te storytelling i emociju trećeg. Volio bih imati više prilika raditi stvari u stilu potonjeg, ali uživam i u pomalo fashion pomaknutim stilizacijama i bojanim znakovitim vizualima. Od regionalnih autora cijenim mnoge. Svakako bih istaknuo Ivana Stojiljkovića čiju stilizaciju i dekonstruciju, kao i vizualni pristup temi zaista cijenim”, zaključuje Luka.
Kažu da si dobar koliko i tvoj posljednji rad, a koliko će Luka biti (već je!) odličan u budućnosti možete pratiti na njegovom Instagramu.
