Suzana Štimac jedna je od najpoznatijih fitness trenerica u Hrvatskoj, a za njezine treninge traži se mjesto više. Uz treninge vodi inspirativan profil ‘Suzana Moj Trener’ koji je prerastao u brend. Suzanina upornost i energija dokazuje da su ciljevi ostvarivi uz predanost, fokus, ali i odricanja zbog ‘višeg cilja’ i praćenja vlastitog poziva.
-
Kako je izgledao početak tvog poslovnog puta? Koje lekcije su te najviše oblikovale?
Moj početak nije bio bajkovit, i nisam imala sreće. Svaku stepenicu sam prošla ponekad i dva puta da dođem tu gdje sam danas. Radila sam što god mi se nudilo i nisam postavljala uvjete. Sjećam se kada sam drugi puta rodila da sam doslovno krenula opet iz početka sa svojih tada 30 godina. Ponovno sam dolazila među ljude i trebalo mi je dobrih godinu dana da opet dobijem neki status.
Lekcija ima puno, no ono što svaki trener mora biti svjestan jest da je on tu zbog ljudi, a ne obrnuto. Koji put treba kleknuti na koljena i zavezati nekome tenisice i znati da zbog toga nisi manje vrijedan – to je dio tvog posla. Ako si tu za ljude i ako osluškuješ njihove potrebe, ljudi će se vraćati i tražiti baš tebe. Ako im uz sve to znaš pružiti dobar trening i rezultate, to je onda dobitna kombinacija. Za vrijeme korone sam dijelila svoje treninge, bila podrška ljudima, i tek kada je sve završilo, stvorila sam svoju online priču.
U cijelom tom kaosu, dok su drugi zarađivali, meni nije bilo ni na kraj pameti da to unovčim. Ipak, prepoznali su me novinari, oni su ti koji su me gurnuli na vrh. To vidim tek danas, ali u nekim trenucima mi nije bilo jasno zašto baš ja. I nije sve u životu novac. Ponekad treba dati cijelog sebe, i sve će doći na svoje.
“Kao i u svemu u životu, treba malo sreće, puno truda i rada, i uspjeh je zagarantiran. Dokle god se preispituješ ‘što će selo reći’, tapkat ćeš na mjestu.
-
Jesi li zbog svog karaktera i izravnosti naišla na prepreke u poslu? Koliko je iskrenost u komuniciranju bitna u poslovanju?
Mislim da mi je moja iskrenost više odmogla nego pomogla, ali ne planiram se mijenjati. I dalje ću iskreno izražavati svoje mišljenje. Ljudi koji to mogu podnijeti su oko mene, dok će oni malo slabiji potražiti drugog trenera.
Što se tiče poslovanja na Instagramu, nikada nisam uspjela ostvariti konkretnije suradnje. Za stvari i proizvode koje svakodnevno koristim, klijenti mi se nisu javili, a proizvode koje ne koristim, ne reklamiram, bez obzira na ponuđeni iznos. Imam svoj posao; trenerica sam i živim od njega te ne želim prije svega lagati samu sebe, a onda i ljude oko sebe. Autentičnost me dovela tu gdje jesam. Jesam li mogla više? Vjerojatno jesam, ali kad se pogledam u ogledalo, ponosna sam na sebe, a to je na kraju dana najvažnije.
-
Društvene mreže jedan su od komunikacijskih kanala koji su ti pomogli za širenje publike koja te prati, ali i baze klijentica. Koliko je danas teško istaknuti se u masi hiperprodukcije sadržaja? Kako se oduprijeti ispoliranom životu koji vidimo na društvenim mrežama?
Ako od sebe radiš klauna, algoritam društvenih mreža kao da to obožava, jer ćeš u kratkom roku postati zvijezda. Ako ideš ispravnim putem, nakrvarit ćeš se da dođeš do izražaja. Danas, iz nekog nepoznatog razloga, ljudima je dosadno pratiti sve što je normalno. Pokušavati se istaknuti u masi i svakodnevno smišljati nešto novo je full-time job, i svatko tko misli da je lako biti na društvenim mrežama neka proba. Meni je to već u krvi, i ne osjećam neki dodatni angažman u danu. Moj dan je dug; imam publiku koja me prati upravo zbog onoga što radim pa imam i dovoljno svakodnevnog sadržaja za objavljivanje.
Što se tiče “popeglanog” života, u mojim nogama je puno utakmica i još više kilometara. Ja sam svoj život “popeglala” onako kako meni odgovara i dijelim samo točkicu svog privatnog života na mrežama jer je on stvarno toliko popeglan da ljudima izazivam neku vrstu frustracije. Volim red, rad i disciplinu. Unaprijed planiram sve – od rasporeda i obroka, do održavanja urednog stana, tako da nemam problem s “popeglanim“ životom. Dapače, uživam u njemu.
-
Misliš li da je danas jednostavnije krenuti u poduzetništvo zbog svih alata koji su dostupni pojedincu? Što je od vještina najbitnije bez obzira na alate koji su dostupni?
Ovisi o kojem poslu je riječ. Ali da se danas od go*na može napraviti pita uz malo sreće, spretnosti i upornosti – može se. Ako si konzistentan, uporan, imaš viziju i vjeruješ u sebe, možeš uspjeti s mrežama i bez njih. Treba si samo postaviti razumne ciljeve. Imamo milenijsku generaciju, neki su stvarno krenuli rano i uspjeli. Većina njih odustaje na prvu kritiku, ali tu “posebnu” generaciju stvorila je moja generacija, pa nije lijepo da ih blatim. No, da su posebni, jesu.
Uglavnom, kao i u svemu u životu, treba malo sreće, puno truda i rada, i uspjeh je zagarantiran. Dokle god se preispituješ “što će selo reći”, tapkat ćeš na mjestu. Dokle god će ti za objavu trebati tjedan dana da je pustiš van jer je peglaš do savršenstva, neće se ništa spektakularno dogoditi na tvom poslovnom planu. Uvijek će biti onih koji će vas mrziti i onih koji će vas voljeti. Bitno je da se sa svim komentarima znate nositi, jer ako ne znate, društvene mreže su vrlo opasna stvar. Ako vas jedan loš komentar odmah baca na dno, onda bolje da niste na njima.
“Autentičnost me dovela tu gdje jesam. Jesam li mogla više? Vjerojatno jesam, ali kad se pogledam u ogledalo, ponosna sam na sebe, a to je na kraju dana najvažnije.”
-
Kako si s godinama balansirala roditeljstvo i poduzetništvo? Kako posložiti prioritete, što u privatnom životu, što u poslovnom?
Baš jedno jutro sam slučajno ostala duže doma jer sam išla na put. Cijedila sam kćeri naranču prije škole i prošlo mi je kroz glavu: “Bože, pa svojoj kćeri zbog posla u životu nisam pripremila doručak prije škole.” Jesu li moje kćeri osjetile moju odsutnost zbog posla da bih danas bila tu gdje jesam? Sigurno jesu. Koliko god sam pokušavala svoju odsutnost nadoknaditi bakom, zajedničkim vikendima, dio ‘normalne mame’ moje kćeri nikada nisu imale. Još uvijek balansiram između privatnog i poslovnog, ali su kćeri, radi moje odsutnosti, odrasle u samostalne i odgovorne cure.
Koliko sam im nedostajala, to bi trebalo pitati njih. Davala sam sve od sebe da budem istovremeno na više mjesta. I danas je tako; svatko od mojih traži dio pažnje, i trudim se raspodijeliti svoje slobodno vrijeme da svi budu zadovoljni, ali znam da su često ljuti na mene jer je moj fokus na mom uspjehu. Jesam li sebična? Možda, ali svatko od nas mora pronaći ono što ga ispunjava. Veći dio vremena, dok su cure odrastale, bila sam sama i svoju sam energiju usmjerila na posao. Tu sam se pronašla, i to me čini sretnom.
Što je za tebe uspjeh?
Puna dvorana, plaćeni računi, smiješak na licu i miran san. Kad možeš kroz život ići opušteno i pjevušiti “nitko mi neće ovaj dan pokvariti”.
Hvala našim klijentima i partnerima na podršci u ostvarenju projekta; L’Erbolario, Beauty Garden, Kallos, Answear.hr, Jordan, Ghetaldus, Skintegra, lunilou, Tvornica Zdrave hrane, Kiehl’s, Silmari.
