Njen zaštitni znak su neiscrpna pozitivna energija i osmijeh te lakoća s kojom progovara o poduzetništvu i svim njegovim izazovima. Tea Zavacki je biznis mentorica i osnivačica #radimposvom brenda koji okuplja poduzetnike, freelancere i kreativce iz cijele regije.
-
Popularizirala si ‘radim po svom’ koncept koji polako postaje i životna filozofija. Je li ‘radim po svom’ nastao iz potrebe ili iz inata? Je li stvarno moguće kreirati posao koji će u potpunosti ocrtavati naše želje, bez ikakvih ustupaka?
Oduvijek sam voljela izazove. Od odličnog prosjeka, preko uspjeha na natjecanjima, sve do nagrada tijekom studiranja – označila sam sve kućice. A onda sam se s nepunih 25, tek uručenom diplomom i prvim savršeno pristojnim poslom našla na vrhuncu krize identiteta – sretna sam, a nisam sretna. Istovremeno sam se osjećala nezahvalno i nesretno, ne znajući što želim… Osim da želim nešto više.
#radimposvom je nastao kao osobni eksperiment. Zanimalo me što će se dogoditi ako, umjesto društvenih očekivanja, počnem pratiti vlastiti interes i znatiželju. Sedam godina kasnije, zahvaljujući toj odluci, radim posao koji obožavam. Je li on svaki dan u potpunosti u skladu s mojim željama? Nije. Želje, potrebe, prioriteti se svakodnevno mijenjaju, a ja nastojim svjesno oblikovati svoj posao kako bi me podržavao u skladu s različitim sezonama života.
-
Tvoje klijentice su žene koje pokreću vlastiti posao ili ga skaliraju na višu razinu. S kojim nedoumicama se najčešće susreću? Koje izazove im je najčešće teško premostiti?
Poduzetništvo nije nužno lagano i zahtjeva različite oblike rasta. Strah od neizvjesnosti i neuspjeha, nedostatak jasnoće, otpor prema prodaji i marketingu – samo su neki od izazova s kojima se poduzetnice suočavaju. No možda najveći izazov od svih je upustiti se u nešto novo onda kada je život ‘dovoljno dobar’. Često susrećem žene i poduzetnice koje imaju zadovoljavajuće prihode, no potajno žele VIŠE. Više slobode, kreativnosti, izazova, mogućnosti, uzbuđenja. I zbog toga se osjećaju nezahvalno i sebično. Kao netko tko je dugo utišavao vlastite želje, znam koliko je važno pričati o njima. Jer kada klijentice s kojima radim odluče napraviti nešto po pitanju vlastitih želja – e tada nastaje čarolija.
“Poduzetništvo nije lagano i svaki klijent s kojim radim se barem jednom pitao ‘ima li ovo smisla?’.“
-
Koji neostvareni cilj bi navela kao najveću lekciju? Kako se nosiš s neostvarenim ciljevima i neuspjesima?
Dugo sam željela raditi u jednoj od velikih konzultantskih kuća, napredovati kroz korporativnu strukturu, živjeti iz kofera. Godinama sam čitala o takvim tvrtkama i slušala predavanja njihovih zaposlenika na konferencijama. Kada sam poslala prijavu na jednu takvu poziciju, nikada nisam dobila odgovor. Taj period života naučio me jednu stvar: Ako ne ostvarim neki cilj (a dala sam sve od sebe) to znači da, ili još nije pravi trenutak, ili taj cilj nikada ni nije bio moj (kao što rad u korporaciji nikada ne bi bio moj poziv).
-
Navela si da uspješne od neuspješnih poduzetnika razlikuje jedino neodustajanje. Jesi li ikad pomislila odustati? Kako prevladati privremeni neuspjeh i definirati nove ciljeve?
Naravno. (smijeh) Često dijelim o trenucima u kojima sam plakala u javnosti, preispitivala svaku svoju poslovnu odluku ili gotovo odustala. Poduzetništvo nije lagano i svaki klijent s kojim radim se barem jednom pitao ‘ima li ovo smisla?’. I to je ključno pitanje: zašto radiš to što radiš? U trenucima neuspjeha smiješ osjetiti sve emocije i pitati se ‘zašto baš ja?’. No kada taj trenutak prođe, sjeti se zašto radiš to što radiš, pitaj se što trebaš naučiti iz tog neuspjeha i – nastavi dalje. Niti jedan neuspjeh nije kraj. Neuspjeh je tek zaplet u prvoj polovici filma.
-
Vrlo si vokalna o organizaciji vremena i da je bitno fokusirati se na rezultate, a ne na duge iscrpne radne sate kojima ‘kupujemo’ satisfakciju radom. Kako se držati zacrtane ‘to do’ liste i posložiti prioritete u poslu?
Kada sam počela raditi za sebe, moj uspjeh se odjednom više nije mjerio po satu nego – po rezultatu. Mjerilo uspjeha više nije bio broj sati koje sam provela pred laptopom, nego što sam u tom vremenu napravila. Danas zato u svaki dan ulazim s tri ključna zadatka koja želim napraviti. Ti zadaci su obično po prioritetima – tim (imaju li članovi tima sve što im je potrebno), klijenti (imaju li klijenti sve što im je potrebno), prodaja. Ponekad te zadatke odradim u dva sata, ponekad mi je za njih potreban cijeli dan. No kada ih dovršim, moj dan je bio uspješan – bez obzira na to koliko sati sam sjedila pred laptopom.
“Je li on svaki dan u potpunosti u skladu s mojim željama? Nije. Želje, potrebe, prioriteti se svakodnevno mijenjaju, a ja nastojim svjesno oblikovati svoj posao kako bi me podržavao u skladu s različitim sezonama života.”
-
Koliko je za uspješno vođenje posla važno imati razumijevanje partnera? Tvoj partner je uključen u zajednički biznis. Kako održavate poslovnu i privatnu dinamiku? Je li “work – life balance” mit?
Dinko mi je podrška od samog početka, a od prošle godine i službeno radimo zajedno. Od kada smo oboje u poduzetništvu, zapravo ne balansiramo, nego integriramo život i posao. Jednako kao što ćemo prijepodne otići na brunch ili zajednički trening, navečer ćemo raditi na biznisu. Dinko i ja smo se upoznali u predsjedništvu jedne studentske udruge tako da zapravo još od tada radimo zajedno. U tih 12 godina naučili smo balansirati različite uloge i danas to radimo vrlo spontano i prirodno. Svjesna sam da je ovakva vrsta podrške privilegija, no do sada sam radila s dovoljnim brojem poduzetnica koje dokazuju da podrška nije presudna – ako ti vjeruješ u sebe i svoju ideju.
-
Što je za tebe uspjeh?
Za mene je uspjeh probuditi se s osjećajem uzbuđenja zbog dana koji slijedi.
Hvala našim klijentima i partnerima na podršci u ostvarenju projekta; L’Erbolario, Beauty Garden, Kallos, Answear.hr, Jordan, Ghetaldus, Skintegra, lunilou, Tvornica Zdrave hrane, Kiehl’s, Silmari.
