Zagreb je iz sezone u sezonu sve bogatiji za jako cool evente – od bogate scene koncerata i izložbi, preko manjih umjetničkih galerija pa sve do kreativnih radionica koje su prethodnih godina počele nicati po gradu kao gljive poslije kiše. Od onih sada već tradicionalnih wine and paint radionica, preko slikarskih, keramičarskih i cvjetnih radionica – opcija je zaista puno, a mi smo prošlog tjedna posjetili jednu od najzanimljivijih u ponudi. Radi se o Gin & Kintsugi radionici koja se održala u Lineart Concept studiju na Krešimircu, u samom središtu grada – a koja nas je kompletno oduševila.
Za Kintsugi kao japansku tehniku popravljanja keramike zlatom već smo čuli, a svidjela nam se i filozofija koja govori da slomljene stvari ne trebamo nužno bacati – već popraviti te ih potencijalno učiniti još ljepšima. To naravno vrijedi i za druge stvari u životu, ne samo za keramiku – a kako nam se takvo razmišljanje sviđa, baš kao i ideja da dva i pol sata negdje odmaramo dušu slažući i lijepeći komade strganih šalica, tanjurića i pretvarajući ih u nova remek-djela, odlučili smo sudjelovati.
Kroz 2 sata i 30 minuta smo nakon posla tako slomili, polijepili i zlatom ukrasili svoje nove Kintsugi predmete te se jako dobro zabavili. Došli smo praznih ruku, a izašli s predivnom zdjelicom sive boje, na kojoj su se zlatne niti Kintsugija divno isticale.
Postupak je zabavan – jer prvo čekićem razbijate svoj odabrani komad keramike, a onda ga mic po mic, prvo ljepilom lijepite te dodajete smolu u zlatnoj boji – koja cijeloj priči daje završni Kintsugi izgled. Uz čašicu soka ili gina, ovo je odličan način da provedete večer, a o cijelom konceptu više nam je rekla Dora Briševac, pokretačica cijele ideje i vlasnica Lineart Concept studija, s kojom smo proveli intervju u nastavku.
Kako ste došli na ideju pokretanja Lineart Concept Studija?
Lineart Concept Studio je mali obrt koji posluje od sredine 2022. godine, a nastao je prvenstveno iz želje za stvaranjem vlastitih pravila. Nakon magisterija na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 2017. godine, moj put u struci bio je dosta trnovit. Od volontiranja na raznim projektima, autorskih poslića, preko pripravništva u Muzeju Mimara 2019. godine, do zagrebačkog potresa i ponovnog volontiranja, ovoga puta u Laboratoriju za arheološko staklo i keramiku, Arheološkog muzeja u Zagrebu, sve do studenog 2021. godine kada započinju moji prvi planovi za samozapošljavanje. U 2021. godini položila sam stručni ispit i stekla stručno zvanje i licencu za obavljanje poslova pod zaštitom Ministarstva kulture i umjetnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Obrt se od početaka fokusirao na prijašnjem hobiju – redizajnu namještaja, te zatim obuhvatio i restauraciju polikromiranih drvenih skulptura, biskvitne i kintsugi keramike, te radionice i poduke. Od siječnja 2024. se proširio na uskoro tri zaposlene restauratorice umjetnina, koje svoju strast prema očuvanju baštine pokušavaju približiti hrvatskoj kulturnoj sceni putem održavanja niza restauratorskih radionica, za sve koje je oduvijek interesiralo što se zapravo događa u restauratorskoj radionici ili u muzeju ‘iza kulisa’.
Objasnite nam ukratko po čemu je posebna Kintsugi tehnika? Što ona predstavlja i u čemu je njezina čar?
Radionica Gin & Kintsugi je bazirana na japanskoj metodi restauracije keramike, čija zen filozofija cijeni te naglašava vijek trajanja svakog predmeta. Japanski stil uređenja prostora je minimalistički, svaki predmet u životnom prostoru je u upotrebi i ima svoju ulogu. Isto tako posude koje se koriste za ritualno ispijanje čaja su od iznimne važnosti za japansku kulturu, te se u skladu s time posvećivala velika pažnja pri izradi, ukrašavanju kao i restauriranju takvih posuda. Kintsugi metoda restauracije nastala je u 15. stoljeću iz osjećaja žaljenja za razbijenom šalicom, te nemogućnosti kineskih majstora da je adekvatno obnove.
Ideju za radionice razvijam već neko vrijeme, ali sve dok nisam odlučila promijeniti taj prvi korak u učenju restauracije keramike, mi nije sinula ideja da tražim druge oblike i stilove. Tipični tijek učenja restauracije keramike inače započinje s terakota teglicom za cvijeće od razbijanja, slaganja, lijepljenja, rekonstrukcije, te retuša. Započinje se s jednostavnijim oblikom kako bi se shvatio princip slaganja fragmenata. Keramika je kruti materijal i ne trpi pogreške, osoba zbilja mora razmišljati kojim redom će lijepiti koji fragment kako bi ih sve na kraju uspjela složiti.
Krajnji cilj je da polaznik nauči složiti ćup ili amforu, koji su gotovo zatvoreni oblici i nemoguće im je prići sa svih strana tijekom lijepljenja i rekonstrukcije, a oni su zbilja zanimljivi oblici za restaurirati. U tom trenu shvatila sam kako će morati postojati dvije radionice, osnovna i napredna.
Ideja je bila promijeniti program osnovne radionice te zamijeniti ga s nečim puno zanimljivijim od teglice za cvijeće. Krenula sam istraživati različite pristupe restauraciji te otkrila Kintsugi tehniku i kako se ona izvorno izvodila, a kako bi se izvodila danas s modernim materijalima. Smole i lakovi korišteni u 15. stoljeću postoje i danas u upotrebi za restauratorske svrhe, no morala sam kreirati program koji bi bio jednostavan za praćenje početnicima, te koji bi završio u razumnom vremenu. Prvo pravilo restauracije je da ju se ne smije žuriti, a ja sam morala kreirati program trajanja do maksimalno 180 minuta, to mi je bio najveći izazov do sada.
Kakav je zasad interes i feedback polaznika? Gdje se sve zainteresirani mogu prijaviti i po kojoj se cijeni radionice održavaju?
Radionice se održavaju u nekoliko termina mjesečno, preko tjedna od 17 sati i subotom u prijepodnevnom terminu od 9 sati u samom centru grada Zagreba, cijena radionice je 45€, a svi zainteresirani se mogu prijaviti preko webshopa na našoj stranici. U ova dva mjeseca rada imali smo blizu 100 polaznika na našoj radionici i feedback je veoma pozitivan. Polaznici opisuju naše radionice kao opuštajuće, zabavne, pune pozitivne energije te dobrog alkohola.
Što mislite, zašto su ovakve radionice posljednjih godina toliko popularne? Imate li planove za širenje programa, neke nove tipove evenata itd.?
Smatram da je ovaj tip radionice zadobio popularnost radi često dobre atmosfere, stručnog vodstva, nove ponude na tržištu likovnih radionica za odrasle osobe, kao svojevrsni ‘artdate’ događaj, te prilika za druženjem s dragim osobama u kreativnom okruženju. Čini mi se da nam je pandemija promijenila način na koji se družimo, te nas udaljila od kafića i okrenula više na prirodu i mirnija mjesta za izlazak.
U najavi su nam još radionice restauratorskog tipa za djecu dobi od 6-10 godina, gdje stavljamo naglasak na osvještavanje predškolaca o važnostima očuvanja kulturne baštine, razvijanju osjećaja za percepciju, boje i finu motoriku. Pored radionica održavamo na zahtjev još razne privatne evente, team buildinge, te razne proslave uz kintsugi druženje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
