Ako ste proteklih mjeseci proveli iole vremena na Instagramu, nema šanse da niste primijetili fotografski rad Doris Jakić, Dubrovčanke s diplomom knjižničarke, a koja je pokrenula najpoznatiji boudoir projekt u Hrvatskoj. Riječ je o Instagram profilu @womanbydoris koji slavi ljepotu žena – ‘običnih’, a prekrasnih žena. Naime, Doris je odlučila prije 4 godine krenuti u fotografiranje seksi, senzualnih i erotičnih fotografija žena diljem Hrvatske, a njezin je projekt od tada do danas narastao do te mjere da putuje po cijeloj zemlji te svojim uradcima oduševljava i svoje klijentice i sve one koji vide njezine fotografije.
Kada vidite njene fotografije, na prvu nećete moći vjerovati da su dame pred njezinim objektivom vaše susjede, kolegice, majke, prijateljice – žene koje svakodnevno susrećemo i koje nemaju modeling iskustva, ali ih brižno fotografsko oko pretvara u modele s modnih pista – i to u najerotičnijim izdanjima.
Općenito, boudoir fotografiju karakterizira donje rublje, žensko tijelo, svjetlo koje savršeno naglašava obline – a Doris je majstorica svog zanata te nam je u ovom intervjuu otkrila sve o svojim počecima, cijelom projektu, vlastitim preferencijama kada je riječ o fotkanju, a podijelila je i par savjeta svim damama koje se još nisu odlučile na ovo osnažujuće iskustvo.
-
Postala si poznata kao jedna od najpopularnijih boudoir fotografkinja u Hrvatskoj – iako ti to nije primarno zanimanje. Kako je krenula i rasla cijela ova priča?
Tako je, diplomirani sam knjižničar, mada sam se uvijek radila kao fotograf, iako mi je i dan danas fotografija više hobi nego posao. Prvi fotoaparat sam dobila s 15 godina i odmah sam definirala smjer u kojem želim ići i u kojem i jesam ostala već 17 godina, a to su portreti. Okušala sam se i u modnoj fotografiji, obiteljskoj i fotografiji malih bebica i djece, par puta i vjenčanje odradila, iako sam brzo shvatila da to nije za mene.
Boudoir je skroz slučajno i spontano izašao iz mene kao neka ideja prije 4 godine. Nisam ni znala kako će publika reagirati, hoće li uopće biti zainteresiranih žena, gdje ću fotografirati i kako će sve skupa izgledati. Na kraju evo fotografiram u 6 gradova i službeno sam pokrila cijelu Hrvatsku!
-
Što te zapravo inspiriralo/ohrabrilo kod kreiranja Woman by Doris projekta i profila?
Dosta dugo sam bila u modnoj fotografiji, osmišljavala svoje priče i ideje, tražila modele savršene za neku sliku u glavi, organizirala makeup, frizuru i odjeću… Sad kad vrtim film, izašla sam iz te modne priče jer mi je iskreno bilo dosadilo. Sva ta savršenost i ulickanost i svaka dlaka na svom mjestu, došlo je do zasićenja u mojoj glavi. Htjela sam nešto iskrenije, sirovije, realnije. Ok, ajmo probati od svake žene koja je apsolutni laik i početnik u poziranju, koja je rodila i nema savršene proporcije, koja ima i strije i celulit i ne visi u teretani 5 puta tjedno, ajmo od nje napraviti ‘modela’. To je bila neka početna ideja po pitanju boudoira – fotografirati svaku ženu koja je zainteresirana napraviti taj korak ljubavi prema sebi i prema svom tijelu.
Kako je vrijeme odmicalo, Woman by Doris je postala neka vrsta terapije, nazvala sam je fototerapija, koja je uzela maha diljem Hrvatske. Jer nije samo da žena dođe, ja je fotografiram i ona ima sebi super fotke za što god. Nego dođe žena koja ne može prihvatiti promjene na svom tijelu, bilo nakon poroda i dojenja ili nakon godina i rezultata gravitacije. Ili žena koja ima problema sa samopouzdanjem i voljenjem svog tijela od djetinjstva ili od neke životne traume, ili se jednostavno više ne prepoznaje i izgubila je samu sebe negdje usput… Svakakve priče dođu s tim ženama koje skupe dovoljno ili poluhrabrosti da pogledati se, u izdanju u kojem se možda nikad nisu vidjele. I prekrasno je gledati njihov rast i promjenu nakon fotografiranja!
-
Kako izgleda jedan prosječan photoshooting s tobom i što klijentice mogu očekivati? Kako izgleda i koliko traje cijeli proces?
Moj boudoir izgleda tako da se vidimo uživo tek kada dođeš na fotografiranje. Kad rezerviraš termin online, dobiješ sve informacije, detalje i savjete kako se pripremiti i što uzeti sa sobom. Dolaziš u hotelsku sobu, upoznamo se malo prije nego krenemo s fotkanjem. Ja vodim uvijek sve cure kroz cijeli proces i poziranje jer je svima najveći problem kako pozirati, što je skroz razumljivo i očekivano. Svaka cura promjeni 2-3-4 odjevne kombinacije, zavisi koliko ih je donijela, koliko smo brze i koji su uopće apetiti samog modela. Cijelo druženje traje sat vremena.
-
Što bi savjetovala ženama koje se odluče za ovaj tip photoshootinga?
Neću reći bez straha i treme jer je to nemoguće, ali im mogu reći da će strah i trema nestati čim krenemo na posao, najkasnije nakon prvog outfita! Jedini savjet je da mene slušaju dok ih namještam i pokazujem poze i da slobodno izraze svoje želje i fotke kakve bi htjele napraviti.
-
S obzirom na to da tvoj fotografski rad slavi senzualnost i ljepotu ženskog tijela, zanima nas kako ti općenito definiraš i vidiš erotičnost? Kako bi sama opisala svoj rad?
Fino, decentno, s malom dozom provokacije, ali bez mjesta vulgarnosti. Mistika i ono ‘ne mora se sve vidjeti’ je uvijek privlačnije od ‘na izvolite’.
-
Postoje li neke predrasude s kojima se svakodnevno susrećeš u svom radu? Što su najveći izazovi?
Naći lokacije na kojima fotkam, haha! Nevjerojatno koliko me hotela i smještaja odbilo jer se ‘kosim s politikom njihovog poslovanja’. Rekla bih da i dalje nažalost živimo u jako konzervativnom društvu koje ne shvaća razliku između boudoir fotografije i pornografskog uratka te ne shvaća razlog i potrebu žena koje se odluče na boudoir. Mene ne diraju takvi komentari jer ni ne dođu do mene, žene su te koje dobiju svakakve komentare i kritike nakon što ponosno pokažu svoju galeriju nekome.
-
Imaš li u planu pokrenuti slične shootinge za parove ili možda čak muškarce? Misliš li da bi bilo interesa za takav tip sadržaja?
Pa zasad ne. Iskreno, s muškarcima ne bih nikad radila jer mi to gubi smisao ove priče. I dosta je teže raditi s muškim modelima, pogotovo kad pričamo o boudoiru, ograničen si s idejama i pozama. A parovi, nadam se da ću se odvažiti jedan dan jer interesa ima.
-
Što bi poručila ženama koje se premišljaju ili boje ovakvog tipa fotkanja?
Samo mi se javite, to je prvi korak, rekla bih najveći!
-
Kakav feedback na kraju dobivaš od klijentica? Koliko često se one vraćaju?
Često ne vjeruju da su to one na fotkama, baš iz toga razloga jer su se ili jako rijetko ili nikad vidjele u takvom izdanju. Opet, ako i jesu, vidjele su se u ogledalu i ako uhvate same sebe mobitelom fotku-dvije. Često mi se klijentice javljaju nakon samog fotografiranja, prije nego i dobiju svoju galeriju, prepune dojmova i nekog tog nepoznatog osjećaja slobode. Dobila sam par puta i zahvale muževa, koji kažu da su se opet zaljubili u svoje žene, haha!
Žene se vraćaju, i to po nekoliko puta, što je najveća potvrda toga što radim. One koje se vrate, dođu s puuno više samopouzdanja i krcate idejama, pozama i outfitima. Jako je lijepo vidjeti razliku i nevjerojatan skok koji odrade između dva fotkanja.
-
Što misliš, koji su glavni motivi da se netko odluči za ovakav tip photoshootinga? Zašto je cijelo iskustvo toliko ispunjavajuće?
Vidjeti se, prihvatiti se, zavoljeti se, potaknuti se. Ali cijelo iskustvo je ispunjavajuće jer žene stvarno prolaze kroz faze i etape, od nesigurnog prijavljivanja, isprepadane pripreme i dolaska, do ‘ne mogu vjerovati kako je ovo bilo zabavno i lako’, i na kraju do rezultata, na koji nitko nije ostao ravnodušan.
-
Za kraj, dopuštaš li ti da i tebe netko slično fotka?
Sama sebi sam model i dalje, ali samo zato što još uvijek nisam našla nikoga tko mi se stilom i načinom boudoira sviđa.
