Nakon desetljeća rada u kreativnoj industriji, dizajner Stanislav Kostić ove godine je pokrenuo vlastiti studio Stanco, a s njegovim radovima mogli ste se upoznati i kroz naše projekte ove godine poput našeg XMAS Baga i cijelog ovogodišnjeg vizualnog identiteta prepoznatljivog po pečatu koji nas prati od Jolie poduzetničkog Boxa. Također, iz godine u godinu nestrpljivo očekujemo njegove kreativne koncepte za Halloween koje pobožno pratimo na njegovom Instagram profilu.
Sa Stanislavom smo za kraj godine razgovarali o kreativi i kako potaknuti mlađe generacije na kreativnije razmišljanje, o razlici između sadržaja i umjetnosti, a otkrio nam je i neke tajne behind the scenes njegovog rada.
-
Tvoj rad na brojim projektima često spaja luksuz i bajkovitost te jako promišljenu estetiku, posebno u blagdanskim kolekcijama i izlozima te valentinovskim pričama. Što te najviše inspirira u stvaranju tih jedinstvenih vizualnih priča? Kako izgleda proces – od ideje do realizacije?
Inspiracija za moje projekte često dolazi iz kombinacije različitih izvora – od umjetnosti, kulture, prirode, mode, animiranih filmova pa do svakodnevnog života i emocija. U blagdanskim kolekcijama i valentinovskim pričama, posebno me fascinira kako ti trenuci mogu biti obogaćeni bajkovitim elementima koji potiču maštu. Često je to nekakav nostalgični motiv kojim prvenstveno sebi, a potom i drugima želim evocirati osjećaje koji će probuditi dijete u nama.
Moj proces započinje brainstormanjem te idejom koja se često formira kroz razgovore i promišljanje o temama koje su bliske publici. Zatim radim na skicama i konceptima, istražujući različite načine na koje mogu interpretirati tu ideju. Poprilično sam štreberski nastrojen u poslu pa prije prezentiranja ideje volim detaljno razmisliti i o tehničkim rješenjima i izvedivosti. Osim toga, važno mi je da vizualna priča bude emocionalna i povezana s iskustvom ili osjećajem koji želim prenijeti. Kroz višegodišnje radno iskustvo u kreativnoj industriji sam se odlično upoznao sa svim procesima kreativnih projekata, od ideje i konceptualizacije, preko izrade i realizacije i, na kraju, izrade promotivnih materijala kroz koje projekt zaživi i predstavlja se krajnjem korisniku.
View this post on Instagram
-
Kako izgleda tvoj radni dan? Što se najviše ispunjava u svakodnevici te kako planiraš kreativu?
S obzirom da sam 10 godina radio kao inhouse dizajner u različitim područjima kreativne industrije i da sam dosta vremena provodio uredski, nakon ovogodišnjeg poslovnog osamostaljenja sam morao reinterpretirati i kreirati novi pojam vlastitog radnog dana. Volim da mi radni dan krene smireno i posloženo jer sam na taj način bolje fokusiran na projekte koje radim i lakše je kontrolirati kreativni proces. Iz tog razloga, krajem radnog tjedna si kreiram ”to do” listu za idući radni tjedan. Mislim da je ovo ključno za organiziranost u poslu jer često radim na različitim projektima koji se međusobno preklapaju. Iako je u kreativnosti spontanost jako bitna, za mene je jednako važno i planiranje.
Mogu reći da je svaki radni dan poprilično dinamičan, ali to je nešto što stvarno volim u ovom poslu jer je puno teže doći do zasićenja. Ako tijekom dana trebam otići na sastanak ili dogovor oko projekta, volim to odraditi ujutro ili prijepodne kako bih si ostatak radnog dana ostavio za kreativni rad. Ovisno o projektu, često obilazim i različite lokacije ili nabavljam materijale, ali i na to gledam kao dio kreativnog procesa jer često inspiraciju pronalazim baš u tom vremenu.
S vremenom sam naučio da je jako važno odvojiti poslovno i privatno vrijeme, tako da sam iza radnog vremena i vikendom često nedostupan i trudim se održavati taj balans. To ne znači da podsvjesno i dalje ne razmišljam o projektima jer kreativnost nije posao od 8 do 4, ali reduciram komunikaciju s klijentima kako bih se odmorio i pripremio za idući radni dan.
-
Što kad kreativni rad postane – nekreativan? U hiperprodukciji sadržaja danas počinje teško razlikovati kreativnost i umjetnost te instant kreativna rješenja. Kako se ti boriš s tom problematikom te što je po tebi glavna razlika u kreiranju sadržaja i umjetnosti?
Kreativni rad ponekad može postati nekreativan, posebno u svijetu hiperprodukcije gdje je sadržaj lako dostupno i često repliciran. Ovo može stvoriti osjećaj prenatrpanosti i frustracije, ali vjerujem da je važno zadržati usredotočenost na vlastitu viziju i vrijednosti. Iako mogu doći trenuci kada se osjećam “ispraznjeno”, trudim se uvijek pronalaziti nove izvore inspiracije i pristupiti kreativnom procesu s otvorenim umom.
“Glavna razlika između kreiranja sadržaja i umjetnosti leži u namjeri i dubini izražavanja. Sadržaj se često proizvodi s ciljem brze distribucije i potrošnje, dok umjetnost, po mom mišljenju, želi probuditi emocije, izazvati misli i potaknuti dijalog. Umjetnost može biti nositelj osobne poruke ili društvene kritike, dok sadržaj može biti više orijentiran na trenutne trendove.”
U konačnici, vjerujem da svaki kreativni izraz ima svoje mjesto, no umjetnost ima tu moć da ostavi dugotrajniji trag. Zbog toga nastojim u projekte unijeti složenost i nekakvu dodanu vrijednost, bez obzira na to koliko je sadržaj “instant”.
-
Kako poticati mlađe generacije na kreativnost, koja kako kažu često dolazi iz igre ili iz dosade?
Poticanje mlađe generacije na kreativnost zahtijeva stvaranje okruženja gdje se igra i mašta mogu slobodno razvijati. Jedan od načina je omogućiti im slobodu da istražuju svoje interese i ideje bez straha od pogreške. Kreativnost često proizlazi iz igre, pa je važno pružiti prilike za eksperimentiranje — bilo kroz umjetnost, muziku, pisanje ili čak jednostavne aktivnosti poput izrade DIY projekata. Tijekom kreativnog procesa često eksperimentiram s različitim materijama i tehikama izrade jer osim dizajniranja i kreiranja nekakve neopipljive ideje, volim kreativno stvarati. Većinu scenografskih projekata izrađujem samostalno i vrijeme koje provedem u doticaju s materijalima je na nekakav način meditativno. Iako imam 33 godine, uvijek nastojim zadržati dijete u sebi i mislim da je jako važno uvjiek se vratiti tome jer smo kao djeca bili neopterećeni i iskreni u namjerama.
-
Često si dio kreativnog tima jednog projekta. Koje su najbitnije komponente timskog rada? Koje suradnje do sad bi izdvojio kao neke koje su obilježile tvoj rad?
Kao dio kreativnog tima, postoje nekoliko ključnih komponenti koje smatram bitnima za uspješan timski rad. Prvo i najvažnije je komunikacija. Otvorena i iskrena komunikacija omogućava nam da dijelimo ideje, povratne informacije i konstruktivne kritike, što je ključno za razvoj i usavršavanje našeg rada.
Druga ključna komponenta je povjerenje među članovima tima. Kada se svi članovi osjećaju sigurno dijeliti svoje ideje i mišljenja, kreativan proces postaje učinkovitiji i inspirativniji. U timu, svaki član donosi jedinstvenu perspektivu i vještine, stoga je važno cijeniti različite pristupe i podržavati jedni druge.
Također, sposobnost fleksibilnosti igra veliku ulogu. Kreativni proces može biti nepredvidiv, a prilagodljivost pomaže timu da se nosi s promjenama i izazovima koji se javljaju tijekom projekta.
Od suradnji koje su obilježile moj rad, definitivno bih izdvojio suradnje s Ellom Dvornik. Imao sam priliku raditi na scenografijama za njene projekte kao što su AdventElla, LovElla, Back to School.
To su projekti u kojima sam sam često vidio bijeg od svakodnevne korporativne kreativnosti i gdje sam mogao izraziti svoju kreativnost na potpuno drugačiji i slobodniji način. Ono što je u tim projektima bilo presudno je to što sam imao potpunu kreativnu slobodu i apsolutno povjerenje i iznimno sam zahvalan na tim prilikama.
-
Koji su planovi za budućnost? Što vidiš kao buduće trendove u dizajnu te kako tehnologija, poput digitalnih alata oblikuje industriju? Koji su ti neostvareni ciljevi?
Moji planovi za budućnost usmjereni su na daljnje istraživanje i vlastiti razvoj u kreativnom svijetu. Želim nastaviti s radom na projektima koji premošćuju granice između različitih disciplina, kao što su dizajn, umjetnost i tehnologija. Vjerujem da ćemo vidjeti sve veći trend integracije održivosti u dizajn, gdje će ekološki prihvatljivi materijali i procesi postati norma, a ne iznimka.
Također, vidim kako se tehnologija, posebice digitalni alati, nastavlja razvijati i oblikovati industriju, ali i svakodnevicu. Alati poput 3D modeliranja, virtualne stvarnosti i umjetne inteligencije omogućuju nam da stvaramo na načine koji su prije bili nezamislivi. Mislim da će se toj dinamici prilagoditi i način na koji dizajniramo i komuniciramo, omogućujući nam da kreiramo interakcije koje su dublje i angažiranije.
Često se postavlja pitanje hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti u poslu. Smatram da neće. Ako umjetnoj inteligenciji pristupimo kao alatu i prilici za stvaranje šire slike i mogućnosti u kreativnom procesu, nema straha da će nas nešto ili netko zamijeniti.
Što se tiče neostvarenih ciljeva, moram priznati da sam dosta vremena razmišljao o ovome i došao sam do zaključka da je nemoguće ostvariti sve ciljeve i da si ne želim stvarati pritisak jesam li ili još uvijek nisam nešto ostvario. To je kao jedna velika životna ”to do” lista- što više stavki sa liste prekrižiš si zadovoljniji, ali kraj se nikada ne nazire.
