Na društvenim mrežama bombardirani smo nerealnim standardima ljepote, savršenim tenom, simetričnim licima i tijelima bez trunke ‘nesavršenosti’. U toj šumi pritiska, sve se češće u popularnoj psihologiji spominje tjelesni dismorfični poremećaj – stanje koje pogađa velik broj ljudi, a često ostaje neprepoznato.
Tjelesni dismorfični poremećaj (eng. Body Dysmorphic Disorder, skraćeno BDD) je psihički poremećaj u kojem osoba razvija iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu. Osobe koje pate od ovog poremećaja postaju opsjednute stvarnim ili umišljenim fizičkim manama, koje su za druge ljude ili neprimjetne ili potpuno nepostojeće. No, u očima osobe s BDD-om, te ‘mane’ postaju središte svakodnevnih briga, tjeskobe i nelagode.
Primjeri su razni – od uvjerenja da je nos prevelik, ten previše neujednačen, lice nesimetrično ili tijelo neadekvatno razvijeno. Kod muškaraca je čest oblik tzv. mišićne dismorfije – osjećaj da, bez obzira na stvarnu tjelesnu građu, nikada nisu dovoljno mišićavi. Osoba s BDD-om može provoditi sate pred ogledalom analizirajući svoj izgled, izbjegavati društvene situacije, nositi pretjeranu šminku ili redovito tražiti potvrdu od drugih da ‘izgleda u redu’. Neki čak posežu za estetskim zahvatima, vjerujući da će im promjena izgleda donijeti unutarnji mir. Nažalost, zadovoljstvo je često kratkog vijeka.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Stvarna duševna bol
Važno je naglasiti da nije riječ o običnom nezadovoljstvu izgledom, što je kod većine ljudi povremeno prisutno. Kod BDD-a riječ je o dubokoj psihološkoj patnji, često praćenoj anksioznošću, depresijom, pa čak i socijalnom izolacijom. Osobe koje pate od ovog poremećaja često se osjećaju usamljeno, neshvaćeno i srame se potražiti pomoć.
Iako ne postoji jedan konkretan uzrok tjelesnog dismorfnog poremećaja, istraživanja pokazuju da nastaje kao kombinacija genetskih, neurobioloških, psiholoških i društvenih faktora. Odgoj, traume, pritisci okoline i poruke koje primamo o izgledu od djetinjstva igraju značajnu ulogu. Dodatno, kultura u kojoj se fizički izgled često veže uz uspjeh, prihvaćenost i sreću dodatno pogoršava percepciju vlastitog tijela, posebno kod mladih koji se formiraju u društvu gdje su digitalne društvene mreže glavni kanal socijalizacije i razvoja ličnosti.
No, dobra je vijest da se BDD može uspješno liječiti. Prvi korak je prepoznavanje simptoma i osvještavanje problema.
Kako se nositi s BDD-em?
Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija, pokazala se kao jedan od najučinkovitijih pristupa u liječenju ovog poremećaja. Terapeuti pomažu osobama da prepoznaju iskrivljene obrasce razmišljanja, rade na prihvaćanju sebe i razvijanju zdravijeg odnosa prema vlastitom tijelu.
Osim stručne pomoći, korisno je uvesti i male promjene u svakodnevicu. Smanjenje vremena provedenog pred ogledalom i na društvenim mrežama, vježbanje samoprihvaćanja kroz afirmacije i mindfulness tehnike te vođenje dnevnika zahvalnosti mogu biti od velike koristi. Otvoren razgovor s bliskim osobama, partnerima ili prijateljima također je važan korak ka ozdravljenju. I što je najvažnije – potrebno je razviti svijest da vrijednost osobe ne ovisi o njezinu izgledu.
Tjelesni dismorfični poremećaj nije taština, nije ‘izmišljena glupost’, niti je to samo mladenačka nesigurnost. To je ozbiljan psihološki problem koji zaslužuje razumijevanje, empatiju i stručnu podršku. Ako sumnjate da se vi ili netko tko vam je blizak nosi s ovim poremećajem, ohrabrujuće je znati da postoji izlaz – i da pomoć postoji.
U vremenu u kojem se stalno govori o tome kako bi trebali izgledati, možda je vrijeme da počnemo razgovarati i o tome kako se stvarno osjećamo.
Pravo ogledalo nije ono na zidu, nego ono koje nosimo u sebi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
