Vrijeme je blagdana, a većina nas je svojim najmilijima već kupila prigodne darove. Tjednima smo razmišljali, pretraživali web shopove i fizičke trgovine i naposljetku se odlučili za personalizirane, posebne poklone za drage nam osobe – i zbog toga smo osjetili sreću. Zašto je to tako? Iako nas potraga za poklonima može na trenutke stresirati i stvoriti nam dodatan pritisak na samom kraju godine, mi i dalje ne odustajemo od darivanja – postoji li neko psihološko objašnjenje zašto je ljudima toliko bitno odabrati i pokloniti odgovarajući dar?
Popularna psihologija za fenomen darivanja ima objašnjenje. Ljudi su društvena bića koja su se, evolucijski gledano, oslanjala na život u zajednici i suradnju kako bi preživjela i napredovala. Iako, naravno, i sami postižemo izvanredne uspjehe zamislite samo koliko ste puta surađivali s drugima kako biste napredovali. Odmaknimo se i od samog pomaganja pa zamislite koliko vam je puta bila potrebna podrška drugih ili koliko puta ste htjeli bližnje uz sebe kako biste proslavili uspjehe i prevladali neuspjehe. Socijalni su odnosi neizostavan aspekt ljudskog života te ih stoga moramo njegovati. Darivanje je tako postalo važan dio ljudske interakcije koji pomaže pri održavanju i osnaživanju socijalnih veza s bližnjima.
Iako darivanjem usrećujemo druge, čini se da ono zapravo ima najveći utjecaj na nas same. Kada na božićno jutro otvaramo darove, više nas usrećuje pogled na osmijehe na licima onih kojima smo mi nešto poklonili, nego poklon koji je nas dočekao. Istraživanja su uistinu i pokazala da je osjećaj sreće i ljubavi koji nastupa kada vidimo radost u očima bližnjih nakon što smo im poklonili dar snažniji u odnosu na onaj koji doživljavamo kada ga sami primamo.
Psiholozi tako tvrde da naša sreća i užitak pri darivanju proizlaze iz puke činjenice da želimo voljenoj osobi što više ugoditi, a kada to i uspijemo – iznimno smo sretni. Osjećaj zadovoljstva i radosti proizlazi iz samog čina darivanja, a ne želje da nam darivanje bude uzvraćeno, odnosno da sami primimo dar. Darivanje nas na taj način čini sretnima i osnažuje naše veze s bližnjima jer pokazujemo da mislimo na njih i da ih uistinu želimo usrećiti.
Stručnjaci i psiholozi tvrde da je to tako zato što naš mozak luči više serotonina i endorfina, hormona sreće, u trenutku kada gledamo voljenu osobu sretnom zbog našeg truda, no kad sami primamo znakove pažnje. Centri za užitak u našem mozgu tako se pri darivanju dragih osoba aktiviraju čak i do 30 posto jače no što to biva kada mi primamo darove drugih.
