Brend ‘Forget me NOT’ jedinstven je brend personaliziranog nakita koji čuva uspomene, bilo na nama drage osobe ili četveronožne prijatelje. Ovaj jedinstveni brend, iza kojeg stoji osnivačica Petra Pavičić, svakim danom stječe sve veću popularnost, a rastom brenda Petra se u potpunosti posvetila izradi nakita. Kako izgleda kreativni proces osmišljavanja personaliziranog nakita i koje su joj priče klijenata ostale u sjećanju isprričala nam je Petra u razgovoru o poduzetništvu, posvećenosti i emocijama koje ostaju zauvijek.
-
Kada si pokrenula ‘Forget Me Not’ brend i kako je došlo do te ideje?
Forget me NOT brend pokrenula sam u veljači 2024. godine (i upravo proživljavam šok shvaćajući da je prošlo već godinu i pol). Ideja je nastala slučajno, ali iz osobne potrebe – željela sam sačuvati uspomenu na sve svoje drage ljude, ali i na četveronožne članove obitelji. Gubitak bake bio mi je baš teško pao i mislim da je upravo to bio podsvjesni okidač da krenem istraživati kako uspomene mogu ostati zauvijek s nama. Danas, s odmakom, zaista bih dala sve da imam nakit s gravurom njenog otiska prsta ili vlastoručno napisane poruke.
S vremenom sam shvatila da mnogi od nas razmišljaju slično – što smo stariji, to smo svjesniji prolaznosti života pa je odluka da se upustim u ovu priču došla sasvim prirodno.
-
Koliko je izazovno danas pokrenuti nešto svoje i gdje pronalaziš motivaciju?
Biti sam svoj majstor, i to pogotovo u našoj lijepoj zemlji Hrvatskoj, poprilično je zahtjevno i izazovno. Ne znam to objasniti, ali svaki dan radiš, daješ 101% sebe i svejedno imaš osjećaj da sve što radiš – radiš krivo. Ipak, presretan si i ne bi se nikada vratio na staro. Neobjašnjivo, ali zanimljivo, kao da sam svaki dan u nekom lunaparku i ne znam što me čeka.
Što se pronalaska motivacije tiče, prirodno je nama ljudima da u nekim mjesecima u godini motivacija bude veća (kod mene je to u proljeće, zbog sunca), ali baš zato se ne oslanjam previše na motivaciju već na disciplinu. Predana sam ovome što radim i zapravo cijelom poslu pristupam dosta vojnički.
-
Koje su najvažnije lekcije koje si naučila u poduzetništvu.
Uh, ovo spada u ono ‘cjeloživotno učenje’! (smijeh) Naučila sam da je sasvim u redu otpustiti kočnice i kontrolu i neke stvari prepustiti onima koji su u tome stručni. Nismo svi za sve i to je potpuno normalno. Također, jedna od skupljih lekcija bila je da štednja na krivim mjestima na kraju košta još više – i novaca i živaca. Ono što još uvijek učim (i što me uporno proganja) je da Excel nije tako loš i da bi mi bilo puno lakše da ga znam stvarno onoliko koliko sam navodila u životopisu.
-
Opiši nam svoj kreativni proces – kako izgleda proces izrade nakita?
Proces kreće od ideje i priče kupca; svaki komad je personaliziran pa zapravo gotovo nikada ne radim dva ista. Kada dobijem otisak prsta, šapice ili rukom pisanu poruku, prvo ju digitalno obradim odnosno crtam kako bi na nakitu izgledali baš kao i uživo. Konačni rezultat, prije same gravure, uvijek dostavljam klijentu na odobrenje – na taj način im omogućujem maksimalnu uključenost u cijeli proces. Potom slijedi gravura, pakiranje i slanje. Iako je sve vrlo tehnički precizno, meni je svaki put emotivno jer znam da u rukama držim nečiju uspomenu.
-
FMN nakit ima vrlo emotivnu notu. Koje emocije želiš da probudi kod onih koji ga nose? Koju vrijednost brenda ti je najvažnije prenijeti kupcima?
Želim da svaki put kad pogledaju svoj nakit osjete toplinu, bliskost i mir i da imaju onaj osjećaj da je netko njihov uvijek uz njih, čak i ako fizički više nije. Najvažnija vrijednost za mene je zahvalnost. Da svi mrvicu usporimo i budemo zahvalni za sve što imamo.
-
Koje tri riječi koje najbolje opisuju osjećaj nošenja Forget Me Not nakita?
Emocija, bliskost, ljubav – ne nužno tim redoslijedom.
-
Koja je najljepša priča ili emocija koju je podijelio netko tko je naručio nešto iz FMN asortimana?
To je pitanje koje jako često dobijem, a svaki put mi je jednako teško dati jedan odgovor. Radila sam nakit u čast preminulim djedovima i bakama, roditeljima, pa i kućnim ljubimcima koji su s vlasnicima doslovno odrasli. Kada primiš takvu narudžbu, pogotovo ako si emotivac kao ja, jednostavno je nemoguće ostati ravnodušan. Tugu proživljavam s njima, a usput shvatim da problemi koji me taj dan muče i nisu baš toliko veliki. S druge strane, imala sam i narudžbe za vjenčanja, krštenja, rođendane ili djevojačke zabave i tada se veselim zajedno s njima. Ukratko, kod mene emocije u jednom danu skaču od tuge do sreće, i zato mi je svaka narudžba na neki način emotivna i posebna.
-
Koji su planovi za budućnost brenda?
Ti planiraš, Bog se smije – tu sam izjavu čula jednom i baš mi je ostala u sjećanju. Naravno, to ne znači da ne planiram, ali stvarno neke stvari ostavljam da idu svojim tokom. Imam 1001 viziju oko brenda i cijelog razvoja, još više želja i snova oko istog, ali polako, sve u svoje vrijeme. Ipak, da ne ispadne da sam tajnovita, reći ću samo da se nadam da se za 5 godina vidim kako sa svojim kupcima komuniciram i uživo.
