Odavno su prošla vremena kada se smatralo kako žene i majke ne mogu biti aktivno uključene u profesionalne zadaće u radnom okruženju i na tome smo itekako zahvalni. Iako i dalje ponekad možemo čuti neku seksističku i šovinističku šalu ili pak dobacivanje kako je ženama mjesto u kuhinji, takvi ‘šumovi’ prošlih razmišljanja više su stvar statističke greške no stvarnog vjerovanja ljudi koji žive u urbanim sredinama.
No, unatoč tome što smo kao civilizacija u proteklih pola stoljeća drastično napredovali na gotovo svim područjima te smo uvelike liberalizirali svoje stavove, i dalje u Hrvatskoj, ali i svijetu, postoje grupe žena koje se bore s pronalaskom balansa između privatnog i poslovnog života, očekivanja i svojih želja te majčinstva i radnih zadaća.
Nikada nije bilo lako uskladiti poslovne i obiteljske obveze, a u posljednje tri godine granica između privatnosti i posla za mnoge se posve izbrisala. Rad od kuće, lockdownovi, hibridni rad – sve su to novi oblici poslovanja koji su pred ljude postavili nove izazove, a kako su na njih odgovorile dvije mlade, poduzetne i uspješne žene provjerili smo u intervjuu.
Razgovarali smo tako s Majom Čehulić i Mateom Hari iz Grizli komunikacija. Maja je majka Maksa, jedno i pol godišnjeg dječaka, a Matea ima dva blizanca, Maka i Olivera koji imaju šest godina. U nastavku otkrijte kako one hendlaju rad s malim djetetom koje se igra pored radnog stola te kako općenito gledaju na psihologiju ženskog pristupa radu u današnje vrijeme.
-
Obje ste uspješne poslovne žene i majke. Opišite nam ukratko kako je tekao vaš poslovni put te kada ste shvatile da ćete ga kombinirati i s ulogom majki?
MATEA: U trenu kad sam shvatila da ću postati majka balansirala sam svoj život između tri različita posla. Nisam fan monotonih radnih pozicija i moj poslovni put je još za vrijeme diplomskog studija na Grafičkom fakultetu jako naginjao video produkciji i snimanjima što podrazumijeva 12+ radnih sati dnevno i još barem dva na telefonu. Rad u agenciji za tržišne komunikacije je sve samo ne monoton, ali, za razliku od produkcije, ipak više stvari ovisi o vama i jednostavnije je organizirati si vrijeme ili neke stvari odraditi kasnije i od kuće. Radila sam i u kafiću i na sezoni i na snimanjima po 14 sati, ali odgovorno tvrdim – najteže je biti majka.
MAJA: S obzirom na današnji tempo života, od početka studija sam znala da ću, kada postanem mama, i dalje raditi. Imala sam tu sreću da sam u trenutku kada sam saznala da ću biti mama, imala stabilan posao i da ću se na isti vratiti kada budem spremna. Mislim da je to ključno, jer nisu svi u jednakom trenutku spremni za taj switch. Voljela bih da sam tijekom studija, a isto tako kada sam počela i raditi, imala više hrabrosti ispitivati žene iz svoje okoline kako su one kombinirale majčinstvo i posao, jer i dalje imam osjećaj da je puno toga ženama nametnuto, što ne bi trebalo biti tako.
-
Je li teško balansirati između privatnog života i poslovnih obveza?
MATEA: Ne bih rekla da je teško balansirati između privatnog života i poslovnih obveza, koliko je teško nekada prihvatiti da ne možete odraditi sve što ste zacrtali. Ali ako si postavite prioritete i po tim prioritetima donosite odluke nema straha da na kraju dana nećete biti zadovoljni sobom.
MAJA: Nije teško, ali treba vremena. Svakim danom je lakše, a onda se opet dogodi period kada se samo moraš prepustiti jer nema drugog načina. Imam tendenciju da stvari volim držati pod kontrolom, ali nakon dolaska bebe sam jako brzo prihvatila da od toga nema ništa i da to trebam promijeniti. Tako da sada razmišljam na način da što se stigne – super, što ne – bit će! U našoj agenciji imamo fleksibilnost oko puno stvari, a posebno nam je važno da izađemo u susret roditeljima kako bi sve obveze stigli odraditi smireno i fokusirano.
-
Što mislite, očekuje se li od žena previše u smislu ostvarenja na više životnih polja istodobno te nošenja velikih odgovornosti?
MATEA: Mislim da svaka žena prvenstveno sama od sebe očekuje previše, što je u principu pozitivno ako je velika očekivanja potiču da bude odlična majka, a da pritom ne pate i ostala životna polja. Ali svakako poruka za sve vas uspješne majke – super ste, svojoj djeci ste zauvijek savršeni. Kad odrastu neće se sjećati kako su vam možda bili prljavi prozori, nego vremena koje ste proveli zajedno.
MAJA: Svakako mislim da se od žena očekuje previše, jer se i dalje kao društvo nismo odmaknuli od nekih stereotipa. Puno toga naravno ovisi o nama samima i kolika su naša očekivanja i ambicije, jer s ulogom majke ne bi trebale nestati i naše druge želje i potrebe. Tu svakako treba imati na umu životne okolnosti i mogućnosti, isto tako i partnera (ako ga imamo), a ono najvažnije, postaviti si realne i ostvarive ciljeve i ne zamarati se mišljenjima drugih ljudi. Koliko god se trudile, za nekoga ćemo uvijek biti ‘nemajke’, stoga se samo treba opustiti i uživati u svojoj djeci.
-
Kako izgledaju vaši radni dani? Radite li često od kuće, uz djecu, kako ‘hendlate’ izazove obiteljskog života i stresnih poslova?
MATEA: Radim od kuće isključivo ako ne postoji druga i bolja opcija. S grčem u želucu se prisjećam lockdowna i osjećaja konstantne krivnje da nisam dovoljno posvećena ni poslu ni djeci. Tako moj radni dan, ako radim od kuće, ne traje 8 već 16 sati. Iz tog razloga se trudim maksimalno fokusirati na posao u radno vrijeme, kako bi se maksimalno mogla posvetiti obiteljskim obavezama u slobodno vrijeme. Tako je naš mali ritual po povratku kući, dok kuham, pričati o tome kako smo proveli dan, rješavamo njihove zagonetke i ostala velika životna pitanja.
MAJA: Najčešće radim (i volim raditi) iz ureda, a svaki put kada smo morali ostati doma zbog vrtićkih bolesti, rad jednostavno nije bio opcija. Na poslu je maksimalan fokus na tome da sve pripremim i odradim koliko mogu (dok pritom mislim je li sve u vrtiću OK, je li jeo, spavao…), a kad izađem iz ureda se isključujem i posvećujem djetetu, da nadoknadim sve vrijeme. Možda je malo patetično, jer svi kažu da je s prvim djetetom tako, ali radim onako kako mislim da je za nas najbolje.
-
Kako biste opisali svoj pristup radu općenito? Je li se on promijenio otkako su u vaš život došla djeca?
MATEA: Svoj posao ne doživljavam radom u klasičnom smislu riječi jer podrazumijeva istraživanje, usvajanje novih tehnika i stvaranje, pa je svaki novi zadatak ujedno kao početak nove društvene igre. Ono važnije u radnom okruženju su dobri kolege i poticajna radna atmosfera kojih u uvijek glasnom Grizliju nikako ne manjka. Otkako su u moj život došla djeca promijenio se jedino moj pristup radnom vremenu jer rad u smjenama i 12-satni radni dan više nisu opcija.
MAJA: Sad sam samo još brža i učinkovitija. Ne bih rekla da se promijenio pristup poslu, koliko sam ja promijenila svoje reakcije na određene stvari i situacije. Sada me više ničiji propusti (uključujući i moji) ne brinu previše kao prije kada bih se znala naživcirati oko sitnica.
-
Kako vi postavljate granice, ‘povlačite crtu’ između poslovnog i privatnog života? Je li to danas uopće moguće?
MATEA: Osobno još nisam našla način kako da potpuno isključim jedno od drugoga, ali ni ne želim. Moj posao ne završava onog trena kad izađem iz ureda, nekad upravo tada počne self-brainstorming oko načetih koncepata, a nerijetko u brainstorming uključim i djecu. Na poslu provodimo trećinu svog dana, podrazumijeva se da se svi jako dobro poznajemo i nemoguće je sakriti privatne probleme i ozbiljan izraz inače nasmijanog lica. U Grizliju kolege nisu kolege već prijatelji. U punom smislu te riječi.
MAJA: S obzirom na to kako sam i partnerica u Grizliju, nemam tu granicu i mislim da je nikad neće ni biti. Razmišljam o poslu i kada nisam toga svjesna, ali sada mi tako odgovaraju stvari. Na poslu već odavno imamo razvijen odnos pun povjerenja pa znam da, kada mi nešto ne odgovara ili se ne osjećam dobro, mogu naći način kako to promijeniti.
-
S kojim ste se izazovima susrele na tržištu rada, odnosno u profesionalnoj sredini, kao žene, ali i kao majke?
MATEA: U profesionalnoj sredini samo sam jednom iskreno dobila komentar da radno mjesto na koje sam se prijavila nije primjereno ženskoj osobi, pogotovo majci. Tada me to pogodilo, ali danas na tu situaciju gledam sa smiješkom i zahvalna sam zato jer su me upravo takve procjene dovele do Grizlija, gdje sam nenamjerno već u prvom odgovoru na razgovoru odala da imam blizance i na to dobila iskreni ‘čestitamo’. Promijeniti mišljenje ljudi koji misle da su žene i majke manje vrijedne kao radnice je borba s vjetrenjačama. Želim im sreću u njihovom muškom svijetu.
MAJA: Osobno, nisam nikada to doživjela, ali sam nažalost čula priče od drugih cura koje su to prošle. Tko god razmišlja na način da majka ne može nešto raditi, na bilo kojem poslu, ima krivu predodžbu o tome kako svijet funkcionira.
-
Što mislite, je li naše društvo i poslovno okruženje u Hrvatskoj općenito inkluzivno za žene s malom djecom ili postoje određeni problemi na kojima treba poraditi?
MATEA: Što se tiče poslovnog okruženja ne mogu procijeniti, jer osobno nisam naišla na problem. Poslodavci su imali razumijevanja i slagali smo se oko činjenice da nema važnijeg ‘zadatka’ od djece. Ono na čemu svakako treba poraditi je dostupnost odgojnih ustanova i prilagoditi ih vremenu u kojem živimo. Mi odnedavno živimo u okolici Zagreba pa je jedina opcija privatni vrtić u kojem je organiziran produljeni boravak za djecu čiji roditelji, kao i vrtić, rade do 17 sati. Djeci je osiguran još jedan obrok, razne aktivnosti i u smjenu dolazi nova odgojiteljica.
MAJA: Slažem se u potpunosti s Mateom, jer poslodavci pokazuju sve više razumijevanja, a odgojne ustanove i dalje funkcioniraju na nekim starijim principima i mislim da tu svakako ima prostora za poboljšanje. Jasno je da su uvjeti u Zagrebu specifični, ali s obzirom na brojna sredstva koja imamo na raspolaganju, imamo i priliku to promijeniti.
-
Imate li ikada osjećaj da ‘propuštate’ nešto od privatnog života zbog posla – ili obrnuto?
MATEA: Ne želim razmišljati na način da nešto propuštam zbog zahtjevnog privatnog ili poslovnog života, za sve što mi je bitno u životu potrudit ću se naći vremena. Većinu aktivnosti smo prilagodili djeci, pa su kave na sunčanoj terasi postale kave za van na klupici u parku ili u šetnji. Nekad mi se čini da imam više slobodnog vremena nego osobe koje nemaju djecu. Klasa optimist, meni su čaša i košara za rublje uvijek polu puni!
Komunikacija je najvažnija, kako na poslu tako i s djecom, ako me radni dan iscrpio više nego inače podijelim to s njima i dogovorimo se da ćemo taj dan raditi nešto opuštajuće, ali i kad ćemo naći vremena i energije za njihove najdraže aktivnosti.
MAJA: Svjesna sam da nemam više slobodnog vremena kao prije, ali sada imam druge stvari i aktivnosti kojima se radujem i koje me vesele. Kao što je i Matea rekla, uvijek ću naći vremena za ljude i stvari koje su mi važne, a ako me u nekom trenutku preplavi osjećaj da sam preopterećena nečime ili mi treba malo vremena da se posvetim sebi, jasno ću to reći. Naravno da me i dalje, kada god odradim nešto za sebe, bilo da je to kava s frendicom ili odlazak na trening, muči grižnja savjest, ali radim na tome svakodnevno i imam predivnu okolinu koja me podržava i ohrabruje da ne razmišljam na takav način.
-
Finalno, kako vi gledate na budućnost rada? Kako bi se po vašem mišljenju poslovne sredine trebale razvijati kako bi bile što poticajnije za profesionalni, ali i za privatni razvoj svojih zaposlenika?
MATEA: Smatram da nema univerzalnog rješenja i da sve ovisi o pojedincu i da bi se, gdje je to moguće, sredina trebala prilagoditi upravo pojedincu. Ako nekome više odgovara rad od kuće ili klizno radno vrijeme, neka mu to bude omogućeno. I, kao što sam već navela, unaprijediti odgojno obrazovni sustav kako, ne samo majke, nego roditelji općenito ne bi osjećali krivicu što njihovo dijete sjedi samo u vrtiću s preumornom odgajateljicom. Ovako, nije niti moguće uz sve jutarnje i popodnevne gradske gužve ‘na vrijeme’ stići niti na posao niti kući, gubimo dragocjeno vrijeme na nerviranje u automobilima ili javnom prijevozu i svejedno uvijek negdje kasnimo.
MAJA: Mislim da će se sustav promijeniti prije ili kasnije, jer neke stvari nisu održive. Svaki posao je specifičan i ne možemo se oslanjati na jedno rješenje za sve, ali ako se od mladih ljudi očekuje da podižu obitelji, a istovremeno rade, onda treba poslušati koje su naše stvarne potrebe i koja rješenja predlažemo. Nema kreativnijih ljudi od zaposlenih mama koje su ponekad čarobnjaci u multi-taskingu i rješavanju svih oblika izazova.
