Malo je ljudi na svijetu koji već s pet godina znaju čime će se baviti u budućnosti, no nije neobično da velik dio njih čine profesionalni sportaši. A među njima je i Dominik Kuzmanović. Ime koje većem broju ljudi, osim rukometnim fanovima, trenutno možda ne znači puno. Ali i to će se promijeniti u bliskoj budućnosti.
Mladi vratar rukometnog kluba Nexe iz Našica, u svojim dvadesetima je zagrebačke korijene prebacio iz metropole u Slavoniju, a za Jolie.hr nam je ispričao kako je prošla prilagodba, gdje se vidi u budućnosti, koji su mu ciljevi, najdraže jelo, ima li djevojku, kako provodi slobodno vrijeme, ali i sve o svojim počecima.
„Prvi put sam se zaljubio u rukomet već s pet godina kada sam i počeo trenirati s bratom i njegovom generacijom koji su bili četiri godine stariji od mene. I ubrzo nakon što sam stao na gol rodila se ljubav prema branjenju jer sam htio imati važnu ulogu u timu. Naravno svake godine se pratilo prvenstvo i reprezentacija i već sam tada znao da i ja želim u budućnosti biti na velikom natjecanju u dresu reprezentacije“, opisuje nam svoje sportske početke Dominik.
I dok njegovi vršnjaci dobrim dijelom još žive u obiteljskom domu, 21-godišnji Dominik u Našicama uz karijeru profesionalnog rukometnog vratara savladava i samostalni život. Kako je tekla ta prilagodba?
„Prelazak na samostalni život pokazao mi je koliko zapravo ima stvari koje svakodnevno moraš obaviti, misleći pritom na kućanske poslove. Pranje suđa, čišćenje, kuhanje i ostalo. Ali mislim da je najveći problem kada to moraš obaviti umoran poslije treninga. A prvo jelo koje sam savladao je varivo, sad je već i opus jela koje znam pripremiti puno veći“, govori nam Dominik.
Dominik nije tipičan 21-godišnjak
Nije tipičan 21-godišnjak, izlasci, fakultet, klasična zabava nisu mu prioritet, sav je fokus uložio na jedan cilj – ostvarenje uspješne rukometne karijere. No, ima svoje gušteve kad ne trenira i igra utakmice. U slobodno vrijeme opušta se uz gledanje serija, najdraže su mu Breaking Bad, Last dance, True detective i Snowfall, a od filmova Dobri Will Hunting, Fury, Prestige, dok mu je ljeti najveći gušt podvodni ribolov, a more je, kako kaže, jedino što ga može u potpunosti opustiti. Ne zaboravimo i jednu od najdražih aktivnosti dok je u Zagrebu, šetnju s omiljenom jazavčarkom Lottom.
Sportski ritam je težak, dan se sastoji od više treninga, a kad je utakmica spremnost mora biti na vrhunskoj razini. Ima li svoje rituale prije utakmice kao što ih imaju ili su imali njegovi sportski uzori Niklas Landin, ali i Michael Jordan, Kobe Bryant ili Dražen Petrović?
„Imam pravilo kojim redom se oblačim prije utakmice i volim odraditi zagrijavanje prije utakmica na identičan način da bih bio miran na utakmici i znao da sam napravio sve što sam mogao da bih bio spreman za utakmicu. Također, volim igrati u bijelim tenisicama jer se osjećam brže u njima“, kroz smijeh kaže Dominik.
A što je s obožavateljicama, prilaze li mu nakon utakmice ili ako ga vide u gradu?
„Nisam baš upoznat sa obožavateljicama, ako ih i ima nisam ih upoznao, haha. Obično se poslije utakmica dođu djeca slikati i po gradu ljudi koji prate rukomet vole popričati i čestitati poslije pobjeda“, objašnjava mladi vratar.
U zadnje dvije utakmice u EHF Europskoj ligi RK Nexe je odnio pobjede protiv danskog Skjern Handbolda i portugalskog ABC de Braga, a Dominik Kuzmanović upisao je niz obrana. Pozitivan niz prati ga već neko vrijeme, što su zabilježili i sportski mediji. Potvrda je to samo da se silan trud u trening isplatio. Postoje li neke utakmice na koje gleda kao na svoj najveći uspjeh ili tijekom kojih je osjetio veliko zadovoljstvo svojom i izvedbom svojih suigrača?
„Bilo je puno trenutaka u kojima sam bio preplavljen emocijama. Ako gledamo reprezentaciju mislim da bih izdvojio utakmicu u Osijeku prošle sezone protiv Nizozemske, gdje sam nakon nekoliko obrana doživio da mi cijela dvorana skandira ime. Gledam li klupske utakmice izdvojio bih utakmicu protiv danskog Gudmea u četvrtfinalu Europske lige, u kojoj sam obranio važne šuteve i zahvaljujući toj pobjedi plasirali smo se na Final Four Europske lige“, kaže nam.
Ima li slavlja nakon važnih pobjeda?
„S obzirom da imamo jako puno utakmica, nema tu previše vremena za proslave. Mislim da bi veliko slavlje bila jedna titula u Našicama i da bi ta proslava bila nenadmašiva i za nas igrače, a vjerujem da bi nam se pridružio i velik broj Našičana“, predviđa Dominik.
Slavlju bi se sigurno pridružila i Dominikova obitelj, čiji otac ionako dolazi na skoro sve utakmice, dok majka ipak prati preko TV-a. Nekad od silne napetosti ne uspije ni pogledati utakmicu do kraja, pa prebaci program. Jesu li mu roditelji i obitelj najveća podrška i životni uzor?
„Životni uzor su mi moji roditelji, iako i oni mogu naučiti ponešto i od mene, hahaha. I stariji brat, koji je sad novopečeni doktor, osoba je koja je također imala velik utjecaj na moje životne stavove i razmišljanja. Naravno, roditelji su mi uvijek dali do znanja da škola ne smije nimalo ispaštati zbog rukometa i tako je i bilo, te nisam imao nikakvih problema uskladiti te dvije obaveze. I stric mi je bio sportaš – Mići Kuzmanović – poznati tekvondaš koji je osvajao medalje, a on je i glavni zagovornik da počnem razmišljati o tome što ću raditi poslije sportske karijere i savjetuje mi da upišem fakultet o kojem još nisam ni razmišljao jer ne bih mogao biti 100% fokusiran na to, pa onda ne vidim ni smisao da radim polovično. Većina prijatelja mi je usko vezana uz rukomet i sport općenito tako da svi razumiju situaciju u kojoj se nalazim, a i uvijek se čujemo poslije važnijih utakmica. A kad uspijem dobiti 2, eventualno 3 dana to je jedino vrijeme kad se uspijem naći s njima. Mislim da su i obitelj i prijatelji uvijek bili svjesni da ću biti rukometaš“.
Za kraj ga pitamo koji su mu planovi za budućnost?
„Teško mi je reći gdje se vidim za npr. pet godina, ali ciljam na najveće klubove u ligi prvaka. Neostvarene želje zasad su mi trofej u Našicama, zlatna medalja sa seniorskom reprezentacijom, a na kraju naravno i trofej Lige prvaka“, govori Dominik.
A kad to sve osvoji, kakve će to tek biti proslave!
