Prošli tjedan odlučila sam otvoriti Pandorinu kutiju svih kreativaca i ljudi koji žive od intelektualnog rada – otvorila sam temu o ‘nekreativnim’ kreativcima. Poznavajući temelj ove teme koja uvijek proizlazi iz opuštenih ćakula uz kavu, a rijetko dospije u medije, znala sam da će biti aktualna tema.
Ipak, nakon što sam diskusiju pokrenula na svom Instagram profilu krenula je lavina poruka i ispovijesti. U dva dana javilo mi se oko tristo kreativaca sa svojom pričom kako su se bar jednom susreli s krađom ideja ili plagiranja, a priča je već sad dosegnula oko 200 000 ljudi. Osim mog teksta, i drugi su se odvažili nastaviti u tom tonu te na svojim platformama osvijestiti svoju publiku o ovom problemu.
Neki od dizajnera, vizažista, fotografa detaljnije su ispričali svoja iskustva. Ta iskustva se mogu sažeti u zajednički nazivnik hladnog tuša i bezobrazluka. Oni koji su se osjećali dovoljno hrabri da dotičnim nekreativnim kreativcima otvoreno adresiraju probleme kopiranja ostali su šokirani bahatošću s druge strane i prijetnjama. Da, postoje takvi pojedinci – oni koji će besramno kopirati tuđi rad, a onda okrenuti kreativu na svoj mlin da su oni zapravo žrtve.
Tih sam dana na Instagramu provela prosječno pet sati, i odlučila da ova priča neće stati na samo jednom tekstu u kojem se otvoreno govori o ovom problemu. Cilj je da kreativci koji se suoče s ugrožavanjem vlastitih ideja imaju adresu na kojoj će ih dočekati otvorena vrata te da ih drugi kreativci i poduzetnici koji su zaštitili svoj rad upute o procesu kojeg su morali proći.
U Hrvatskoj vlada mit da je to nepotrebno, komplicirano i skupo te da zašto bi pravo gonili nekoga zbog kreative, ako vidimo slučajeve koji počine ozbiljne zločine pa prođu gotovo nekažnjeno!?
Usudit ću se napisati da smo zbog inertnosti tu gdje jesmo. I straha jer kad sam prošle godine povlačila malo ozbiljnija pravna pitanja iste rečenice sam čula, da je to nepotrebno i zar me nije strah!?!
U moru poruka, stigle su i dvije koje su glasile: Mi smo zaštitili brend i sad kad vidim ove priče, neizmjerno mi je drago zbog toga.
Znala sam da će se ovaj tekst napisati sam od sebe kako bi i drugima dale smjernice da se odvaže zaštiti svoju kreativu.
One su Tanja Martinić i Zrinka Zekulić, a ovo je njihova priča o procesu zaštite njihovih brendova.
Tanja Martinić, dizajnerica nakita i vlasnica brenda Beyla Jewelry
Hrvatski brend nakita Beyla očarava spojem modernog dizajna i tradicije, a Tanja Martinić je odlučila svoj rad pretvoriti u predivnu priču. Osnivačica brenda i dizajnerica nakita osim dizajniranja vodi i radionice za buduće dizajnere nakita, ali je vrlo aktivna i na društvenim mrežama koje koristi za slanje poruka ohrabrenja i motivacije za sve kreativce.
Kada si odlučila da je vrijeme za zaštitu Beyla brenda?
Na zaštitu Beyla brenda sam se odlučila prije prve objave na društvenim mrežama i općenito pojave u online svijetu. Razlog tome nije bio strah od konkurencije i kopiranja, već vjera da će Beyla jednog dana postati veliki brend koji će kao takav postati zanimljiv onima koji se odlučuju na neovlašteno korištenje proizvoda ili usluga koje netko stvara pod svojim imenom, a to kod mene uključuje: nakit, tekstove, fotografije, priručnik i planer te koncept radionica koje sam osmislila.
Često u svojim tekstovima, ali i na radionicama koje održavam napomenem kako osobno ne vjerujem u konkurenciju i kopiranje zato što na nekoj razini vjerujem da se energija onog koji nešto stvara (osobnost, brzina stvaranja i ljubav prema onom što radi ) ne može “ukrasti” tj. kopirati. Da sam se bojala kopiranja, vjerojatno nikad ne bih pokrenula radionice na kojima polazinicima prenosim znanje o dizajniranju nakita. Vjerujem u zdravu konkurenciju koja ti može pomoći da vidiš gdje “stojiš” u odnosu na njih, ali i uvjerenje da svatko ima pravo na uspjeh i da za svakog ima mjesta pod ovim našim divnim plavim nebom.
Isto tako naučila sam kako je gotovo nemoguće u potpunosti zaštiti sam proizvod, jer kada u zavodu za zaštitu pitaš je li moguće zaštiti proizvod koji stvaraš, rekli bi da je, ali naravno ako netko napravi samo jedan detalj drugačije od vas, to više nije unikat.
Znajući to, jedino što sam mogla napraviti je da zaštitim svoj žig (trademark) logo i ime, koji će kao takav, na sve što radim, kreiram, dizajniram i stvaram dati mi sigurnost u smislu da kada stavim svoj logo i ime na proizvod, tekst, fotografiju, itd. to automatski postaje autorsko djelo i samim time nešto što se pred zakonom ne smije neovlaštveno koristiti, odnosno kopirati.
Opiši nam ukratko postupak zaštite (kome se obratiti, koje papire skupiti, koliko traje proces, cijena…).
Postupak zaštite je vrlo jednostavan i detaljno opisan na stranicama državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/zigovi/) gdje vas oni točno navode na sve ono što morate napraviti kako bi zaštitili vaše ime i logo te koju dokumentaciju trebate prikupiti. Cijena ovisi o klasifikaciji proizvoda i usluga koje izaberete. Proces od predaje zahtjeva do rješenja kojim se usvaja registracija žiga je otprilike 6 mjeseci, jer mora proći određeni period kada se vaš zahtjev stavlja na oglasnu ploču ako bi netko slučajno imao prigovor na vaše ime ili logo, ukoliko nitko neće imati prigovor zavod donosi rješenje. Ono što je važno napomenuti, bez obzira na vrijeme koje morate čekati dok se ne usvoji zahtjev, vaša zaštita počinje s datumom predaje dokumentacije za registraciju žiga.
Jednom kada vam odobre registraciju, vaša zaštita traje 10 godina, te je morate obnoviti prije samog isteka roka za produženje zaštite.
Koliko često si se do sada susretala s krađom kreativnih ideja i rada? Jesu li to bile samo lažne stranice ili je netko kopirao i dizajn?
Na žalost prečesto. To što imate zaštitu od državnog zavoda za intelektualno vlasništvo neće spriječiti ljude da vam ukradu ideju, dizajn i/ili logo i ime, tekst ili da se predstavi kao da ste to vi. U zadnje vrijeme često svjedočim onima koji otvore lažan pofil, stave vašu profilnu sliku (meni se to osobno dogodilo dva puta), par vaših slika i onda šalju zahtjev vašim pratiteljima da ih prihvate, nakon što ih oni prihvate, pošalju im u dm ili inbox poruku u kojima obećavaju veliku nagradu ako kliknu na link u prilogu koji ih onda vodi do toga da ostave svoje osobne podatke i podatke s kreditne kartice.
Društvene mreže jako sporo reagiraju na prijavu krađa i prava je sreća što ne strada više ljudi. Zato budite jako oprezni i nikada nemojte nasjedati na privatne poruke u kojima se nalaze linkovi koji vas vode do “nagrade” koja je ništa drugo, nego čista prijevara.
View this post on Instagram
Što je za tebe autentičnost?
Za mene je autentičnost kada se ne trudiš biti netko drugi, nego kada si u potpunosti svoj bez obzira na cijenu. Ljudi vrlo brzo mogu prepoznati kada je nešto “fejk” i nikada neće podržati savršenstvo koje to ustvari nije, uljepšanu priču za koju se uspostavi da je bila laž ili obrazac ponašanja koji već negdje postoji ili su nešto slično već vidjeli. Oni će uvijek slijediti primjer originalnosti, hraborsti, iskrenosti i pozitivne energije.
Gdje pronalaziš ideje za dizajn? Koliko je teško, ili zapravo jednostavno biti kreativan?
Samom izradom nakita bavim se duže od 10 godina i mogu reći da je to moja velika ljubav i strast. Nakit mi je pomogao da učvrstim viziju u kojoj želim pomoći ženama da se osjećaju lijepo u svojoj koži i na neki način one same (žene) su mi najveća inspiracija u mojim kreacijama. U mojim kolekcijama prevladava brački kamen, jer sam zaljubljena u taj divan otok, ali i u povijest tog bijelog kamena od kojeg su izgrađene neke od najpoznatijih svjetskih građevina kao što su; Parlament u Budimpešti i Beču, Bijela kuća u Washingtonu, Papin oltar u Vatikanu, Dioklecijanova palača u Splitu, Šibenska katedrala, Salona u Solinu te mnoge druge.
Što se tiče same kreativnosti, mislim da kreativnost kao takva nije niti malo problem kada uživaš u onom što radiš i kada jasno definiraš kome si namijenio ono što kreiraš.
View this post on Instagram
Što bi poručila svim kreativcima koji se suočavaju s krađom ideja?
Poručila bi im da ne troše previše svoju energiju na krađu njihovih ideja, i da se vode rečenicom koje je jednom meni pomogla: kopiranje je najveći oblik komplimenta koji vam netko može dati, jer kada vas netko kopira budite sigurni da radite nešto jako dobro i jako vrijedno.
Najvažnije od svega je da daju sve od sebe da stvore snažnu zajednicu koja im toliko vjeruje da će svaki put kada naiđu na nešto što sliči onom što oni stvaraju, to isto nazvati bezvrijednom kopijom.
Zrinka Zekulić, gastro blogerica i osnivačica brenda Gladuša
Zrinka je farmaceutkinja koja je pored svog zanimanja autorica i kreatorica platforme “Gladuša” koja je fokusirana na dijeljenje recepata i promoviranje zdravog načina ishrane. Zrinkin rad prati nekoliko desetaka tisuća ljudi, a brend Gladuša odlučila je zaštititi kad se i sama susrela s prozivkama da je ona ta koja ‘krade’ ime. Zrinka je ispričala svoj proces zaštite, ali i kako se zaštititi u gastro svijetu gdje postoji još veća siva zona po pitanju autentičnosti.
Kada si odlučila da je vrijeme za zaštitu Gladuše?
O zaštiti bilo kojeg dijela brenda Gladuša nismo razmišljali sve do prošle godine kada smo zaprimili relativno neugodan email od ljudi koji istim nazivom nazivaju jedan svoj događaj.
Optužili su nas da uzimamo publicitet koji nam ne pripada i slične stvari, iako je vrlo lako provjeriti mnogobrojnost publike s obje strane (i vidjeti da vjerojatno mi njima donosimo korisnike koji vjerojatno pretražuju nešto drugo). Prva reakcija bila je smiriti tenzije i objasniti da su ta dva naziva potpuno različitog značenja te da postoji emotivna povezanost s istim imenom, ali nismo htjeli riskirati i na bilo koji način naštetiti brendu, kojeg s velikom mukom, ali i ljubavlju, gradimo, stoga smo se odlučili za zaštitu.
Opiši nam ukratko postupak zaštite (kome se obratiti, koje papire skupiti, koliko traje proces, cijena…)
U slučaju biznisa kao što je Gladuša, koji je u suštini internet izdavaštvo i kreiranje sadržaja, moguće je zaštititi dvije stvari – online kanale (website, profile na društvenim mrežama, itd.) i žig. Online kanali se štite na način da se odabere čvrsta lozinka za pristup tim platformama kao i dvofaktorska autentifikacija prilikom prijave (obavezno!), a žig se štiti u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.
Postupak zaštite nije previše kompliciran. Potrebno je otići na web stranice Zavoda i tamo dobro proučiti upute. Ispunjava se prijava, u koju se prilaže sam žig (ovisno radi li se o slikovnom ili tekstualnom žigu), te popis kategorija proizvoda i usluga koje se štite žigom. Veoma je bitno naglasiti da nije moguće zaštititi određenu riječ za apsolutno sve proizvode i usluge koje bi se mogle pod tom riječi prodavati. Npr. ako zaštitite žig Gladuša za kategoriju internet izdavaštvo, to vas ne štiti od toga da netko tiska riječ Gladuša na majice i prodaje ih u trgovini. Osim ako niste zaštitili i majice.
Proučava se dokument s kategorijama proizvoda i usluga Nicanske klasifikacije odabiru se željene kategorije i one se unose u prijavu. Određeni broj je uključen u osnovnu cijenu koja je nekoliko stotina kuna, a svaka dodatna se plaća ekstra. Nakon predaje i inicijalne provjere prijave, dolazi poziv od Zavoda da se uplati otprilike 2000 kuna za desetogodišnje pravo na zaštitu žiga za odabrane kategorije.
View this post on Instagram
Koliko često si se do sada susretala s krađom kreativnih ideja i rada? Kako ukrasti recept ako nitko zapravo nije izmislio pizzu?
Godine 1892. u jednom se francuskom časopisu pojavila izreka: “Veliki pjesnici oponašaju i nadograđuju, mali pjesnici kradu i kvare”. Činjenica je da zapravo (gotovo) ništa na svijetu nije u potpunosti novo, izvorno. Sve ideje, proizvodi, umjetnička djela pa i znanstvena istraživanja, nastala su tako što je netko bio nadahnut prethodnim radom svojih uzora, koje je u početku možda i oponašao te s vremenom stvorio svoj stil.
Recepti nisu ništa drugačiji: svi imamo na raspolaganju iste sastojke, svi imamo svoje uzore u svijetu kulinarstva. Dijelom su to naši roditelji, none, naši prijatelji, a u novije vrijeme jako puno toga je dostupno i preko interneta. Nije lako biti originalan, ali ja se uvijek trudim. Ponekad izmislim recept koji doista nikada nisam vidjela, a ponekad pokušavam iz nečeg postojećeg svojim idejama i promjenama napraviti nešto potpuno novo, bolje.
Moram biti svjesna da ima krađa i teško to itko od nas može spriječiti. Možemo jedino vjerovati i nadati se da će ljudi prepoznati tko je autentičan, a tko ne.
Što je za tebe autentičnost?
Potražila sam izvorno značenje riječi authentikos i pronašla da ona znači istinitost, pravovaljanost, vjerodostojnost. Rekla bih da autentični ljudi djeluju u skladu sa svojim vrijednostima, bez straha šta će okolina reći. Oni nemaju potrebe da se pretvaraju da su nešto što nisu, jer su dosljedni svojim vlastitim principima i vrijednostima. Biti autentičan znači predstaviti sebe iskreno, onakvim kakav zaista jesi.
Koliko je teško, ili zapravo jednostavno biti kreativan?
Ponekad je veoma lagano, ideje gotovo da nadolaze same od sebe. A ponekad i nije baš tako; znam se često uhvatiti kako umorna, nakon smjene u ljekarni razmišljam što ću kuhati, kakav ćemo video snimiti i kakvu objavu napraviti. U takvim trenutcima pomaže nekakav sistematičan pristup i ono što Amerikanci zovu “grind”. Pogledam što smo radili, čega nam nedostaje, od koje namirnice krenuti. Nakon toga kombiniram što paše, iz koje kuhinje (talijanske, azijske, vegetarijanske, mediteranske…) i na kraju ispadne sjajan rezultat.
Od velike pomoći su mi razne knjige koje sam s vremenom skupila, ne toliko klasične kuharice s gotovim receptima već razni “leksikoni”. Npr. knjiga koja ima popis mnogih kulinarskih sastojaka i pored njih listu drugih koji se s njima dobro slažu. Zatim razne knjige o tehnikama kuhanja, pekarstvu, kvascima pa i vinarstvu.
View this post on Instagram
Što bi poručila svim kreativcima koji se suočavaju s krađom ideja?
Poručila bih im da ne klonu duhom. U današnje vrijeme, okruženi smo čak prevelikim obiljem informacija i sadržaja: fotografije se izbacuju brzinom svjetlosti, na svim mogućim platformama, portali “štancaju” vijesti, sve se prepisuje od svuda. Pa ipak, mislim da kvalitetan, promišljen rad u konačnici nađe svoju publiku i da ljudi to prepoznaju.
A ako naletite na nešto svoje, bezočno ukradeno i objavljeno, slobodno se javite toj osobi ili osobama. Napišite im kratak službeni e-mail, poruku, “dopis” i recite da taj sadržaj moraju odmah ukloniti jer će inače morati snositi posljedice zakonskih postupaka.
Puno puta takve akcije urode plodom, pogotovo ako se pozovete na određene propise, zakone, članke. Ne odustajte od svog rada.
