Ako pratite regionalnu glazbenu scenu malo pomnije, velika je šansa da ste bar jednom osjetili trag kreativnog rada Željke Rudar – čak i ako toga niste bili svjesni. Rad u glazbenoj industriji slovi za jedan od najpoželjnijih poslova zbog dinamike koja se odvija ispod reflektora, ali i iza kulisa.
Motivirani da zagrebemo detaljnije iza kulisa organizacije koncerata, oblikovanja komunikacijskih strategija izvođača priveli smo Željku na razgovor kako izgleda rad s najpoznatijim domaćim i regionalnim izvođačima te koliko se doista radnih sati krije iza onih sat i pol koncerta kojeg publika vidi.
Željka Rudar je osnivačica btw agencyja, komunikacijske agencije posvećene artist managementu i odnosima s javnošću te pokretačica Akustika sessiona, malih akustičnih koncerata na kojima se publika intiminije upoznaje s omiljenim glazbenicima.
U svijetu u kojem se pažnja mjeri sekundama i lajkovima, Željka Rudar i dalje vjeruje u smislenu priču, dugoročan trud te kvalitetan odnos s publikom, a otkrila nam je i koje su to vještine potrebne za rad u glazbenoj industriji za sve one koji sanjaju o tom poslu.
- Što je Željka htjela biti kad odraste? Jesi li se ikad zamišljala u ovakvoj poslovnoj ulozi?
Kroz djetinjstvo sam prošla dvije “karijere” – prvo sam htjela biti stomatolog, iako sam se jako bojala zubara, a zatim arheolog, jer sam imala fazu kada sam bila opsjednuta svim povezanim sa starom Grčkom, Egiptom, Rimskim carstvom… Onda sam u tinejdžerskoj dobi otkrila glazbu – prije svega Freddieja Mercuryja i Johna Frusciante – jedan me oduševio svime što jest, drugi načinom sviranja gitare… i to je za mene bilo to. Htjela sam biti – rock zvijezda.
Nasmijem se od srca kad se danas toga sjetim, jer me isto tako život usmjerava čitavo vrijeme ka tome – glazbenom svijetu i rock’n’roll-u, ali iza kulisa. Ne mogu reći da sam se zamišljala u ovakvoj poslovnoj ulozi, ali interesi i razni smjerovi su me vodili k tome gdje sam danas. Uvijek me zanimalo sve što se događa iza kulisa glazbene i općenito umjetničke scene, bila sam voljna učiti, osluškivati i razvijati se u profesionalnom smjeru ove industrije.
View this post on Instagram
Ta želja za učenjem, općenito znatiželja i razne prilike su mi omogućili da prođem gotovo sve sfere ovog posla – od glazbenog novinarstva, PR-a u globalnoj diskografskoj kući, i zatim pokretanja vlastite agencije i suradnji i kroz PR, i kroz menadžment i booking, pa čak i izdavaštvo. Tako da, ne mogu baš reći da sam se nužno zamišljala u ovakvoj poslovnoj ulozi, ali sam se očito konstantno nekako kretala u tom smjeru, pa su valjda intuicija i podsvjest odradili svoje.
- Koji dio posla u glazbenoj industriji javnost gotovo nikada ne vidi, a zapravo oduzima najviše energije i fokusa?
Ono što se ne vidi je sav onaj posao koji se događa iza kulisa ili kad se svjetla pozornica ugase, a to je jako puno planiranja unaprijed, logistike, razne administracije, koordinacije i komunikacije s timovima i suradnicima, strateškog promišljanja i puno rada s ljudima.
Posao je iznimno dinamičan, nikako nije striktno uredski ili “od 9 do 5”, pod utjecajem je raznih eksternih faktora, pa čak i nepredvidiv – a to je ono što je meni zabavno u svemu tome.
View this post on Instagram
Ponekad kad pogledam svoju listu taskova – nasmijem se i samoj sebi kažem “Okej, danas sam Katica za sve”. Ima dana i kad mi je to sve jako naporno i crpi energiju, a tada je bitno pronaći način kako se odmaknuti, odmoriti, pa makar i nakratko.
A uz to, ovu karijeru u glazbenoj industriji doživljavam i vrlo privilegiranom – jer ipak smo dio “zabavne” industrije, ljudima donosimo koncertne i glazbene sadržaje koji ih ispunjavaju, uljepšavaju im živote, pružaju neka nova iskustva. I to je privilegija, koju iznimno cijenim.
- Koju vještinu danas smatraš ključnom za opstanak u glazbenoj industriji, a da se prije 10 godina gotovo uopće nije spominjala?
S jedne strane, to je vještina prilagodljivosti, jer život, svijet, protok informacija, napredak tehnologije…danas se kreću iznimno brzo i važno je naučiti se kako se prilagođavati tim promjenama. Ne nužno da se mora usavršiti svaki vid promjene i stalno razvijati neka nova vještina po pitanju tehnologije, već je važno znati kako se informirati o novitetima, trendovima, osluškivati publiku… Jednostavno, pratiti što se zbiva i biti spreman prilagođavati se – znanjem i strateškim koracima.
S druge strane, vještina obzirnosti. U čitavoj toj brzini života ponekad zaboravljamo na obzirnost jednih prema drugima, a u profesionalnom svijetu je dovoljno da smo samo profesionalni i korektni, i već smo puno napravili po tom pitanju.
- Kako procjenjuješ ima li neki izvođač dugoročni potencijal, čak i kada brojke na početku to još ne pokazuju? Jesi li ikad morala svjesno reći “ne” projektu koji je zvučao atraktivno, a nije bio u skladu s tvojim vrijednostima?
Uvijek se oslanjam na intuiciju, a danas sam u poziciji da je ta intuicija za mene splet i tog unutarnjeg osjećaja “ovdje ima nešto”, kao i znanja i iskustva, pa možda mogu u nečemu brže ili konkretnije prepoznati potencijal.
View this post on Instagram
No i uz sav taj potencijal, u glazbenom i umjetničkom svijetu daljnji razvoj se svodi na ustrajnost, odgovornost, profesionalnost, puno rada ispred i iza kulisa, kao i radnu disciplinu. Kao i u svakoj karijeri, ako toga nema – nema tog potencijala koji će donijeti dugoročnost. To je također neki od signala koje gledam – postoji li s druge strane splet ovih karakteristika, jer nitko ne može za drugoga izgraditi dugu karijeru, ako osoba sama ne upregne i usmjeri se ka tome.
I da, bilo je projekata kojima sam rekla “ne” iz te perspektive da se ne pronalazimo u istom ili sličnom balansu kad su vrijednosti u pitanju. To je sastavni dio ne samo profesionalne karijere, već i života, i danas gledam na tokao dobrodošlo iskustvo.
- Postoji li izvođač s Akustika Sessiona koji te je iznenadio potpuno drugačijim izdanjem nego što si očekivala? Kako vidiš razvoj Akustike u ovoj, ali i narednim godinama?
Ne mogu reći da me netko iznenadio drugačijim izdanjem, jer iz organizacijske perspektive znam unaprijed u kakvom setup-u izvođač/ica stiže na gostovanje, ali mogu reći da je bilo akusticiranja koja su me jako iznenadila energijom koja su glazbena imena donijela – kao i koncertna magija koja se znala stvoriti s publikom. I to je ono što jako volim s Akustika Session – što nam je svako događanje jedinstveni i jednokratan spoj energija glazbenog gosta ili gošće i njihove publike, u manjem intimnom nestandardnom koncertnom prostoru.
View this post on Instagram
Što se tiče samog razvoja Akustike u ovoj godini tj. sezoni 2025./2026., rekla bih da nastavljamo u smjeru u kojem smo krenuli u jesen 2024., kada smo se vratili nakon četiri godine pauze. Promijenili smo lokaciju, proširili tim, osnažili se produkcijski i scenografski i donijeli potpuno novo poglavlje akusticiranja – i publici se to svidjelo!
I to nam je smjer u aktualnoj godini, kao i u daljnoj priči – razvijati se, donositi pred publiku drugačiji koncertni sadržaj, a za glazbena imena biti ujedno i drugačije koncertno mjesto.
- Iz privatne sfere; koje koncerte i festivale planiraš ove godine? Postoji li izvođač na čiji koncert želiš otići, a da još nisi bila? I koji koncert bi ponavljala da možeš svake godine?
Drago mi je da me to pitaš, jer sam u ovu godinu ušla baš s ciljanom namjerom da idem na što je više koncerata moguće, bez obzira što zbog posla već jesam puno na koncertima. Tako su neke ključne ulaznice već kupljene – uskoro lovim Florence+the Machine u Beču, veselim se jako Tomu Smithu iz Editorsa u Zagrebu, ljetni mjeseci će biti za Joss Stone i Cheta Fakera u Šibeniku, Moby u Puli, nadam se i Sziget Festival…a jako me veseli sve što se s domaćim glazbenim imenima događa na sceni, ima puno koncerata u ovoj godini i uvijek sve to volim popratiti.
Što se tiče izvođača na čiji koncert želim otići, to je definitivno John Mayer, njega još nisam uspjela čuti i vidjeti uživo, a nadam se da će biti prilike u nekoj skorijoj budućnosti. A koncert koji bih ponavljala svake godine je onaj na kojem zapravo nisam nikad ni bila, a neću moći niti biti – da mogu birati, svake godine bih išla na Queen na Wembleyju, iz 1986. No, ako išta, barem jednom godišnje pogledam video-snimku tog koncerta.
