Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Jedan od najdražih trenutaka tinejdžerskih godina bilo je gledanje različitih popularnih serija i razvijanje vlastitih scenarija kako bi mi život mogao izgledat ako se uhvatim građenja karijere poput fiktivnih likova s malog ekrana.
Kroz život često nam ponavljaju kako sve što zamislimo možemo i ostvariti. Listajući različite debele glossy časopise na početku magazina oko mi je uvijek sa znatiželjom čitalo rubriku pod nazivom Pismo urednice u kojem bi urednica svojim mislima zaokružila sve teme o kojima ću čitati naredne stranice.
Oduvijek sam se pitala kakvu osobnost ima, koje knjige čita u slobodno vrijeme, gleda li serije, što ju inspirira, kako je formirala svoj stilski izričaj…? Tko je osoba koja upravlja kreativnim projektom iza kojeg stoje novinari, kolumnisti, fotografi, scenografi, grafičari…?
Na malim ekranima najbliže prikazu naših kolumnističkih snova bila je i ostala Carrie Bradshaw. Žena upitne emocionalne stabilnosti, sa stilom ispred svog vremena i hrabrosti da piše o onome o čemu se tad nije pisalo ni javno progovaralo u televizijskom programu – seksu, vezama, prevarama, rodnim nejednakostima, emocionalnim slomovima…
Seks i grad ostao je utemeljenje fikcije s kojom se na toliko razina možemo identificirati kroz godine. U svakoj fazi gledanja – kroz dvadesete, tridesete, četrdesete, uvijek ćemo pronaći novu perspektivu, situacije koje smo proživjele pogledati drugim očima.
I tako gledajući Carrie zapitala sam se što je zajedničko njoj i domaćim kolumnisticama koje sam čitala kroz fakultetske dane – Rujani Jeger, Jeleni Veljači, Milani Vlaović Kovaček te što mogu naučiti od njih!?
Za osobu poput mene, koja definitivno inspiraciju nije pronalazila u njenim cipelama nego pisanju, serija je bila prvi poticaj da se i sama uhvatim olovke i papira, kasnije laptopa i Worda.
Uvijek ću naglašavati, nisam rođena sa spisateljskim talentom, moji geni ne potječu od akademskih profesora, glazbenika, pisaca… Ima nešto u tome da je tata u jednom trenutku htio postati novinar i knjigu pročita u prosječno tri dana, ali njegove spisateljske aspiracije otkrila sam kad sam već duboko ugazila u pisanje pa opravdanje ne mogu tražiti u “ispunjavanju njegovih želja”.
Jedino što sam na svojim počecima mogla učiniti je uzeti fragmente onoga što sam vidjela u fikciji i pokušati to pretvoriti u stvarnost, a ovo su neke od lekcija koje sam putem i pisanjem naučila od Carrie Bradshaw.
Pronađi svoj glas i emocije
I could’t help but wonder gdje i kako pronalaziš svoj glas? Dogodi li se to spontano ili se na tome radi? Ako se radi – kako? Prije nego sam započinjala vrtjela sam bezbroj pitanja koja su me čak pokušavala odgovorit da uopće krenem s pisanjem.
Stil i glas razvijaš konzistentnim pisanjem, stvaranjem i radom. Danas kada pročitam neke starije tekstove ne vjerujem svojem tijeku misli i načinu izražavanja. Kao što Carrie ima svoju rečenicu, svoj stil i svoje unutarnje monologe koje je kroz epizode pretočila u kolumnu, tako možeš izgraditi ono što će biti jedinstveno za tebe – pisanje u prvom licu, direktno obraćanje čitatelju, poštapalica, završne riječi teksta… Mogućnosti je i previše, a na nama je da eksperimentiramo sa svim.
Kada je riječ o emocijama, one su ono što kolumni daje “meso”. Ako pišemo da pišemo, da iznosimo činjenice i podatke onda to ima svoju novinarsku formu koja nije kolumna.
Od drugih oblika novinarstva kolumna se razlikuje po sljedećim kriterijima:
- redovna je značajka u publikaciji (dnevne, tjedne, mjesečne kolumne)
- njom upravlja autor
- sadrži izričito gledište ili mišljenje
Kažu da je mišljenje kao guzica, svatko ga ima. Istina, ali nema svatko priliku pisati kolumne, imati platformu na kojoj će izraziti svoje mišljenje i baš zato – tvoje je važno!
Vjernost publike se stvara kroz vrijednosti i stavove koje zastupamo, ako nemamo stav ni o čemu koja je onda naša uloga u svijetu!?
View this post on Instagram
Piši o temama koje te motiviraju
Što je ono o čemu bi mogao pričati ili pisati danima? Kakav tip sadržaja zaokuplja najviše tvoje pažnje? Nišne kolumne odličan su način da pokažeš da si stručnjak u jednom ili više područja. Na taj način čitatelji će se moći poistovjetiti, ali s druge strane oni koji se ne slažu imaju konstruktivno komentirati napisano. Carrie je uvijek pisala o onome čemu je svakodnevno svjedočila: muško-ženskim odnosima, seksu i izazovima s kojima se žene susreću.
Jednostavno? Ne bih rekla. Nisu sve teme svima ugodne, ni za pisanje ni za čitanje (to ne znači da o njima ne treba javno govoriti) zato pronađi ono što te svakodnevno motivira, ono čemu želiš podučiti osobe koje će te čitati. Pitanje što ako me nitko ne čita je moguće, ali iracionalno jer barem jedna osoba će kliknuti na tvoj tekst uz užu rodbinu i pojedince iz srednje koji ti potajno zavide jer slijediš svoje snove.
Konzistentnost je ključ
…piše ti osoba koja je konzistentnost otkrila nakon četiri godine pisanja. Na kraju svake epizode vidimo Carrie kako sjeda za svoj laptop tipkajući i promišljajući situaciju kroz koju je prošla. Rekla bih da su Carrine kolumne djelomično dnevnički zapisi u kojima opisuje svoja zapažanja.
Moje nisu, i tvoje ne moraju biti.
Ipak, kada se odlučiš upustiti u avanturu pisanja bitno je imati rutinu. Nekima je lakše pisati ujutro, nekima po noći dok svijet spava pa imaju osjećaj tišine i mira… Neki vole usputne misli zapisivati u male bilježnice…
Testiraj sve i drži se onog što ti najviše odgovara. Neće uvijek biti savršeno, ja sam uzimala kreativne pauze barem jednom godišnje jer se nisam dovoljno disciplinirala, jer sam mislila da nemam inspiracije i tema za pisanje. Bitno je napisati prvi tekst, ostali se pišu sami…
Sva fikcija je zapravo autorova realnost
Gdje podvući crtu između stvarnih događaja i fikcije? Ne postoji ispravan odgovor na ovo pitanje. Ponekad će čitatelji misliti da je sve fikcija ili da je sve stvarnost, jedinu istinu zna autor. Sva kolumna, svaki roman je jednim dijelom biografski jer pišemo ono o čemu znamo ili nam se dogodilo. Čak i ako je žanr romana fantasy, odnosi među likova građeni su na vrijednostima koje poznajemo kao ljudi.
Ako želiš insta senzaciju, onda je najlakše privatni život i sve prljavo rublje iznijeti na izvol’te. Iako, da bi se došlo do tog stadija potrebno je imati publiku, prepoznatljivost i prethodno navedenu konzistentnost.
Ipak, ne čini svačiji život super priču. Ne zbog tragične sudbine nego kreativnost može biti puno šira i kvalitetnija od svakodnevice. Ako nam zna ponekad biti dosadno u životu, zašto bi bilo u onom što stvaramo!? Ako osjećamo da trenutno nismo slobodni u našoj realnosti, zašto ne bi bili u fikciji?
Ako Kad izdam roman uvjeravam te da na koricama neće pisati Andrea Tintor jer sam obećala samoj sebi da želim testirati sve forme izražavanja, pa čak i stvaranje vlastitog kreativnog alter-ega. I to je najzabavniji dio kreativnog procesa – možemo biti tko god i što god poželimo te fragmente istoga pretočiti u stvarnost.
Kreiraj osobni brend
Carrie Bradshaw fiktivan je lik koji je omogućio Sari Jessici Parker doživotnu egzistenciju i vječan brend koji ćemo zauvijek povezivati s njenim licem, stilom i načinom života. Možda je Sarah rekreirala Carrie Bradshaw, ali Carrie Bradshaw je Parkerici omogućila maksimalnu globalnu slavu koju i danas uživa.
Rijetko tko se uopće sjeti drugih njezinih uloga, a kamoli likova. Ipak, Sarah je pokazala poslovnu inteligenciju kada je shvatila da joj je bolje prikloniti se liku te iz njega u stvarnom životu izvući maksimum.
Nekad je mooožda bilo dovoljno dobro i zanimljivo pisati, iako je i ta procjena subjektivna, no danas do izražaja dolaze i drugi elementi – promocija, vizualni identitet, medijska prisutnost, društvene mreže…
Sve prethodno navedeno je samo uvertira u stvaranje osobnog brenda. Sigurno se sad pitaš gdje je tu ljubav prema pisanju ako imamo još deset stvari na kojima moramo raditi da to sve ima glavu i rep!?
Jedno je ljubav koja je uvijek tu, ali ako ne zavolimo cijeli proces koji ne obuhvaća samo pisanje alternativa je zaposliti nekoga tko će se time baviti. Zaboravimo na tradicionalno otkrivanje našeg talenta od strane medija. Realnost je da nam na počecima nitko neće nuditi prostor i gurati mikrofone ispred nosa, već ćemo morati sami skupiti snage i pokrenuti se.
Super činjenica je što danas imamo mogućnost da sami kreiramo svoju prvu web stranicu, osmislimo vizualni identitet, korak po korak stječemo čitatelje putem društvenih mreža…
Doći će trenuci kada ćemo biti lijeni, neinspirirani, zatrpani drugim obavezama, ali to nije razlog da odustanemo.
Nije bitno što drugi nemaju našu viziju, bitno je da smo joj mi svakodnevno vjerni.
Da sam odustala na prvo kolutanje očima kada sam javno rekla da želim pisati kolumne i da je Seks i grad doista kultna serija, vjerojatno sada ne bi čitala ovaj tekst.
Ono što možemo naučiti iz fikcije je da je kreativnost igra. Potpuno smo slobodni stvarati što god poželimo i nitko nas ne može uvjeriti da ne možemo ono o čemu svakodnevno razmišljamo.
Ponekad je dovoljno napisati jedan tekst, kliknuti objavi, makar na vlastitom profilu društvene mreže, udahnuti, čestitati si na hrabrosti i nastaviti stvarati.
Natoči si čašu vina, iako je možda podne i umjesto da pogledaš još jednu epizodu serije te zavidiš Carrie Bradshaw na “savršenom” poslu – napiši svoj prvi nesavršeni tekst.