Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagramu te čitajte njezine tjedne kolumne na Jolie.hr-u.
U trenutku kada je glumica Gal Gadot s ekipom zapjevala „Imagine“ Johna Lennona svijet se uhvatio za glavu i zakolutao očima.
Zdravstveni sustav Amerike je pred kolapsom, kompanije pokušavaju očuvati radna mjesta, svako od nas radi najbolje što može da pazi na sebe i svoju obitelj, a celebrity A liste nam pjevaju, da ne kažem sviraju k****. Da nije tragična bila bi smiješna činjenica da osobe koje su desetljećima u javnosti postaju gluhe na globalno stanje, ali i komunikaciju prema ljudima od kojih žive.
Društvene mreže u vrijeme pandemije…
…poprilično gore jer nam je jedini prozor u vanjski svijet ekran. Situacija u kojoj se nalazimo idealno je razdoblje za jačanje osobnog brenda, komunikaciju s publikom, pripremanje različitog sadržaja te mikro aktivizam kojim bilo tko može poslati poruku da je važno pridržavati se propisanih mjera, izbjegavati nepotrebne izlaske iz stana i održavati higijenu.
U međuvremenu, u sobi Johna Legenda se održavaju live svirke, TV showovi nastavljaju s emitiranjem iz dnevnog boravka Jimmyja Fallona i Trevora Noaha, Kim Kardashian West nam pokazuje njezin walk-in frižider, Arnold Schwarzenegger igra šah s mazgom… What a time to be alive!
S druge strane medicinsko osoblje, blagajnice u trgovačkim centrima, novinari i ostala nadležna tijela pokušavaju raditi sve što je u njihovoj moći da se pandemija stavi pod nadzor, a život vrati u normalu. Paralelno, celebrity kultura u ovom trenutku nažalost pruža ispraznu zabavu šaljući generičke poruke koje ne mogu rezonirati s njihovim fanovima.
Generičke poruke svedene su na pozitivu i nadanje bez ikakvog praktičnog uporišta osim serviranja novih pjesama apsolutno ne pridonose ničemu.
Mnogi kolumnisti portala koje obrađuju teme popularne kulture poput Vulturea u svojim tekstovima iznose bijes na činjenicu da se nekolicina milijunaša skupila pjevati stihove poput „Imagine no possessions“. Takav potez holivudskih filmaša jednak je zavijanju domaćih sportaša koji se raspamete na Moju domovinu, a prebivalište im je registrirano u Monacu.
Na stranu svi njihovi uspjesi, kvalitetan rad i dugogodišnje karijere, u većini slučajeva kad se celebrity uhvate vlastitih mobitela bez savjetovanja s komunikacijskim stručnjacima dogodi se skandal da su Instagram i Facebook prepuni satiričnih videa ismijavajući te iste osobe kako pate u svojim multi-milijunskim vilama s bazenima, saunama, kino dvoranama, teniskim igralištima i vlastitim pomoćnim osobljem.
Cancel kultura nikad nije bila aktualnija
Čak i u izolaciji, celebrityji uspiju biti dio trenda cancel kulture u kojoj navuku bijes vlastitih fanova i medija. U vremenu kada upravo glumci, pjevači i sportaši s milijunskom publikom imaju priliku obrazovati i promijeniti kolektivnu svijest da njihovi pratitelji budu jednako odgovorni prema drugima, oni uporno ponavljaju početničke greške u komunikaciji – njihova realnost nema nikakve dodirne točke s vanjskim svijetom. Možda je Gal Gadot odlična glumica i Wonder Woman, ali krizno komuniciranje treba prepustiti stručnjacima.
Svima je bila vrlo duhovita ovogodišnja uvertira u Golden Globe koje je glumac i komičar Ricky Gervais otvorio poprilično brutanim govorom istaknuvši da se pozornica ne koristi kao platforma za politički govor, parafraziram: „Niste u mogućnosti držati predavanje javnosti o bilo čemu. Ne znate ništa o stvarnom svijetu. Većina vas je provela manje vremena u školi nego Greta Thunberg. Ako pobijedite, prihvatite nagradu, zahvalite se agentu i vašem bogu, a zatim odjebite.“
Gal Gadot nam je potvrdila da je Ricky pogodio u sridu – većina javnih ličnosti koje žive od medijske pažnje izgube doticaj s generalnom javnošću jer s njom više nemaju aposlutno nikakvih dodirnih točaka, i to bez obzira na njihovu prošlost – odrastanje na ulici, prodavanje cracka, alkoholizam…
Ako te iste osobe angažiraju modne stručnjake za odjeću i šminku – zašto misle da znaju komunicirati? Jer imaju publiku koja prati svaki njihov korak? Nije grijeh angažirati komunikacijske stručnjake, grijeh je slati komunikacijske poruke koje nisu u skladu s vremenom, globalnom situacijom i ne rezoniraju s ljudima kojima se obraćamo.
A imati publiku je privilegija – ne pravo.
