Kolumna Katarine Marjanović, autorice bloga, studentice kroatistike, kolumnistice, kreativke i vječne zaljubljenice u lijepe riječi, pozitivne ljude, tipkovnice, kamere, fotoaparate, pisanje, ženske stvarčice i ostale jednoroge. Osim ovdje, pratite je na Facebooku, blogu i Instagramu.
Ne znam kada su se točno počele javljati moje prve simpatije prema modi, ali vjerojatno se službenim početkom može smatrati dan ovjekovječen starom fotografijom koja se čuva na dnu ladice obojena onim filterom nekih davnijih i bezbrižnijih vremena. Ona ista fotografija na kojoj sam s otprilike četiri godine na slavonsko kolinje na sebe stavila žute gumene čizme, preko kombinacije nabacila prsluk s printom koji bi prošao i danas, a oko ruke prebacila nečiju pravu pravcatu mačku koja se toga dana našla u ulozi živog modnog dodatka. Pa u maniri holivudske dive umjesto na crveni tepih zakoračila u slavonsko blato, osjećajući valjda i sa svoje četiri godine da je život prekratak da ne bi bio Hollywood ma gdje bili i ma što radili.
Ovu haljinu s naslovne fotografije kupila sam prije 2 godine u jednom second hand shopu za cijelih 25 kn. Onih 25 kn koje potrošiš na kavu u centru grada, onih 25 kn koje ti mobitel pojede s računa da ne znaš ni kako ni zašto, onih 25 kn koje zaboraviš da si uopće imao i onih 25 kn koje potrošiš na rokovnik u kojemu ne isplaniraš apsolutno ništa jer život je ionako prenepredvidiv za detaljne planove, tješiš se kasnije kad sredinom godine shvatiš da si ispisala samo prvih pet stranica.
Ušla sam u trgovinu kao u neku malu osobnu zadovoljštinu između jedne obaveze i busa, promarširala kroz nju k’o kroz bojno polje i po dobrom starom osobnom nepisanom pravilu, proskenirala pogledom hoće li mi što zapeti za oko jer nikada nemam dovoljno mira satima pregledavati iste police i vješalice. Mislim da je nama ženama to s robom k’o s muškarcima i da nije zabavno kad je svaka haljina super, zabavno je kad u moru svega nađeš nešto. Ja sam našla ovo.
Kada sam stigla kući, krenula sam pogledom u potragu za etiketom, iz pukog uvjerenja da sva ta raskoš kakva se danas više i ne proizvodi u moru novih kolekcija koje izlaze svaka 2-3 dana, ne može biti tek neka usputna haljina. Taj tren skužila sam da na etiketi piše Tara Starlet i da se takva haljina inače zapravo prodaje za cca 80 funti, odnosno za cca 1000 kn. Na tom jednostavnom i slikovitom primjeru naučila sam lijepe stvari za život. Ljudi će katkad reći da nešto vrijedi 25 kn, mada nekom drugom vrijedi i 1000 kn. Potpuno ista stvar. Znati svoju cijenu, a ponajviše ne prosuđivati ni sebe ni druge po tuđim ciframa, nego gledati svijet nekim istinitijim mjerilima i očima, jedna je od najvažnijih stvari koje sam naučila u životu i poslu. Naučila sam i to da će tu istu haljinu prodati i jedni i drugi. Jedni za 25 kn, drugi za 1000 kn. Svatko prema svom uvjerenju i svatko prema svom poimanju vrijednosti onoga što prodaje. Izgleda da životne lekcije i ne moraju uvijek biti zapakirane u obliku duge sijede kose i sijede brade, naboranog lica i para već potrošenih ruku i bistrih, ali umornih očiju. Izgleda da životne lekcije nađeš na svakom koraku ako si ih voljan vidjeti, katkad i upakirane u slatko pakiranje raskošne bajkovite haljine koja košta 25 kn. Ili 1000 kn? Pitanje je sad.
