Pitanje koje si već duže vremena postavljam listajući glossy časopise, istražujući portale, gledajući dokumentarce i talent showove je – koja je razlika između američke produkcije medijskog sadržaja i po čemu se ona razlikuje od naše domaće?
Istražujući Netflix naišla sam na njihov novi reality show Love is Blind koji je počeo s emitiranjem 13. veljače, a završio prije dva tjedna. Nebrojeno puta sam se uvjerila da me najviše očaraju filmovi, serije ili albumi o kojima nisam pročitala apsolutno ništa već samo kliknula play.
Fast forward Love is Blind je ljubavni, odnosno sociološki eksperiment baziran na pretpostavci da je bitno ono očima nevidljivo; kreatori showa odlučili su testirati je li ljubav zaista slijepa. Prva tri tjedna showa održavaju se spojevi na slijepo koji bi trebali završiti prosidbom. Nakon zaruka natjecatelji se upoznaju, odlaze na „medeni mjesec“ te slijedi šamar realnosti i na kraju – vjenčanje.
U rekordnom roku show je stekao globalnu popularnost, o njemu su tvitali celebrityji poput Chrissy Teigen, Ellen je ugostila natjecatelje, svaki od natjecatelja već ima skoro milijun pratitelja na Instagramu… Niti mjesec dana od prikazivanja prve epizode, Amerika je već u očekivanju druge sezone!
Sinoć se počeo prikazivati Brak na prvu, domaća inačica reality franšize Married at First Sight u kojoj se natjecatelji (parovi) prvo vjenčaju pa tek onda upoznaju. Također, show je sociološki eksperiment predvođen ljubavnim „stručnjacima“. Da bi oni dobili integritet njihova titula se kroz prvu epizodu ponovila barem desetak puta.
Bez obzira vladala epidemija ili ne, morala sam upaliti TV i pogledati ovo reality remek-djelo u hrvatskoj izvedbi. Inače bih se zgražala nad jeftilenom od produkcije, režije, površnih dijaloga ili ljudi, no – nećete vjerovati što se dogodilo sljedeće! Napokon sam dobila odgovor zašto se većina domaćeg medijskog sadržaja naziva „X za siromašne“.
Možeš ti iz sela, ali ne može selo…
Hrvati se trude biti suvremeni, moderni i u skladu s globalnim trendovima pa tako na godišnjoj bazi imamo zavidan broj realityja na četiri milijuna ljudi: Zvijezde pjevaju, Zvijezde plešu, Život na vagi, Ljubav je na selu, Shopping kraljica, Večera za 5, Tvoje lice zvuči poznato, Voice, Zvijezde – ljetni hit, Zvjezdice, Supertalent, Gospodin Savršeni, 3, 2,1 kuhaj!… Nisu svi showovi reality po definiciji, ali su u službi zabavljanja naroda pred malim ekranima. Bez obzira na širok spektar ponude natjecatelji se najčešće prebacuju iz jednog u drugi koliko je velika potražnja i želja za sudjelovanjem.
Vrijeme prikazivanja Braka na prvu nije moglo biti prigodnije, baš kada Love is Blind doživljava vrhunac popularnosti. Hrvatski reality showovi, čisto za usporedbu, kao da imaju namjeru indirektno ismijavati i omalovažavati natjecatelje showova pod izgovorom da im se pomaže pronaći srodna duša. Scena koja prikazuje starije, pomalo senilne osobe na lažnom vjenčanju u lažnom veselju je poprilično degutantna za prime-time (epizoda s tom scenom treba biti prikazana danas). Dok gledam natjecatelje prosječne dobi +45 osjećam susramlje dok narator objašnjava vijećanje stručnjaka za ljubav u službi velikih vođa izgubljenim sanjarima. Zanimljivo je da Hrvati uporno pokušavaju opravdati svoje najniže strasti.
Prva epizoda protekla je izjavama da je ovakav show nužan da se ljudima pomogne… Brak na prvu je dubokouman, filozofski, prožet intenzivnim emocijama i s većim ciljem – promijeniti kolektivnu svijest, kaže jedna od stručnjakinja. To je kao da Maya Berović kaže da se nada kako će njezina glazba doprijeti do ljubitelja bečke filharmonije. Ma boli je neka stvar.
Pri kraju epizode vidimo muškarce i žene koji su u lažnom braku kako psuju, vrijeđaju se, plaču, ignoriraju i testiraju granicu pasivne agresije. Mijenjanje kolektivne svijesti gledatelja ne započinje time da su u trailer ubačene scene verbalnog nasilja. Zar je to ljubav? To gledatelji žele? Izrežirana drama je stilski pokušaj nabijanja kontroverze, a tanka je granica između kontroverze i nasilja.
God bless America…
…dok god imamo reality showove koji će bez cenzure i lažne dubokoumnosti prikazati seks bez cenzure, plač, luksuzne resorte i natjecatelje koji izgledaju kao da su upravo sišli s naslovnica Men’s Healtha. Netflixov produkcijski tim zna što prodaje show – egzotika, luksuz, avantura…
Ako produkcija želi prodati show ne ismijava natjecatelje kroz patetičan narativ, insinuiranje na njihovu nesposobnost pronalaska partnera već im savršenog partnera i savršen život servira na pladnju, a na njima je da izaberu i uživaju.
Reality showovi su postali novi marketinški alat kojim mladi, ambiciozni i zgodni muškarci i žene podižu svoje biznise na višu razinu, kreiraju osobne brendove, druže se s celebrityjima i na kraju sami postaju jedan od njih. Sudjelovanje u takvim“sociološkim eksperimentima“ je pomno promišljen korak u kojem nema gubitnika što potvrđuje i klan Kardashian.
Kad podvučem crtu, razlika između Amerike i Hrvatske je isključivo u magli koja se prodaje – u prvom slučaju holivudska zvjezdana prašina, u drugom smog.
