Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Britney me oduvijek asocirala na djetinjstvo, a svaki skandalozni naslov koji sam pročitala u posljednjih pet godina tu perspektivu je polako razbijao.
Prije nego što sam se odlučila pogledati dokumentarac Framing Britney Spears doista sam propitala kako su se konzumirale vijesti o celebrityjima krajem devedesetih. Djeca su imala tinejdžerske časopise poput OK!-a, Teena i Brava, a odraslima se neko vrijeme pokušavala prodati hrvatska verzija Stars tabloida. Nažalost, Hrvati nemaju baš visoku toleranciju za okorjelo žutilo i skandale tog tipa, ali se i dalje hrane teorijama zavjere na opskurnim forumima.
Već od djetinjstva tiskani časopisi su nam omogućavali da stvaramo svoje kultove ličnosti tako što bi printali postere koje smo pobožno lijepili po zidovima. Sjećam se osjećaja razočarenja kada sam prolistala časopis i nisam pronašla nijedan poster koji bi se uklopio u moj konstrukt oltara slavnima.
Kako će se rasporediti posteri bilo je pitanje broj jedan. Jedno vrijeme bilo mi je bitno da popunim svaki centimetar zida, dok sam u naprednoj verziji odabrala par idola kojima sam posvetila četvrtine intimnih kvadrata. Tad nisam imala internet, nisam imala mogućnost gledanja stranih TV kanala pa su posteri bili jedina mogućnost da budem bliža pop bogovima koji su hodali Zemljom.
Britney – od teen zvijezde do pop ikone
Preko postera i sama sam prošla razne glazbene faze te žanrove. No Britney je uvijek ostala tu negdje da nas podsjeti kako odrastanjem pratimo životni put određene zvijezde. Mlađim generacijama je to bio Justin Bieber, momci iz One Directiona ili Taylor Swift, dok za svoju doista mislim da nas je Britney obilježila. Odnosno, stvorila je narativ zvijezde od njenog uspona do silovitog pada.
Dokumentarac koji polemizira tko je smjestio Britney Spears počinje sa scenama u kojoj je na korak do svjetske slave pa se vraća na početak kako je uopće do te slave uopće došlo. Prva asocijacija na Britney je oduvijek bila da je ona slatka tinejdžerica zapela u tom prisilno stvorenom imidžu u kojem joj nije bilo dopušteno odrasti jer će izgubiti ako uopće pokuša.
Dok gledamo dokumentarac nameće se pitanje tko je toliko vulgaran da na djevojčici prelama simbole seksa, ali i djetinjstva!? Ta vulgarnost se nastavlja do dana današnjeg, a vidimo ga na primjerima Ariane Grande ili bilo koje djevojke u dvadesetima koja bi trebala prihvaćati svoju seksualnost i ženstvenost, ali joj redatelj i scenarist u spot ubaci plišanu igračku. Poprilično nastrano ako mene pitate.
Upravo to se dogodilo Britney. Osobe u pozadini glazbene industrije shvatile su da najbolje prodaje nevinost s dozom konotacija na seks od ere Marylin Monroe. U knjizi The Art of Seduction Robert Green detaljno opisuje kako se stvaraju ličnosti koje svojim govorom, izgledom i pojavom zavode javnost te objašnjava psihološke igrice koje su primjenjive na celebrityje, političare i javne ličnosti općenito. Zavođenje je manipulacija kako bi pojedinac ostvario željene ciljeve. U show businessu su željeni ciljevi da se proda proizvod, koji je ujedno i vječni misterij, što je Britney postala preko noći.
Odgoj publike aktivno je počeo pretprošle godine kada su u fokus došli pokreti poput #MeToo i glasnije propitkivanje medijskog sadržaja te utjecaja koji on ima na javnost. Prije trideset godina nitko osim akademika nije se bavio seksizmom ili dekonstrukcijom pop kulturnih fenomena, a kamoli da razmišlja o mentalnom zdravlju javnih osoba. Glazba i film bili su percipirani kao zabava koja je stvorena da nam ubije nekoliko sati pa opušteno nastavimo sa životom.
Tko je doista smjestio Britney?
Život Britney je oduvijek bio misterij od njenog uspjeha do karizme preko skandala. Upravo ta činjenica još uvijek održava njenu ličnost na aparatima javnog života. Ono što se sa sigurnošću ne zna uvijek će pronaći kanal kroz koji se polemizira. Svaka era čovječanstva ima svoj misterij, hipiji su imali tarot, a Gen Z ima društvene mreže.
#FreeBritney je možda hvalevrijedan pokret fanova željnih istine, no što ako nam se ta istina na kraju dana ne svidi!? Primjerice, raskrinkavanje Justina Timberlakea, svih voditelja koji su tijekom karijere seksualno uznemiravali Britney ili ju dovodili su situacije koje su emocionalno neizdržive, Jamie Spears koji je predvodnik ljudi koji se žele okoristiti njenim lošim mentalnim zdravljem i novcem koji je zaradila…
Ljudi su skloni generalizaciji i površnosti, a showbizz mašinerija je oduvijek znala kako iskoristiti situaciji ili osobu da od nje ispoliraju javnu ličnost koju publika želi gledati.
Mogla bih ulaziti u duboko seciranje svih događaja karijere pjevačice koja je samo htjela ispuniti vlastiti potencijal i ostvariti globalnu karijeru, no neću jer su te informacije također prožvakane i ispljunute nekoliko puta.
Ono što je mene potaknulo da promislim o temi ove kolumne je pitanje tko je doista smjestio Britney, a nije njen otac ni paparazzi ni Justin Timberlake. Smjestili smo joj mi!
Publika koja je željna uvući se u živote slavnih osoba zaboravljajući da su i javne ličnosti osobe od krvi i mesa. Scene iz dokumentarca koje prikazuju paparazze kao lešinare koji se otimaju da okinu jednu fotografiju slomljene Britney vodi misao da publika to želi vidjeti. I nemojmo se lagati, željela je. Ima tu mnogo razloga, najveći je da ljudi generalno dođu do stadija kada osuđuju prvo bogate, onda slavne, a kamoli ne slavne i bogate u kojima vide prijetnju. No ta prijetnja se očitava u njihovim neiskorištenim prilikama, ljubomori, jalu i moći da misle ako su oni stvorili svog boga pomoću postera jednim potezom ga mogu i uništiti.
Britney nije jedina žena pop industrije koja je doživjela mentalni slom ispred kamera. Jednaku sudbinu su proživjele Paris Hilton i Lindsay Lohan, no one su smatrane kurvama. Ne zato što su se bavile prostitucijom, nego jer nisu imale ispoliran imidž djevojčice iz kvarta koja osvane na naslovnici Rolling Stonea s plišanom Teletubbies igračkom. Osim njih tri u trenutku mi padaju napamet Mariah Carey i Miley Cyrus koje nisu bile pošteđene medijskog linča te okarakterizirane kao luđakinje. Od muškaraca tu ‘čast’ je imao jedino Kanye West koji je debelo prešao prag tolerancije u kojem bi ga mediji mogli zaštititi jer se muškarce ne smatra rastrojenim kurvišima.
Biti žena u show businessu je krvav posao jer naglasak nije na talentima nego izgledu. Na primjeru Britney Spears to je vidljivo iz snimki njenih nastupa na američkoj verziji ‘Prvog pljeska’ te vokalnih sposobnosti koje su kasnije modificirane da nalikuju na glas koji nam se obraća s vrućih telefona.
Seksizam se uvijek polako, ali sigurno probijao kroz glazbenu i filmsku industriju. Od aktualnog primjera Justina Timberlakea do svih zlostavljača koji su još uvijek slavljeni zbog tobože neke umjetničke ostavštine. Woody Allen prvi, no vidjet ćemo kreće li s novim dokumentarcem i njegov pad ili samo lagano kolutanje očima i odmahivanje rukom.
View this post on Instagram
Jesmo li ista naučili svih ovih godina?
Framing Britney Spears jasno pokazuje kako svih ovih godina nismo naučili apsolutno ništa o tretmanu ljudi čiju glazbu slušamo i javnih osoba općenito. Netflix je najavio snimanje svoje verzije dokumentarca i dok sama pišem ovu kolumnu shvaćam da je lešinarenje nad pop pjevačicom daleko od kraja.
Dok s grčevitim izrazom lica gledamo isječke njenog mentalnog sloma ispred kamera i podsjećamo se naslovnica na kojima izbrijane drži kišobran, paralelno guglamo tražeći nove teorije koja će nam objasniti što je Britney htjela poručiti opisom na posljednjoj objavi na Instagramu. I tako u krug.
S nestrpljenjem ćemo čekati rasplet ove mučne priče, novi dokumentarac, novu raspravu suđenja… Ne možemo se zasititi narativa koji nas hrani voajerizmom i prividnim osjećajem moći da ćemo sudjelovanjem u tom istom narativu spasiti pop zvijezdu.
U međuvremenu, gledajući isključivo na vlastitih pet minuta zabave, nismo svjesni da se ta zvijezda odavno ugasila.
Nadam se da sam u krivu…
