Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Pitali su me za tebe. Bilo je očekivano da ću se zaljubiti. Jer sam žena. Da sam muškarac bio bi zaboravljen nakon jedne diskusije u zamagljenoj prostoriji uz čašu alkohola previše.
I dok ste se u društvu potajno natjecali tko će me prvi odvesti u krevet, kladila sam se sa sobom tko je najslabiji kako bih ga iskoristila kao sredstvo samouništenja u pravom trenutku. Obitavala sam u svom svijetu kurcobolje i tinejdžerske zaljubljenosti dok ste me promatrali s pristojne udaljenosti. Nikad nisam bila sigurna jesam li zanimljiva zbog introvertnosti ili sam bila trofej koji je nekome trebao biti oduzet!?
Nasmijala sam ti se dok si me čekao u gužvi. Zagrlio si me. Razmišljala sam da je to jedan od onih filmskih trenutaka za koje se živi, da se o njima jednom piše.
Danas, primjerice.
Nisam bila sigurna koji dio moje osobnosti stoji pred tobom. Onaj koji si poznavao i izvukao na površinu nakon svih ovih godina. Ili onaj koji ni sama još nisam u potpunosti prihvatila.
Mislila sam da te više nikad neću vidjeti. Vidjela sam sebe nakon desetljeća traženja.
Sad kad smo se našli u isto vrijeme na istom mjestu uvidjela koliko sam života u međuvremenu proživjela. Oboje smo znali da ćemo se idući put vidjeti u nekim, još nepoznatijim verzijama, a ni ove nećemo imati vremena upoznati.
Rekao si mi da sam lijepa, ali ne kao na društvenim mrežama. Pitao si me jesu li dvije bijele košulje, kupaći i malo preparativne kozmetike sve što sam ponijela sa sobom!? Odgovorila sam pogledom. Zaključio si da me zaista teško impresionirati. Ne ovisi o debljini i centimetrima, novčanika ni popratnih igračaka. Nisi znao da mi ostatak života stane u dva veća kofera.
Pitao si za ljude koji su nas spajali, i razdvajali. Sigurne teme. Neki nisu bili ni vrijedni spomena. Rekao si mi da sam trebala… Nisam čula ostatak jer ne slušam mišljenja koja nisam tražila.
Dotaknuo si me s oprezom, da se uvjeriš da sam stvarna. U nešto drugačijem obliku od onog iz virtualnog svijeta.
Osjetila sam tvoju kožu na svojoj. Rekao si mi da uvijek dobiješ što želiš. Prstima si me stisnuo kao da mi želiš iščupati dušu do koje znaš da ionako ne možeš doprijeti. Kladila sam se sama sa sobom tko je najslabiji kako bih ga iskoristila kao sredstvo samouništenja u pravom trenutku. Ostala sam bez zraka.
Kuhao si mi. Rekao si da bi trebala dopustiti da se netko pristojno ponaša prema meni jer to zaslužujem. Izustio si nešto u stilu da sam postala žena s autoritetom i brendom koja treba nositi svoju poslovnu ulogu za koju sam radila godinama. Shvatila sam da me ne vidiš. Bila sam trofej koji je nekome trebao biti oduzet. Nekad obitavao u rupama s pozadinskom bukom loših cover bendova, danas između stranica glossy časopisa. Ista forma, drugačiji sadržaj. Jednako privlačan za kratkotrajnu zabavu, ozbiljan izazov za muškarce koji su samopouzdanje gradili na pridobivanju jeftine ženske pažnje. Moj um je tražio zabavu za koju ne zna gdje će ga odvesti, a tijelo žudjelo za nekim tko na dodir ostavlja bez riječi.
View this post on Instagram
Pitao si me zašto se bojim da se netko pobrine za mene. Briga o meni znači dobar želudac za autodestrukcije popraćene alkoholnim epizodama te vještine skidanja šminke i razmazane maskare dok skupljam hrabrost plakati pred nekim tko slabosti nikad neće iskoristiti protiv mene. Strpljenje za procesuiranje emocija i puštanje slobodnog prostora za disanje punim plućima, da se vratim tamo gdje se osjećam pripadanje. Osobi koja nikad nije pronašla dom sigurnost postaje apstrakcija.
Mislila sam da su muškarci s plavim očima narativna konstanta mog života. Ispostavilo se da kad im pogledam u dubinu jedino što vidim je strah vlastitog potencijala. Jedini pogled koji računam je onaj koji sa mnom gleda u istom smjeru.
Osjetila sam tvoju kožu na svojoj. Rekao si mi da uvijek dobiješ što želiš. Prstima si me stisnuo kao da mi želiš iščupati dušu do koje znaš da ionako ne možeš doprijeti. Zatvorio si oči da ne vidim koliko se bojiš, mene.
Pričao si mi o onoj koja ti je slomila srce. Još jedna koja je izabrala sebe.
Pričala sam ti o njemu. Po načinu na koji govorim o njemu, zaključio si da mi on nije bilo tko.
Pitao si me zašto se nemam potrebu vezati uz ikoga.
Iz potrebe nastaje opsesija. Ovisnost.
Želja ostavlja otvoren prostor za rast, istraživanje nepoznatog.
Na svako tvoje pitanje imala sam zastrašujući odgovor koji se nije uklapao u šovinistički koncept da žene ne znaju što žele.
Na jedno nisam odgovorila.
Vidjela sam poruku, znam da si je i ti shvatio.
Gdje god zimovale ljetne avanture,
ljubavi ionako nikad nije bilo mjesto na istoj adresi.
