Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Suvremeno doba donijelo je sa sobom bezbroj divnih, suvremenih atrakcija. Uzbuđenja, događaji, sve je količinski nadnaravno povećano. Opseg obaveza također je, sukladno razvoju svega i svačega, ujednako uvećan. Vrijeme je u našem dobu „ubrzano“ te se čini kao da nam se dani nižu u godine bez udaha. Koliko smo pod stresom uvjetovanim ubrzanim načinom života, shvatit ćete ako provedete jedan dan negdje u divljini, na osamljenom otoku, bez tehnoloških pomagala, automobila i komunikacije. Taj dan će vam se činiti vremenski dug kao mjesec dana uobičajenog života u kojem se utrkujemo, jurimo, žurimo i živimo u grču.
Sukladno tome, porast bolestiju ili zdravstvenih tegoba prouzrokovan suvremenim načinom života, neizbježan je. Život „u grču“, suvremena prehrana i konstantan psihofizički umor, učinili su svoje. Stoga se, neminovno, otvorilo jedno ogromno polje istraživanja i proučavanja vezano uz prehranu te pomoć oko iste. Neki pametni ljudi, pametno su zaključili kako je za ogroman dio porasta suvremenih zdravstvenih tegoba, zaslužna neprimjerena prehrana. Većina namirnica koju prosječan suvremeni čovjek unese u organizam, nema veze s hranom, već s proizvedenim nazivom namirnica prepunim svega i svačega, organizmu teško „probavljivog“. Stoga se pitam, ne bi li suvremena prehrana trebala nositi naziv satkan u rečenici: „Utišaj glad, nakrcaj se, zatim trči dalje u borbu za zarađivanje kruha našeg svagdašnjeg, od kojeg ćeš se na koncu razboljeti.“ Ima li smisla?
Osvještavanje je počelo i sve više ljudi obraća pozornost na način prehrane. Sve je više organizama koji signaliziraju raznim nuspojavama kako hrana koju jedemo nema veze s hranom. Hrana ne bi trebala predstavljati samo površinski naziv kojim se kratkotrajno par puta na dan utaži zov trbuha kako bi organizam nastavio dalje u suludoj utrci pomahnitalog suvremenog življenja. Hrana bi trebala nositi stup organizma, koji je u konačnici, najvažnije što imamo te ga graditi na duge staze. Kako bismo uz borbu za kruh naš svagdašnji, proživjeli i pokoji trenutak življenja. Sve se to polagano počelo osvještavati, pa smo većinski upoznati sa štetnošću suvremene prehrane. Već i ptice na grani znaju koliko su šećer i gluten ubitačni za organizam. Otkrićem ovoga, otvorilo se i jedno manipulativno polje trgovine, kojemu ne zamjeram ništa. Živimo u doba brzog konzumerizma te je onaj koji uspješno proda, zaslužio poslovnu pohvalu.
Tako je polje zdrave prehrane donijelo bezbroj proizvoda s velikim natpisima: bez šećera, bez glutena, s manje masti,… Suvremen kupac u brzini čita etikete i sasvim ponosno stavlja u košaricu „zdravu hranu“ živeći u iluziji kako je malo skuplje platio i eto ga, zdravo jede. Ako malo bolje obratite pozornost, a trebali biste, uočitt ćete svašta. Primjerice, često je u proizvodu smanjenog udjela masnoće, povećana količina šećera, kako bi se nadomjestio okus. Što ste time dobili? Mačka u vreći. Obratite pozornost na etikete tobožnjih bezglutenskih kruhova, peciva i raznih inačica. Čime je zamijenjen nedostatak glutena? Količinom konzervansa? Jednom sam u dućanu kupila njemački proizvod zdrave hrane, strogo traživši proizvod bez šećera. Na hrvatskoj etiketi pisalo je 0 posto šećera. Kad sam ga donijela doma, odlijepivši etiketu, dočekala me izvorna njemačka etiketa na kojoj piše popriličan postotak šećera.
Sve u svemu, nemojte se previše „ubijati“ vezano uz zdravu prehranu. Ipak je najvažniji dio zdravlja opuštenost. Jedite, uživajte, no ipak ne nasjedajte na marketinške trikove, misleći kako si činite dobro. Jedite kvalitetno i s osmijehom, kad god možete. Kad ne možete, jedite nekvalitetno s osmijehom.
Više od ičega, slušajte svoje tijelo. Ono je najbolji pokazatelj odgovara li mu neka namirnica ili ne.
