Kolumna Katarine Marjanović, autorice bloga, studentice kroatistike, kolumnistice, kreativke i vječne zaljubljenice u lijepe riječi, pozitivne ljude, tipkovnice, kamere, fotoaparate, pisanje, ženske stvarčice i ostale jednoroge. Osim ovdje, pratite je na Facebooku, blogu i Instagramu.
U životu stvarno vjerujem i znam da svi mogu s vremenom i neodustajanjem (ključno: i neodustajanjem) biti i imati sve što žele – i ja i Ivo i Ana i Jelena iz Dugog Sela. Nije neka znanstvena fantastika. Znam to jer znam i da postoje ljudi koji bez ruku pronađu način da rasturaju tenis i jer znam da postoje ljudi koji bez nogu pronađu način da osvoje medalje u utrkama na sto metara, istih onih sto metara koje sam ja markirala u srednjoj školi. Isto kao što znam da uz te iste ljude postoje i ljudi koji pored zdravih ruku misle da ne mogu rasturati tenis i ljudi koji pored zdravih nogu misle da ne mogu osvajati medalje na sto metara. Što bi se reklo – Bilo da mislite da možete ili mislite da ne možete, u oba slučaja ste u pravu.
Jednom smo imali profesoricu koja je, kada promašiš notu, znala reći: „A taj d će postat fis kad postaneš model, hehehe.“ Hehehe, horor fora. S obzirom na to da sam do sada bila model u nekoliko kampanja za neke velike brendove, mogla bih otići ženi na vrata i reći joj da je to eto njeno d već neko vrijeme zapravo fis. Ili da ju pustim da do kraja života svira krivo? Isto tako, jedina osoba koja u srednjoj školi nije znala za moje pisanje, bila je moja profesorica hrvatskog. A kolumne su mi do sada rušile rekorde na nekim velikim portalima, pisala sam za megavelike brendove, a neki od njih iznova su opet i opet htjeli baš mene, u moru ljudi koji pišu. Da sam samo njih dvije poslušala, već danas ne bih radila ništa od toga. Ništa od toga što me najviše veseli. Pa ako vam danas treba ikakav znak, valjda je ovo taj znak. Jer sam, prateći logiku života, shvatila da će ti to da nešto ne možeš reći samo oni koji nisu uspjeli, a najviše oni koji nisu nikada ni pokušali.
Luka Modrić nikada ti neće reći da ne možeš postati najbolji nogometaš na svijetu. Mama koja bezuvjetno voli svoje dijete nikada ti neće reći da bezuvjetna ljubav ne postoji. Kim Kardashian ti nikada neće reći da ne možeš naplatiti i svoje disanje. Meryl Streep ti nikada neće reći da ne možeš živjeti od bavljenja glumom. Dvoje koji se divno vole ti nikada neće reći da prava ljubav postoji još samo u crno-bijelim filmovima. Shakira ti nikada neće reći da ne možeš živjeti od pjevanja, Oprah ti nikad neće reći da ne možeš biti najbolja novinarka na svijetu.
A Luka Modrić je s 5 godina čuvao koze u Hrvatskoj. Oprah je dobila otkaz jer nije bila dovoljno dobra. Meryl Streep je bila odbijena jer joj je žiri rekao da nije dovoljno lijepa da bi se bavila glumom. Shakira je bila izbačena iz školskog zbora jer je zvučala kao koza.
U životu se trudim napraviti si gigantsku uslugu i više nego gledati što mi netko govori, gledati tko je taj koji mi govori i zašto priča priču kakavu priča. I više-manje sve istoga trena bude jasno. Prije osam dana magistrirala sam na studiju hrvatskog jezika i književnosti i svo to vrijeme živjela sam u uvjerenju da ne bih bila dovoljno dobra profesorica i da bi svi drugi u tome bili bolji nego ja. A danas znam da sve što dobrom profesoru treba je svijest da je katkad puno važnije nego dati djetetu znanje, dati mu – krila. Ili što bi Einstein rekao – Mašta je važnija od znanja. I je. Naravno, idealna je kombinacija i jednog i drugog. Sve drugo, uključujući i pokoju krivo odsviranu notu, samo su sastavni dio puta do neke tvoje i moje konačne male sonate.
