Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Navika koje se sramim je čitanje vijesti rano ujutro. Jednostavno postoje jutra kada umjesto da dan krene u miru, krene kolutanjem očima. Mazohizam svoje vrste.
Na pola otvorenih očiju na Instagramu se počela dijeliti nova naslovnica Vougea s Billie Eilish u ne-za-nju-tipičnom izdanju. U prvom trenutku, shvativši koliko je ovo veliki trenutak pop-kulture došlo mi je da učinim isto. Prvenstveno smatram kako svaki iskorak iz uobičajenih obrazaca treba podržati iako me baš ništa ne veže ni uz njenu glazbu, a još manje uz štovanje Vougea. Zatim sam se predomislila i nastavila s danom.
Ipak, ta naslovnica i sav popratni sadržaj, odnosno kampanja oko nje mi nije dala mira. Nešto toliko ispravno i napredno na prvi pogled je kroz moje drugo, treće i peto promišljanje postalo površno, tipično za medije i logičan slijed jednog glazbenog brenda. U prijevodu ono što društvo spektakla ne voli čuti jer gubi na svom wow efektu: odličan marketinški potez.
View this post on Instagram
Moć (promjene) identiteta
Čovjek je biće koje uvijek trga za promjenama, iako se istih boji. Kada govorimo o popularnoj kulturi i svim njenim popratnim proizvodima te sadržajima, publika žudi za promjenom jer joj je potrebna, a ista na nju uopće ne utječe.
Na domaćoj sceni transformacije i napredak nisu poželjni jer odskaču od ustaljenih okvira razmišljanja te potiču na rast. Balkanski mentalitet boli čak i nova frizura kojom propitkuju nečiju ženstvenost isključivo zato što osoba ne tapka na mjestu. Publika ovih prostora naviknuta je da se ništa ne mijenja od društvenih kretanja, razmišljanja, politike pa onda i javne osobe prate taj tempo.
Tamo negdje malo dalje, gdje se u glazbenoj i medijskoj industriji vrti ozbiljan novac društvena kretanja su drugačija. Da bi osoba u svojoj niši industrije opstala jedino što joj preostaje su neprestane transformacije kojima će šokirati i oduševljavati publiku. Prošlo je vrijeme glazbenih ikona kojima je dopušteno da pedeset godina ne promjene imidž.
Kanal komunikacije kojim se to najčešće radi je Instagram jer su celebrityji promišljeno monetizirali vlastite profile da im je objava trudnoće, nove frizure ili zaruka u medijima bacanje novca. Ako sam nekome zapljeskala posljednjih godina onda je to Maja Šuput i njezini poslovno-komunikacijski potezi od zaruka do danas. Iako, ne treba zaboraviti ni ostale njezine poslovne poteze koje su kasnije krenule slijediti ostale zvijezde estrade. Uspješnost drugih je posebna tema.
U slučaju Billie Eilish da se nešto novo sprema najavljeno je teaser kampanjom također na njenom Instagramu kada je otkrila da odbacuje stari imidž i odrasta pokazavši novu boju kose. Asociralo me to na sve lokalne metalce koji su se u ranim dvadesetima ošišali jer je to nekad bio vizualni dokaz da su spremni postati muškarci.
Naravno da su komentari na Billinu naslovnicu i imidž bili podijeljeni. Nijedna transformacija u krajnost se ne radi i planira da izazove opće oduševljenje. Kako bi se medijski spektakl nastavio i opstao uvijek treba dvije strane koje će se neprestano sukobljavati kroz komentare na društvenim mrežama.
Billie i njezin tim su predvidjeli razvoj događaja, koji doista nije teško njušiti kad ti o istom ovisi karijera. Iskoristili su novi val feminizma i body positivityja te osmislili kamiličnu rečenicu koja glasi otprilike:
“Ako zastupaš body positivity, zašto nosiš korzet, zašto ne pokažeš svoje tijelo? Radim ono što želim, a samopouzdanje je moje jedino evanđelje, iako je to također naišlo na mnoge krive interpretacije. Najvažnije je da se ti osjećaš dobro. Ako želiš na operaciju, idi na operaciju. Ako želiš nositi haljinu za koju drugi misle da si prevelika, za**bi to – ako misliš da izgledaš dobro, izgledaš dobro”, izjavila je pjevačica. Svaka druga rečenica u 2021. bila bi potpuno pogrešna. Zašto onda mislimo da ova nije jako dobro promišljena?
View this post on Instagram
Eilish je ikona koju Gen Z treba, koju treba društvo u globalu u ovom trenutku. Njen brend od početka slijedi konzistentnost koja će je pratiti cijelu karijeru. Primjerice, njezin kratki intervju koji je prati svake godine, a nanjušio ga je Vanity Fair, dokazuje kako je Billie ikona pod velikim povećalom javnosti, a ako svake godine nema nešto novo za pokazati prestaje biti zanimljiva.
Ono što je mojoj generaciji Lady Gaga, ovoj je Billie. Osoba u javnom prostoru koja je promišljeno ušla u javni diskurs potencirajući krajnosti – zelena boja kosa vs. šnicl-haljina, kako bi iznova oduševljavala svojim glazbenim talentom i šokirala svojom pojavom. Mainstream publika ionako ne vjeruje da je ijedna pop zvijezda doista talentirana jer joj je bitna isključivo instant zabava pa im pojedinci to odluče i priuštiti.
Šok osigurava proboj na scenu i uzimanje spotlighta u hiperprodukciji sadržaja i zvijezda. Koliko samo brojimo Instagram profila jednake estetike koji se ne izdvajaju apsolutno ni po čemu!? Da, takvi solidno egzistiraju na malom, lokalnom tržištu uz agencije s čijim accountima piju kave. I to je njihov domet. Za globalni uspjeh poput Chiare Ferragni moraš biti ili prvi ili najbolji ili iznova šokirati publiku. Drugo navedeno je subjektivno i diskutabilno.
Seks, novac i – mediji
“Billie Eilish predstavlja nešto potpuno novo”, izjavio je Alessandro Michele, kreativni direktor Guccija. Medijska floskula koja zvuči pomalo smiješno, na razini ‘iduća dva tjedna su ključna’.
S jedne strane imamo nešto novo i drugačije: osobu (ženu), lice, narativ, poigravanje s glazbenim žanrovima. Glazbenica progovara o pitanjima i problematici koja je bitna za njenu generaciju: seksualnosti, intimnosti, mentalnim bolestima, klimatskim promjenama…
No o čemu bi drugome trebala pjevati kad ništa drugo osim sadašnjeg trenutka ni ne razumije?
Jednako su na stazu slavnih zakoračili Beatlesi, Kurt Cobain i mnogi drugi ‘prošlih vremena’. Njen modus operandi nije ni dobar ni loš, takav je kakav je i to je – u redu. Licemjerno je očekivati da će dvadesetogodišnja glazbenica pisati o ičemu drugome osim onoga što je njoj bitno, a jednako je diskutabilno misliti da se računa išta više od djelovanja u sadašnjosti i razumijevanja komunikacije koja dominira javnim prostorom.
Pročitala sam nekoliko članaka koji zagovaraju kako je Billie umjetnica koja se ne pokorava glazbenoj industriji. No, kad podvučem crtu na sve viđeno posljednjih godina s naslovnicom Vougea kao točke na -i, moj argument je da je taj potez upravo pokoravanje medijskoj industriji i društvu spektakla koji poznajemo. Jedina razlika je što se publici kroz persone autoriteta (Alessandro Michele) sugerira da to nije tako. Ponovno bacanje udice da nitko ne bude siguran što da misli, u prijevodu: da ne misli.
Seks prodaje. Konotacije na seks prodaju još više. Billie je naučila od svojih prethodnica (Britney Spears, Miley Cyrus) da njenom brendu u tinejdžerskim danima ne treba pretjerana seksualizacija.
Ipak, ona koja će dopustiti mašti publike da razmišlja je dobro došla. Da, ljudi će uvijek osuđivati, no ljudi će uvijek žudjeti za onim što ne znaju ili nisu u potpunosti sigurni. Čak i kad je to razmišljanje o veličini nečijeg grudnjaka.
Brian McNair u knjizi Striptiz kultura piše kako je seks najisplativije promotivno oruđe za prodaju robe. Radikalno da osobe svedemo na robu, no Billie je proizvod koji prodaje ulaznice za koncerte, a Vouge časopise i oglasni prostor. Na tržištu ne postoji romantika, a tko je Billie kad se reflektori ugase publika nikad neće saznati.
Billina pojava u sexy odjeći na naslovnici odaje počast slobodi i njezinoj ustrajnosti da napreduje kroz vrijeme. No jednako tako podlegla je, kako kaže McNair, porno-šiku. Porno-šik nije pornografija već prikaz iste u nepornografskoj umjetnosti i kulturi. Ne postoji samo jedna perspektiva.
Zagovara se seksualna sloboda i izražavanje mlade žene, a dok god imamo pozicije moći koje odlučuju kako ta seksualnost izgleda možda bi se trebali pitati što je tu ‘slobodno’!? Ovakva praksa nije neviđena ni jučer izmišljena. Madonna je postavila temelje porno-šika ranih devedesetih visoko seksualiziranim albumima i popratnim video materijalima. Ovo je seks ove generacije.
Nove komunikacijske tehnologije omogućavaju svakom pojedincu da od svoje osobnosti, talenta, tijela ili svega zajedno kreira kult ličnosti. Međutim, mehanizme kojima je takva praksa moguća je potrebno razumjeti da ih se može koristiti. Ipak, nikad u potpunosti. Htjeli mi to sebi priznati ili ne, mediji su nositelji ideologije, podučavaju nas ulogama i pravima na području seksualnosti i drugim sferama. No, ta praksa se ne odvija u vakuumu nego u okruženju koje je podložno promjenama. Prema McNairu, mediji potiču spolne i rodne uloge pokazujući što jest i oblikujući što bi moglo biti.
View this post on Instagram
Billie Eilish je naslovnicom u Vougeu ispričala odličnu epizodu vlastite priče te one modne, za što Vouge i služi. No jedini pobjednik u ovoj igri ostaje kultni časopis koji je ošamario Gen Z i njihove društvene mreže dokazavši da bez medija nisi nitko. A kamoli ikona.
Ono što je nekad bila isključivo televizija danas je cijeli spektar medija i komunikacijskih kanala. Zvučim kao neki mash-up McLuhana i Castellsa s distopističkim primislima.
Vougeu trebaju osobe poput Billie da od njih stvara ikone desetljeća. Billie treba naslovnicu Vougea kako bi djevojčice mogle maštati da će jednog dana i same biti na tim naslovnicama. Onakve kakve jesu, jer je to zbilja sadašnjeg trenutka. Jednako kao što se maštalo o Cosmopolitanu ili Victoria’s Secret revijama.
Ništa revolucionarno, samo logičan slijed događaja…
