Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Pitanje iz naslova doslovce je pitanje jednog zbunjenog muškarca u jednoj grupi tematski vezanoj uz samorazvoj i duhovnost. Iz daljnje se priče saznaje kako je ostao udovac te je sav jadan zbunjen i on sasvim ozbiljno pita je li to okej i je li to „muški“ da muškarac pere prozore i suđe. Nadalje pita ima li kakva žena koja bi ga „posvojila“? Odgovaramo mu lijepo, kako se većina nas već „zahebala“, tako da ništa od toga, izdao se u onom prvom pitanju. Tražim „ljubav“ svog života, odnosno tražim kućnu pomoćnicu. Žene se kidaju od smijeha, jer to otprilike i jest tako. Naše su majke platile svoj obol takvim „ljubavima“, mi smo nekakva generacija „između“ gdje negdje nekako uspijemo dobiti pomoć uz pusta objašnjenja, upute, pa se snerviramo i zaključimo kako bi nam bilo debelo lakše i brže kada bismo same obavile nekakvu kućansku radnju. Međutim, generacije koje idu mlađe, hm, teško će ovakva pitanja uopće više prolaziti. Pa i neka će.
Promatram svog sina koji s devet godina bez ikakvog problema obavlja dio kućanskih poslova. Naravno, opušteno i uglavnom samome mu „dođe želja“. Tako mu je došla želja da si nauči spremiti jednostavna jela, tipa sendvič, pržena jaja, čak je jednom iz gušta pravio i palačinke. Iznenadim se kad ga upitam radi li to da mene ne opterećuje, jer ne mora, odgovor je uvijek iskreno: „Ne, radim to jer želim znati kako se radi. Kad ne želim, onda tebi kažem isprži mi jaja.“ Skroz pošteno. Pritom se mislim koliko je to dobro za njega.
Pod jedan, zašto bi ženidba ili udaja bila ispunjenje svačijeg životnog sna? Sasvim ne mora biti. Dakle, moj sin možda nikada neće imati ženu te neće crknuti od gladi ili prljavštine. Sjajno! Sa druge strane, imam i dvije curice za koje sigurno ne želim da budu nečija kućna pomoćnica u „ime ljubavi“. Zašto bi to itko poželio svom djetetu? Ako žene mogu voziti tramvaje, osvajati planinske vrhove, biti predsjednice, voziti bagere, i ne biti manje ženstvene, kako to muškarci bivaju manje „muški“ ako peru vlastite prozore? Znam, znam, u nekim mentalitetima sve se ovo održalo i još se drži, no neće još dugo. Curice koje odgajamo neće biti generacija kod kojih će ovakva pitanja prolaziti, dečki koje odgajamo biti će dovoljno muškarci neka im ne pada napamet postavljati ovakva pitanja. Dakle, normalno je da radi tko što stigne, zna i umije. Što je s onim, ja sam muškarac, ja to nisam naučio? Bogme i ja sam prvih deset juha i kolača bacila u wc školjku dok nisam naučila. Sad prste ližeš dok mi jedeš hranu. Sve se može kad se hoće, sve se ne može kad se neće.
Odgovor na temeljno pitanje, jesam li ja dovoljno „muško“ ako perem suđe ili prozore? Sad ću ga dati. Ulazim u kuhinju, zatičem prijatelja kako nešto pokušava kuhati. Tablet stoji pokraj njega, čita i reže kapulu. „Što radiš?“, pitam. „Pokušavam napraviti juneće šnicle u šugu.“ „Hoćeš pomoć?“, uljudno pitam, ta stoput sam to kuhala. „Ne, samo ti uživaj.“ Odjednom se sjetim, žena mu je profesionalna kuharica i vjerojatno zna puno bolji recept od onoga što ga iščitava na Coolinarici: „Hej, nazovi nju, ona će ti to brže objasniti i vjerojatno dati bolji recept. „Neću, ne želim. Baš želim sam naučiti. Sve se može naučiti, kad se želi. Nisam invalid. Šibaj mi iz kuhinje!“. Probali smo navečer to jelo, bilo je osrednje. „Nije loše, drugi put će mi sigurno ispasti bolje.“ To je čovjek koji si može novčano priuštiti pet kućnih pomoćnica i pet kuharica mjesečno. Ova izjava: „Šibaj mi iz kuhinje, nisam invalid!“ je tako heben izraz muškosti. Dok pitanje: „Jesam li manje muškarac ako operem svoj prozor? Što će reći ovi moji kompanjoni kojima mama kuha, pa se ožene, te se odjednom čude što ženama odjednom više nije do njih jer: „Jesi mi oprala bokserice? Jel gotov taj ručak?“, postaju gotovo jedine dvije izgovorene rečenice. Evo libido sve skače od komunikacije na ovom nivou, nema što. Ne daj Bože ako nema ženu ili odjednom ostane udovac. Smak svijeta, umire od gladi jer si nezna popržiti jaja. Ni ona „od dolje“ ni ona iz frižidera.
Pripazite kako odgajate mušku djecu, jer cure budućih generacija neće davati nikakve šanse ovakvim pitanjima. Stoga ih odgojite kako je „muški“ znati se nahraniti, odjenuti i počistiti barem donekle oko sebe. U ime njihove vlastite dobrobiti.
