Jučer me brat pronašao uplakanu do grla. Suza ide za suzom. Od ljutnje, dakako.
-„Što ti je?“
-„Ništa!“
-„Nešto je, što ti je?“
-„Pusti me, ne da mi se objašnjavati. To će trajati sedam godina dok ja uspijem objasniti svoje trenutačno emocionalno stanje, koje će ionako proći prije nego što ga uspijem objasniti.“
-„Dobro. Idemo onda raditi nešto konstruktivno.“
Desetak minuta nakon, događa mu se trenutak u kojem povisuje ton i psuje na člana obitelji. Ne zbog toga jer je grozna ili loša osoba, već zbog toga što je njegova visoka inteligencija impulzivno reagirala s najboljom namjerom, s namjerom da pomogne. Od brzine nije navukla omotač „taktike“ i dogodilo se upravo suprotno. Poruka koju je htio prenijeti, ne samo što se nije usvojena, već se nije niti čula. Ostajemo sami u sobi.
-„Sad sam ispao kreten. Nije mi to bila namjera. Upravo suprotno.“
-„Znam. Razumijem te. Sad iz prve ruke znaš zašto sam ja maloprije plakala. Jer mi se dogodila jedna ovakva situacija. Koja, čini mi se, poništi sve ono dobro što sam do tad pokušavala napraviti. Sad smo dva kretena u sobi.“
-„Razumijem.“
Inteligentni ljudi češće psuju, često su netaktični, najčešće ne znaju niti dobro iskoristiti tu svoju inteligenciju i jako su često neshvaćeni. U ovoj rečenici ima previše priloga „često“ i to nije dobro. Stoga ću iznijeti tvrdnju kako je inteligencija u današnje vrijeme češće prokletstvo, nego blagoslov. Što sada s tim napraviti? Treba je preoblikovati u mudrost. Iskoristiti njene dobre strane, zauzdati one slabije. Dakle, koliko god vam namjere bile dobre, ljudi jako rijetko žele čuti istinu. Pogotovo impulzivno izgovorenu. Potreban je „celofan“, jednostavno je potreban i to je tako.
Jeste li primijetili kako je ljudima tako lako svašta „prodati“, ako je to umotano u fin „celofan“. Pa ti dođe da se dobro ispsuješ, povučeš ih za rukav i kažeš: „Vidiš li uopće što „kupuješ“? Kupuješ smeće s dobrom pričom!“. Hajde to napravi, što ćeš ispasti? Ispast ćeš opet kreten! Umjesto da preokrećeš svoju inteligenciju u mudrost, pa se, recimo, učiš kako postati dobar trgovac. Mudrost je, dakle, ključna riječ.
Jeste vi ikada bili u društvu nekoga koga ste pitali kako vam stoji određeni komad odjeće ili imate li možda nešto između zubiju, prije izlaska u javnost? Pa ste dobili odgovor: „Jao, draga, savršeno ti stoji ta haljina. Srce moje, ljubavi moja, posudit ćeš ti to meni. To je toliko fenomenalan komad odjeće, a na tebi stoji kao na Heidi Klum.“ Zatim ste pet dana nakon toga plakali, jer su sve moguće fotografije pokazale kako ste više nalikovali u pijanom stanju okićenoj božićnoj jelki, nego li fatalnoj Heidi Klum. Dakle, osoba koja Vas je poslala takve vani, možda nije inteligentna, ali je mudra. Vi možda jeste inteligentni, ali niste mudri ako mislite kako ste u gore datoj sceni za savjet pitali prijatelja.
Što napraviti? Ništa, pogledati se u ogledalo, vjerovati vlastitoj prosudbi i pomiriti se s njom. Vezano uz inteligenciju, oblikovati je u mudrost. Nema druge. Iskonska definicija inteligencije ionako je „sposobnost prilagodbe“. Češće se „ugristi za jezik“ ili ispsovati u šumi, daleko od svih. Ne trošiti se bespotrebno tamo gdje već znate kako nema smisla. Usmjerit je u konstrukciju umjesto u destrukciju. Dakako, za uspješan i sretan život, mnogo je važnija emocionalna inteligencija. No, o toj temi drugog puta.
Čitajte kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
