Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Pa kažu sva moderna učenja duhovnog razvoja nekoliko stvari. Prva je „ubijte ego“. Druga je „šaljite ljubav, mir i radost“ svim živim bićima, psima, mačkama, životinjama u šumskom svijetu, baš kao i životinjama u ljudskom svijetu. Sjajno, lako, predivno! Onda ljudi lijepo krenu, jer se čini sasvim lako, jednostavno i evo ga, nema puno problema. Zatim ljudi nakon nekog vremena pozitivnog „silovanja“, puknu. Što je ovo, ja se trsim, izgovaraj afirmacije, budi dobar, budi fin, kad ono sve gore i gore. Što se događa?
Evo ga što se događa! Dakle, lijepo morate u jednom trenutku shvatiti otkud krećete. To je najvažnija stvar.
Sjedimo nas tri dugogodišnje prijateljice zajedno, nakon dugo vremena. Na vani, uspješne smo mi žene, koje iznutra rade na sebi već nekoliko godina pošto smo negdje putem počele osjećati i osvještavati kako vanjski uspjeh ne mora nužno značiti i unutarnji. Zatim jedna ne može više izdržati i progovara. „Što se sa mnom događa? Nešto nije uredu. Ja sam u zadnjih nekoliko mjeseci ostala bez dosta ‘prijatelja’. Jednostavno sam postala sama sebi neprepoznatljiva. Inače bih se suzdržala, sada ne mogu više podnijeti ako vidim da me netko zahebava ili ne poštuje. Ljudi su počeli odlaziti od mene. Prije bih sve zatomila u sebi, prešla preko svega i ljudi su me ‘voljeli’. Strah me, što mi se događa?“ „Bravo, dušo“ – odgovaram ja. “Otišli su oni koji nikad nisu bili prijatelji, a ti se suočavaš s rješavanjem problema kojeg imaš, a taj je „ja se moram svima sviđati i mene svi moraju voljeti“. Sad ćeš malo ostati „sama“, pa će ti polako u život ulaziti puno bolji ljudi.“ Druga, inače vlasnica poznate tvrtke, stoga ovo nismo očekivali, odjednom puca od smijeha: „Nisam namjeravala pričati ovome, ali meni se događa isto. Počeli su me zvati bezobraznom i bahatom, jer ja više nisam ona divna dušica koja prelazi preko svega i guta u sebe, zatim se nađe na nekom emocionalnom dnu. Neka, osjećam se bolje, bez obzira što ova ‘nova ja’, očito ne odgovara više tim ljudima kojima je ‘stara ja’ bila savršena.“ Ostajemo otvorenih usta, jer nikada ne bismo pretpostavili kako i ona ima ovaj problem.
Čekaju mene. Ja se smijem. Također, nekidan sam plivala i razmišljala. Ivka, što je ovo s tobom? Toliko više ne možeš podnijeti nepoštovanje, manipulaciju, „prodavanje muda pod bubrege“, pa te opali ljutnja koju bi inače suspregnula jer moraš biti fina, pošto smo odgojene da budemo fine, nasmijane i ako nam se netko „pokaka na glavu“ da kažemo „hvala“ s osmijehom, jer je to pristojno. Tako nas tri, čudom se čudimo, što se događa. Trenutačno smo, nakon dugo rada na sebi, došle do emocije ljutnje. Konkretno, ja sam trenutačno sposobna ostati sasvim sama, gola i bosa i odvesti se, uvesti se bez ikoga i ičega do sreće. Ne osjećam niti jedne mrvice straha povodom toga. Više se ne smješkam na manipulacije, ljude koji nikada nisu bili uz mene, samo su se hranili mnome, već otvoreno i lijepo, kažem istinu jer manipulatorima je osoba koja kaže istinu „bezobrazna“. Pa eto, sve me nešto bubrezi bole jer je fino manipulirati, a bezobrazno je reći istinu. Ne brinite, bubrezi mi nikada nisu bili u boljem stanju.
Zatim im objašnjavam o čemu se radi. Pošto sam već u svom životu počela, nakon odlazaka mnogih „prijatelja“, dobivati sasvim drugačiju vrstu ljudi. Bolju za mene, kao što pretpostavljate. Što se događa? Na ovo obratite pozornost. Skidam ja njima s interneta sliku emocionalne skale prema kojoj se odvija sav vaš vanjski svijet. Pokazujem im gdje je na toj skali emocija ljutnje. Ako ste krenuli sa samoga dna, emocija ljutnje je ogroman napredak. Dakle, na dnu su emocije krivnje, grižnje savjesti (većina čovječanstva, nažalost), zatim stid i sram, a ljutnja je debelo naprijed. Evo ga, o čemu se radi. Popele smo se na emocionalnoj skali i ova ljutnja zaslužuje šampanjac. Usput priznajemo kako se osjećamo fenomenalno, bez obzira na tu ljutnju. Idemo dalje, skala ide sve boljim putem.
Dakle, sve u vašem vanjskom svijetu odraz je vaše unutarnje vrijednosti. Koju rijetko tko ima, pošto su nas izdresirali kako trebamo biti dobri. S tim da je pojam „biti dobar“ potpuno iskrivljen. Nama se najčešće prezentira kako „biti dobar“ znači biti svima „krpa za pod“: Žao mi je, lagali su vas! Biti dobar znači, biti dobar prema sebi. Jer, ako nemate sebe, pobogu, što onda možete imati? Ništa, samo vas lažu kako imate nešto. Zašto vašim „starim prijateljima ili ne znam kojoj vrsti ljudi kojima ste bili okruženi“, vaša ljutnja ne odgovara te će učiniti sve kako bi vas vratili natrag u emocije ispod, emocije krivnje, grižnje savjesti, stida i srama? Ne odgovara im jer im vi odgovarate u tom najnižem stanju. Uzmu što mogu, klepnu vas i vrate u nesvjest. Dok, kad se popnete do ljutnje, počnu osjećati strah. Jer, budimo realni, ljudi kojima ste bili okruženi dok ste prebivali u najnižim emocijama, nisu ljudi kojima je nešto previše istinski stalo do vas, a vjerojatno ni do njih samih. Sad vam je smiješno, jer osjećaju strah, otkad ste vi u ljutnji. Ovime saznajete kako nekim ljudima uistinu ne možete pomoći ni na koji način. Jer, ako ste dobri prema njima, pojedu vas. Oni jedu ljude koji su dobri prema njima, a boje se ljudi koji im pokažu zube. Pustite sve to, zagrlite ljutnju. I ona će vas uskoro proći i zatim ide sve dalje. Budite spremni neko vrijeme ostati sami, goli i bosi, ako je potrebno. Ovo je metafora, jer se to uistinu neće dogoditi. To je samo test koji vas testira, idete li dalje ili ćete potpasti ponovno na iste „prividno lakše grane“. Nastavite, budite ustrajni, pohvalite se. Zagrlite se, volite se, jer vi ste sebi sve što imate. Nakon ljutnje idu puno bolje stvari. No i ljutnja je fenomenalna i oslobađajuća kada si dopustite vidjeti kako su stvari stajale i kada se počnete toliko voljeti da ne date više sebe ni za kakve lažne, manipulativne ili ne znam kakve pizdarije. Dalji put ide dalje, uživajte u putovanju. Već u ljutnji, vaše okolnosti postaju sve fenomenalnije i fenomenalnije. Kako li će tek biti kasnije. Prošli ste možda najgori dio, nastavite veselo dalje. Zahvalite se ljutnji, dopustite joj neka iziđe, popijte šampanjac i proslavite! Zaslužili ste!
Ne zaboravite, ovo je jedini način da pomognete ovom svijetu. Koliko god vas dosad pokušavali izlagati u suprotno. Jedino sretan pojedinac može učiniti nešto dobro za svijet. Stoga, krenite, ne bojte se, budite dobri. Najprije prema sebi, zatim je sasvim prirodno biti dobar prema ostalima. Ako nemate sebe, razmislite malo, što biste drugo pobogu, mogli istinski imati, a da nije lažno?
P.S. Skinite si emocionalnu skalu i pratite napredak. Dakle, ljubav, mir i radost postoje, međutim ponajprije trebate imati bazu iz koje će postojati, dakle sebe. Do toga se putuje, uživajte u putovanju, ljubim vas! Mrvicu iznad ljutnje.
