Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
‘Seks i grad’ serija je koja je definirala moje kolumne. Ne jer mi je Carrie bila ikakav kolumnistički uzor već jer sam toj seriji posvetila tri seminarska rada tijekom studiranja, cijelu analizu i dekonstrukciju grada (New Yorka) u chick-litu u diplomskom radu i do sad napisala oko sedam tekstova u kojoj analiziram različite fenomene u seriji. Pobrojala sam cijeli opus napisanog.
To je serija u kojoj znam svaku rečenicu, perspektivu, sloj, problematiku, imam izvornu knjigu na polici… I nisam se bila spremna odreći iste do ovog vikenda. Nisam pogledala nijedan trailer, nijednu (ne)službenu najavu, nisam pročitala nijedan intervju, nisam pogledala ni novu epizodu tako da sve što slijedi u nastavku je isključivo moje mišljenje pisano napamet.
Obećala sam si da kad cijela sezona ugleda svjetlo dana pogledat ću je i ponovno pročitat ovaj tekst.
Postoji mogućnost da sve napisano u nastavku bude čisti bulšit. Postoji mogućnost da sam djelomično u pravu. Kompleksnije odnose imam sa sadržajima koji su me formirali nego s muškarcima. Valjda im zato dajem priliku više koju prethodno navedeni nikad neće dobiti.
View this post on Instagram
And just like that…
Prvi put ‘Seks i grad’ sam počela gledati pred kraj srednje škole kad su je prikazivali u kasnovečernjem programu. No tad je u fokusu bio ‘One Tree Hill’, čije je gledanje počelo tako da smo prijateljica i ja trčale doma poslije škole (ili kasnile u popodnevnu smjenu) samo da se prikačimo uz TV. Prva serija koja me formirala. I s njom sam stala na kraju šeste sezone. Dogodila se stagnacija, a ako nisam rasla i učila nešto novo shvatila bih da sam je prerasla. Ista premisa prelijeva se na druge segmente života. Nakon OTH-a gledao se ‘Gossip Girl’. Pokušala sam gledati reboot i odustala. Ponekad se nađem u mentalnim diskusijama trebam li uopće dati priliku seriji, filmu, glazbi da je pokušam gledati objektivno jer postoje razlozi zašto je određeni sadržaj aktualan. Zaključila sam da je vrijeme ionako resurs koji ne možemo nadomjestiti, a mogu ga koristiti za neke konstruktivnije prakse.
Nego, ‘Seks i grad’… Ozbiljno sam se posvetila seriji na početku kulturologije i tad se poklopilo da su se mogle birati teme i interesi popularne kulture pa sam spojila ugodno s korisnim. Tad nisam imala dovoljno iskustva da percipiram određene problematike. Na početku dvadesetih, bez obzira na to što je život servirao do tad, ne postoji dovoljno čvrsto uporište za perspektive koje nosi isključivo iskustvo.
Upravo zato je ta serija postala kultna mojoj generaciji. Deset godina je kratak, ali i poprilično dugačak period koji nosi svoje promjene, a svake godine kad bih iznova pogledala seriju našla bih se u situacijama da uočim nešto novo. I dalje, bez obzira fokusiramo li se na ženska prijateljstva, muško-ženske odnose, modu ili nešto deseto, i dalje smo tu negdje pred ili u tridesetima, na pragu četrdesete, prekidamo loše veze, pušimo travu, odlazimo na korporativne evente s besplatnim alkoholom, prepričavamo površan seks, njegujemo kompleksne odnose s roditeljima i kolutamo očima na vjenčanja osoba za koje nismo sigurne što uopće rade zajedno, kladimo se na period do njihovog razvoda… Ono što je prikazano u seriji trenutno se živi u realnom životu.
‘Seks i grad’ nam uopće ne treba kao produžetak narativa iste serije kad je publika napokon dočekala i opipala da slične scenarije život servira na dnevnoj bazi u nešto drugačijem obliku.
Ipak, ego scenarista i glumačke postave je zaključio da bi nam trebali prikazati kako je to kad Carrie i ekipa zakorače u šezdesete. Međutim, tužna istina je da nikoga ne zanima ni Carrie, a još manje Sarah Jessica Parker što se pokazalo reakcijama koje sam uspjela uhvatiti preko Instagram profila djevojaka koje pratim i nešto naslova po medijima. Fijasko je ionako počeo onog trenutka kad im je Kim Cattrall indirektno pokazala srednji prst. Ispostavilo se da je dobro odlučila.
View this post on Instagram
Reboot ‘Seksa i grada’ je diskreditirao seriju i sve žene kojima je ona simbol jednog vremena, njihovog, našeg vremena.
Ne znam što je publika očekivala da će vidjeti u novim epizodama, ne znam uopće gdje te epizode idu i u kojem smjeru se radnja odvija osim onom da će ih se sve jednom trebati sahraniti što je morbidno i krši se sa zdravim razumom o kreiranju i opstanku sadržaja u popularnoj kulturi.
Glavno uporište popularne kulture i show businessa je besmrtnost.
Ta ista publika, za koju sam napisala da je tek sad zakoračila u godine koje serija izvorno prikazuje, ne zna kako bi se odjednom trebala identificirati s Carrie u šezdesetoj jer ih do tih godina dijeli još jedan život koji je do sad proživljen. A sa sigurnošću mogu napisati da moju mamu i njene prijateljice, koje doista jesu u tim godinama, ni najmanje ne zanima kako se razvio Carrie – Mr. Big odnos i koje su to aktualne modne kombinacije.
To ne znači da Carrie (ili Sarah Jessica Parker) ne smije imati bore, stariti ili biti prisutna u javnom prostoru zbog svojih godina već znači da se ovdje uopće ne radi o životu glavnih protagonistica nego o životu publike na kojoj serija opstaje sve ove godine. To znači da SJP nije Carrie, i to je možda najbolnija istina i udarac za ženu čiji je fiktivni lik postao veći od nje same jer u toliko godina karijere osim dobrih poslovnih poteza, koje je također utemeljila na seriji, nije napravila apsolutno ništa u vidu glumačke karijere.
Ovaj primjer propalog oživljavanja nečega što je još uvijek zapravo jako živo odličan je pokazatelj da će publika, koja živi u realnom vremenu i prostoru, biti odlučujući faktor za sadržaj koji im se (ne) uklapa u ono što proživljavaju.
And just like that… No one gives a fuck.
