Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Ljudi moji, sva sam van sebe. U prijevodu, šokiranija nego da je sutra smak svijeta. Umalo zbog jednog sasvim banalnog razgovora, ne doživjeh infarkt iliti srčani udar. Ako se slučajno pitate što se toliko ozbiljno moglo dogoditi, pa je vaša kolumnistica zamalo odapela, slijedi detaljno obrazloženje. Kao što je svima sasvim poznato, ovog su se vikenda napokon vjenčali Franka Batelić i Vedran Ćorluka. Divni, mladi, lijepi ljudi, jedno i drugo, što jest, jest. Želim im puno sreće i svega ostalog. Poznajem ih iz tabloida, onako nešto što pohvatam tu i tamo i super. To što vidim iz tabloida, njihove slike, plus moje, izgleda slonovsko samopouzdanje, rezultiralo je idućim.
Sjedim ja na kavi s osam godina mlađim bratom i deset godina mlađom sestrom. U dva sata kave odradili sve bitnije teme, što ćemo sada? „E, napokon su se oženili Franka i Ćorluka.“ „ Znam, vidjela sam u nekim novinama. Franka je moje godište.“ Brat me blijedo pogleda. Zastane, nakašlje se i oprezno progovori: „Ivka, Franka je moje godište. 1992. Ti si 1984.“ Uvjerena sam kako laže, nema šanse. Franka je moje godište, a gospodin Ćorluka je sigurno desetak godina stariji i od mene i od nje. „Što si me me se uhvatio zahebavati? Franka je moje godište i točka!“ Mrtav je ozbiljan, ne smije se, opet mi čudno. Inače, kad me zahebava, barem nečim odaje kako me zahebava. Ma, sigurno se popravio u svom talentu zahebavanja sestre.
Vrag mi ne da mira, ulazim na glupi Google. Ukucajte pojam. Franka Batelić, godina rođenja. Izbacuje Frankinu sliku i ispod nje piše, jasno i glasno. Godina rođenja: 1992. Hvata me val vrućine, pa val hladnoće. Duboko dišem. Međutim, očito je netko danas imao naum neka me dobro ispati. Naime, ispod toga, za vraga opet, iskočila Ćorlukina slika i piše, opet jasno i glasno. Vedran Ćorluka, godine: 32. Skoro naumila tužiti Google zbog laži i neistina, kad začujem cerekanje (ruganje smijanjem). Oboje krepavaju od smijeha i naginju se nad moj glupi Google. „ Hahaha, ne samo što Franka nije tvoje godište, nego si starija i od Ćorluke!!!!“ „Nisam! Ja i on smo isto godište! On ima 32 godine i ja imam 32 godine!“. Sestra me nježno tapše po leđima. „ Draga seko, koliko ti sada imaš godina?“. „32, odgovaram odlučno.“. Potapše me još koji put i izgovara: „ Sekice, rođena si 1984. u rujnu. Sekice, mi smo u 2018.godini. Sekice, ti ćeš za mjesec dana imati 34 godine!“. „ Ma idi ti lijepo u tri p.m.! Neću za mjesec dana imati 34 godine, nego za više od mjesec i pol!!!!!!“.
Padaju po podu od smijeha. Odlazim na wc, u predinfarktnom stanju. Polijevam se hladnom vodom. Dišem desetak minuta. Izlazim vani. Prsim se i izjavljujem: „Na datum 16.09. ove, baš kao i svake iduće godine, sve dok ne umrem, želim da mi se ovako čestita. „ Draga Ivka, sretan ti 25-ti rođendan!“ Ne dao vam Bog da promijenite taj broj. Jel jasno?????!!!!!“. Prestrašeno odgovaraju: „Naravno!“. Jeste me svi sad čuli?! Hvala na lijepim čestitkama. Oni bi meni da starim! Pa ne može! Ako sam ja tako odlučila, ne može! Unaprijed zahvaljujem na svim čestitkama za moj naredni i svaki naredni dvadesetpeti rođendan.
