Na tome „okolini“ se u startu grohotom nasmijem. „Okolini“ ste uvijek ili „treba ti još par kilograma“ ili „trebaš skinuti par kilograma“. Zaključak u startu, jest, za „okolinu“ vas ne bi trebalo biti briga. To je ionako u suštini, jedna od najvažnijih istina za sretan i ispunjen život.
Ono što je važno, jest kako je život dug, širok, nepredvidljiv i sukladno tome, vaš izgled bi mogao određivati vaš osjećaj vrijednosti sve dok vas život ne suoči s ovom činjenicom. Svi smo mi ljudi i površnost je dio života. Svakako je to i meni bila. Zašto kažem bila? Jer sam se baš kao većina ljudi, nekim dijelom sebe, vezivala uz to. Kao da nam svima negdje u podsvijesti tinja nekakvo uvjerenje kako trebamo biti savršeni, pa je onda sve u redu ili smo tada „taman“.
Ne trebamo se lagati, poznato je kako se ogroman biznis vrti oko pojma dijeta, estetike i ostalog. Mi sirote žene, kao da nam je kolektivno nametnuto da uvijek još samo nešto moramo popraviti na sebi kako bismo bile, jel’te, dovoljno dobre. Gluposti! To su gluposti. Razumijem ih, jer sam, baš kao i većina žena, prolazila kroz isto. Sve dok nisam, u nekoliko godina, prošla, okolnostima autoimune bolesti, širok raspon vanjskog izgleda. To se otprilike svelo na krajnja iskustva. Od vanjski predivne žene do žene bez lica. Od variranja tjelesne težine, prouzrokovane nuspojavama uzimanih lijekova s plus 20 kilograma, do minus 10 kilograma. Preko svega toga do „taman“.
Pričam o pojmu „taman“ kao nekakvom školskom primjeru. Moje iskustvo je iskustvo koje cijenim i zahvalna sam mu. Možda i više no što želim priznati. Jer bez njega nikad ne bih spoznala što se krije ispod površine. Ispod površine se krije to kako smo uvijek i u svakakvim okolnostima, dovoljno dobri, dovoljno „lijepi“ i upravo taj osjećaj vrijednosti je ono sa čime smo rođeni. Došli smo u ovaj svijet i on je iznimno promjenljiv. Vaše se tijelo može promijeniti na sve moguće načine i vratiti u prvobitno stanje. Pa tako tko zna koliko puta tijekom života. U svemu tome, bez obzira na vanjski izgled i odraz, vi ste uvijek „taman“. Budite to sebi, u svakom trenutku. Budite sebi „taman“, uživajte u sebi, dok prolazite razna fizička stanja koja su poput odijela koje se lako mijenja, no ne dira u suštinu. Grlite se i volite i s pet više, pet manje, baš kao i kad ste „taman“. U svim uvjetima, promjenama, izmjenama. Budite sebi uvijek „taman“, jer vi to jeste. Dovoljni u svakom trenutku. Vaša je esencija uvijek netaknuta.
Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
