Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Ono što je čovjeku nadohvat ruke, nije previše zanimljivo. Pornografija će s godinama, ako već nije definitivno upasti u tu kategoriju.
Sjećam se tinejdžerskih dana i pojedinih eksplicitnih filmova koji su ugledali svjetlo javnosti – niti jedan blockbuster ovih dana ne može izazvati takvo uzbuđenje i ekstazu. U današnjim gabaritima bi to bilo da nam netko kaže kako je korona završila.
Mit o pornografiji
Prije dva desetljeća redovito sam poslije škole, u prolazu prema doma sjedila kod mame u kiosku. Kiosk je tad bio mojih sat vremena listanja raznih glossy časopisa. Mama me redovito pitala ako želim da mi kupi OK!, ja sam čekala godine kad ću moći listati Cosmopolitan.
Osim svih girly mjesečnika koji su mi obilježili tinejdžerske dane, dodala bih Smokvin list i Playboy. S jedne strane treš jugonostalgija koja je pokušavala opstati još kojih pet minuta i čija je ciljana skupina bila jasna te Playboy, kultni američki časopis kojeg je održavao brend, a ne sadržaj.
Ti kultni časopisi koji su uvijek virili iz neke kutije u kutu natjerali su me da razmišljam koja je motivacija kupovati nešto lišeno konteksta. No, muški um je ipak malo jednostavniji nego ženski, naučila sam kroz godine…
Pornografija stoji uz bok tabloidima i reality showovima, nitko ništa ne gleda, ali svi sve znaju, a rasprave o istoj traju desetljećima.
Seksualna revolucija sedamdesetih godina aktivno je sukobila dva mišljenja: pornografija je opresivna, nasilna i stereotipizirana te pornografija utječe pozitivno na seksualnost žena i njihove slobode općenito.
Prije tjedan dana aktivno sam razmišljala o čemu pisati u kolumnama jer nam se svijet poprilično trudi da stvarnost bude poprilično morbidna. Jedan muški glas mi je napisao: Rekla si da ćeš pisati o pornografiji. I doista jesam, rekla sam u pošalici jer kad iscrpiš sve aktualnosti vrijeme je za zaputiti se na mjesta o kojima se rijetko konstruktivno govori. A posebno ova tematika pornografskih sadržaja nije zastupljena u vokabularu moje generacije.
Doista smatram da je to iz razloga jer se društvo toliko trudi na različitim aspektima natjerati nas da se zapitamo koje su granice javnog i privatnog jer ako se na dnevnoj bazi susrećemo s eksplicitnim sadržajima na društvenim mrežama, doza znatiželje je poprilično zadovoljena.
Nije ni u feminizmu sve tako jednostavno, s jedne strane imamo anti-pornografski feminizam, predvođen radikalnim feministkinjama kao što su Andrea Dworkin, Cathrine MacKinnon koje se aktivno zalažu da je pornografija nasilna i opresivna prema ženama koje su dio nje, tako i prema svim ostalima koje sudjeluju u toj industriji. S druge strane postoje seks-pozitivne feministkinje Susie Brights, Wendy McElroy i Nina Hartley koje zagovaraju pornografiju kao oblik seksualnog oslobođenja i prostor osnaživanja.
Pošto se o temi pornografije općenito rijetko piše, a kamoli progovara od strane ženske publike, osim uz butelju vina, društvo je kreiralo industriju da bude namijenjena muškarcima. No, to ne staje samo na pornografskoj industriji namijenjenoj muškom užitku, takva praksa prolongira se u sve druge pore društva – od medija, mode i cijele industrije ljepote te zabave.
Muški pogled je onaj koji dominira, a žene koje su odgojene od patrijarhalnih žena prema naučenim obrascima ponašanja staju na stranu muške percepcije omalovažavajući druge žene.
Mnoga kvalitativna istraživanja bazirana na metodologiji dubinskih intervjua u čijem fokusu su mlade žene u dobi od 20 do 29 godina koje su završile studij ili su u vrijeme istraživanja studirale pokazuju da se percepcija prema pornografskom sadržaju mijenja.
Rezultati prikupljeni u istraživanju pokazuju da su žene na konzumaciju pornografije, osim zbog zadovoljenja vlastite seksualne potrebe, motivirane znatiželjom te željom za edukacijom u svrhu proširenja vlastitog i seksualnog repertoara u paru. Jedan od zaključaka je da pornografija može pozitivno utjecati na spolni život žena čiji su motivi za korištenje pornografije vezani uz istraživanje i obogaćivanje vlastitoga seksualnog života.
Ipak, i kroz istraživanje pornografska industrija okarakterizirana je kao mjesto koje afirmira seksualni užitak, ali je predefinirana marketingom.
Muškarcima pruža fiktivni prostor u kojem imaju apsolutnu kontrolu te su im instant zadovoljene potrebe. Takva prezentacija pornografija i stereotipna konceptualizacija spolova ima gotovo suprotan učinak na žensku konzumaciju pornografije. Mnogi autori navode kako pornografija ženama nije dostupna u socijalno prihvatljivom obliku jer su sadržaji lišeni emotivnog i socijalnog konteksta.
U skladu s time, sama pornografska industrija svojim marketinškim potezima ne izlazi u susret ženskoj publici. Primjerice, marketing audijalne pornografije u potpunosti isključuje žensku heteroseksualnu skupinu, a sadržaji svih tipova pornografije (vizualne, audijalne, tekstualne) ne bave se tipičnim ženskim fantazijama ili ih interpretiraju iz pozicije muškog “virenja kroz ključanicu”.
Sudionice istraživanja, koje sam prethodno navela, u svojim odgovorima ističu kako im nedostaje sadržaja koji će obuhvatiti njihov svakodnevni seksualni život i maštarije čime potvrđuju teoriju.
U tvornici seksualnih snova
Sva problematika pornografije i sadržaja namijenjenim ženama prošla mi je mislima ovaj vikend kada sam vidjela da domaća televizija prikazuje sadržaj na kojem je pisalo da se ne preporučuje mlađima od 18.
Spletom okolnosti, ne znam kako mi je prije pomakao film Divlja igra (Wild Things), ali pošto je izašao 1998., generacijski smo se mimoišli do prekjučer. Film ima još nekoliko nastavaka u čijim su fokusima erotske intrige i zapleti. Stavila sam ih na listu za pogledati.
Film kao film, solidan, no ono što me ostavilo bez teksta je odgovor jedne od djevojaka koje su odgovarale na pitanje u intervjuima o čemu nisam razmišljala dok nisam pročitala. Djevojka kaže kako joj “nedostaju stari erotski filmovi u kojima se isprepliće narativ, seksualne maštarije i scene koje ne moraju biti nužno eksplicitne da pokrenu nečiju maštu”.
Jedina misao koja mi je prošla kroz glavu je: To je to! Jer je u jednoj rečenici sumirala sve što nama ženama kronično nedostaje – pametnog štiva i sadržaja općenito koje će povezati identitet, svakodnevicu i seksualnost.
S jedne strane imamo djevojke koje osnažuju žene privlačenjem pažnje na društvenim mrežama polugolim fotografijama čiji dugoročni učinak na publiku stvara osjećaj odbojnosti, kao što se dogodilo s pornografijom.
Ondje gdje nestaje mističnost i ljudska znatiželja, osoba više nema potrebu istraživati o istoj te taj fenomen postaje sve suprotno od cilja s kojim je krenuo.
Na suprotnoj strani je tišina i muška dominacija sadržajem, obrascima ponašanja. Zatvarajući se u sebe ili svoje intimne krugove prijateljstva žene ne dopuštaju drugim ženama da im zavire u um i poistovjete se s njima.
U svakoj sferi postoji sadržaj koji je apsolutno beskoristan i trivijalan, no zabranom ili prešućivanjem dijaloga o istima nećemo ništa postići. Odgajanjem sebe da promišljamo o sadržaju koji gledamo, da ga istražujemo možemo se jasno izjašnjavati što želimo, a što ne želimo.
Sama reakcija ili kolektivno ludilo kada izađu serijali poput 50 nijansi sive generalno više štete ženama nego ih jačaju jer u ludovanju za površnim sadržajima dajemo naputke industriji zabave i izdavaštvu da to želimo. Dugoročno se čudimo zašto se žene kontinuirano u položaju koji ne pridonosi njihovim slobodama.
Tek kad se riješimo lažnog elitizma i pogleda s visoka na žene koje rade u pornografskoj industriji, žene koje se bave seksualnim radom i žene koje uživaju u seksu te se ne boje javno izreći to, tek kada ne osjećamo sram zbog vlastitog bića kolektivno ćemo prigrliti seksualnu slobodu prema kojoj toliko žudimo.
Svakako preporučujem Wild things ili neke druge divlje stvari za treniranje mašte.
