Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Iskreno, danas sam u nekakvom „pms“ stanju te sam maloprije razmišljala o prestanku pisanja, prestanku bavljenja životom, nabavljanju dviju koza, zatim evakuaciji na neku planinu. Sasvim sigurno nisam imala temu o kojoj bih pisala. U periodu od pola sata zvoni mi dvaput mobitel. Cura od dvadeset godina sa problemom: „Imam dva prijatelja, kad sjednem sa njima na kavu, čitav gradić ‘zuji’ što ne izlazim s curama, već s dečkima.“ Gradić u Splitsko – dalmatinskoj županiji. „Otac me već pita za kojeg ću se udati. Ljuta sam, kako im objasniti, to su mi prijatelji!“. „Mala, nemoj im ništa objašnjavati, samo gubiš vrijeme!“. Zatim me zove prijateljica mojih godina, više tužna nego ljuta. Što se dogodilo? Njen je cjeloživotni prijatelj našao curu i sada njih dvoje više „prešutno, ali očito“ ne smiju sami na kavu. Jer se cura osjeća ugroženom te ju vidi kao prijetnju. Žena je tužna, jer gubi prijatelja, što nije mala stvar. Dobro, znači, ovo je znak, pišem o muško – ženskim prijateljstvima.
Dakle, već sam pisala kako sam se kao mlađa često osjećala opuštenije te ugodnije u muškom društvu nego u ženskom. Muškarci su izravni, rijetko kad petljaju iza leđa, što imaju reći, najčešće kažu „u lice“, nema ugroženosti, itd. Sad sam zrelija, pa imam svoje divne cure s kojima nema ugroženosti, već kvalitetnog prijateljstva na nekim većim razinama. Baš mi je upravo sad palo na pamet, dakle žena ne smije više s prijateljem na kavu jer je pronašao curu i ona se osjeća ugroženo. Ja gotovo svako ljeto više živim s mužem od prijateljice, nego sa svojim. Ona nas ostavi same, pođe na posao i još mi zahvali što sam tu. Jer joj je lijepo doći navečer s posla, pronaći mene, pa se zavalimo na balkon i uživamo u dugim, iskrenim razgovorima. Zadnju večer, prije nego sam odlazila, muž joj je radio noćnu, uvalile smo se nas dvije plus svih petero djece u krevet na spavanje, jer smo tužni što se sutra rastajemo. Sad ovo pišem jer su me šokirale ove prethodne izjave: „Ne smijem više s prijateljem na kavu“, pa sam tek osvijestila kako toj mojoj prijateljici nikad nije palo napamet nešto takvoga, dok me ostavljala s mužem svaki dan po deset sati. Vjerujte mi, da joj je palo, ja bih nanjušila. To se njuši. Jer je žena svjesna vlastite vrijednosti. Dakle, ne osuđujem ja te cure koje se osjećaju ugroženima ako im dečko ili suprug ima prijatelja suprotnog spola. Ili obrnuto. Već želim ukazati kako se ovdje radi o vlastitoj nesigurnosti. Ljubomora je nesigurnost u samog sebe.
Ne kažem ja kako se svašta ne može dogoditi, uvijek se svašta može dogoditi. Bože moj, najčešće kad i ako se dogodi, vjeruj mi, neće se dogoditi na kavi usred prometnog kafića. No, ovo sada nije tema. Ljubav ustvari i jest puštanje slobode osobi koju voliš, puštanje da bude ono što jest. Ljubav nije posesivnost te posjedovanje druge osobe. Dobro, svi se učimo tome dok smo mlađi, to je normalno.
Iz vlastitog iskustva, muško – ženska prijateljstva postoje i mogu biti uistinu pravo bogatstvo. U tijeku studiranja, imala sam prijatelja s kojim sam izlazila vani, jela, pila kave, razgovarala, pijana spavala u kombiju nakon izlazaka. Nikada se fizički nismo spetljali. Dapače, sjedili smo na kavama te međusobno razgovarali o dečkima koji se meni sviđaju i curama koje se njemu sviđaju. Davali si savjete, držali leđa, pomagali u konkretnim situacijama. Nije to jedini prijatelj kojeg sam imala, imam i sada muških prijatelja.
Jednostavno ne znam kako bih opisala potpuno ovu temu, pošto mi je sasvim traumatično to što je uopće moram opisivati. Po meni bi se trebalo podrazumijevati kako su muško – ženska prijateljstva jedna sasvim normalna i lijepa stvar. Vjerojatno se ovdje opet radi o seksualnosti, koju očito ljudi još uvijek ne prihvaćaju kao normalnu pojavu.
S te strane, samo nekoliko činjenica. Zamislite koliko bi ludila nastalo kada bi svaku ženu privlačio svaki muškarac na planeti. Također i obrnuto, kada bi svakog muškarca privlačila svaka žena na svijetu. Uračunajmo i istospolna privlačenja. Nastao bi kaos. Srećom, to nije tako. Inače bismo svi završili u kolektivnom orgijanju. Dajte molim vas, pa „kemija“ nije nešto što se događa svaki dan. To se najčešće osjeti već na početku, ne nakon sto godina. Opet, ako vam je „kriza“, pa se radi samo o tome, lijepo sam već rekla, danas nije nikakav problem, postoje lutke na napuhavanje te jeftini vibratori. Moram biti oštra, pošto su prijateljstva uistinu, po meni, najljepši odnosi.
Šteta ih je gubiti zbog nekakvih glupih strahova.
