Kolumna Katarine Marjanović, autorice bloga, studentice kroatistike, kolumnistice, kreativke i vječne zaljubljenice u lijepe riječi, pozitivne ljude, tipkovnice, kamere, fotoaparate, pisanje, ženske stvarčice i ostale jednoroge. Osim ovdje, pratite je na Facebooku, blogu i Instagramu.
#1 MANJE JE VIŠE
Imali smo na faksu jednog dečka koji se tijekom semestra mrcvario radeći kojekakve zadaće, iskapao dokaze iz Arhva ovoga i Arhiva onoga i bavio se zadacima koje bi profesori zadavali i zaboravili pregledati na idućem satu. Jer većina tih zadaća ni na koji način nije bila povezana s ispitima (ili sa zdravom logikom). Kada bi došli rokovi, on ne bi imao više snage za učenje i onda bi mrcvario te ispite eno i do dana današnjega, dok većina nas iz iste generacije ovih dana ima obranu završnog rada. Odvagni. Odvadi. Procijeni bez čega neće ići, a bez čega ipak hoće. Profesori i po nekoliko godina moraju čuvati dokaz ocjene iz ispita i teško da će uz ispit čuvati taj istrgnuti komad papira na kojemu si ti 16. siječnja ’98. napisao zadaću i još po njemu prolio malo kave i pljucnuo malo čokolade. Pogotovo ako ti studiranje traje 8 godina. Štedi energiju za ispite i budi praktičan, bit ćeš si zahvalan, a rodbina te neće više gnjaviti pitanjem: „Kad ćeš?“. A tvoji će konačno moći okrenuti to janje o kojemu se godinama priča da će ga okrenuti kad obraniš završni. Win-win situacija za sve.
#2 FOKUS NA CILJ
Ok, postoje ti neki ispiti za koje moraš znati koja su obilježja govora u nekom pitomom zagorskom mjestašcu kojeg nema ni na karti, a pritom nije tako jednostavno i razumljivo kao: „Jen gemišt je kak i ništ“. Znam, znam, postoje i ti neki ispiti u kojima će biti pitanje iz profesorove knjige koja ima 500 stranica (original, svakako), a dobar broj pitanja će biti iz FUSNOTA. Znam, znam, postoje i ti neki ispiti u kojima će biti pitanje kako se zvao posljednji govornik dijalekta koji je izumro u 14. stoljeću. Nisu to podaci koji će ti spasiti život ili koji će te naučiti kako da ostaneš zdravog razuma kada stvari krenu nizbrdo, takve stvari ionako moraš naučiti sam. Sad nauči glupa obilježja govora pitomog zagorskog mjestašca kojeg nema ni na karti, nauči fusnote i kako se zvao taj posljednji govornik. I okani se demona koji te krenu opsijedati po noći čim završiš s kuhanjem kave i skužiš da sad stvarno moraš početi učiti. To te samo usporava. Ono što je meni pomoglo da klizim kroz fakultet, bila je misao da nema da ne moram položiti, da nema da uvijek mogu upisati nešto drugo ako mi moj fakultet bude težak i ostali jednorozi. Završi to i da smo živi i zdravi.
#3 SLUŠAJ UNUTARNJI GLAS
…onaj koji ti kaže: „Idi, bit će ona pitanja po kojima si učio, jadniče jadni, što ni skriptu nisi mogao naučiti.“ Ali i onaj koji ti kaže: „Ostani prespavati rok“, mada si već i prijavio ispit i učio nešto sitno, a mama, tetka, strina, baba i komšiluk ti govore: „Probaaaaj kad si već učio!!!“. Ako osjećaš da bi ipak trebao odspavati, odspavaj. Unutarnji glas. Uvijek. Zato ga imamo.
#4 MANJE UKRAŠAVANJA SKRIPTI, MANJE ODUGOVLAČENJA S KUHANJEM KAVE, VIŠE UČENJA
Ovo se više odnosi na pripadnice ljepšeg spola, muškarci uglavnom ni ne znajušto su markeri ni da postoje obilježivači stranica u obliku mačaka u pastelnim bojama. Oni ono što ne treba učiti jednostavno demonstrativno prešaraju kemijskom. Ja sam bitne stvari podvlačila…ravnalom. Uglavnom…
#5 I GLUPLJI OD TEBE SU ZAVRŠILI FAKS
Bože mi oprosti, ali fakat jesu. Nije faks neka drama. Ok, ima rokova do beskraja, ali ako si zacrtaš da prođeš na tom roku na kojem si naumio proći i ako se ne vodiš prečesto onom utješnom: „Ima rokova“, uštedit ćeš si i vrijeme i živce, a ono janje s početka će prije bit okrenuto.
#6 NAJVAŽNIJE JE DA SI TI NAMA ŽIV I ZDRAV
Ako sam nešto do sada naučila u životu, to je da čovjek treba naučiti voljeti samog sebe dovoljno da si od života ne radi dramu. Što ne bude sada, bit će drugi puta. Ako radiš stvarno, jednom sve mora doći. Samo opušteno. Nije te majka za stres rodila.
#7 UČIT AJDE, DOSTA INTERNETA.
