Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Znam, neki su kišni dani, spava vam se i ne da vam se. Pa ni prognostičari više ne mogu predvidjeti vremensku prognozu, kako biste vi pobogu mogli išta predvidjeti. Prošle su te neke tinejdžerske godine u kojima smo mislili kako mi to sve lijepo možemo predvidjeti. Kako godine odmiču, barem što se mene tiče, niti ne mogu predvidjeti je li pametno iznijeti odjeću vani na sušenje ili ne. Kiša bi mogla pasti ili ne pasti, to više nitko ne zna. Lako je održavati entuzijazam povodom života, kad ti sve ide od ruke i kad suludo misliš kako sve znaš. Hajde ga ti održavaj kad ništa ne ide po planu. Dapače, došao si do toliko nepoznatog područja u životu, pa sasvim realno nemaš pojma hoćeš li udahnuti idući udah ili ne. Tko bi ga znao? Je li to strašno ili možda oslobađajuće? Tko bi ga znao?
Sve u svemu, kad je već sve tako, od vremenske prognoze, stanja u državi, klimatskog ludila, ljudskih ludila, nepredvidljivosti ičega, možda je upravo to trenutak oslobođenja. Što vam se najgore može dogoditi ako ne možete predvidjeti niti iduću sekundu svog života? Možda je upravo sada vrijeme neka se odvažite. Neka iskoračite, ustanete i ne odustanete, kad već stvarno nemate što izgubiti. Neka napravite ono čega se bojite, neka se nasmijete, nalakirate nokte u onu boju u koju želite, no možda se nikada niste usudili. Jer, kad je to savršen trenutak? Sad i jedino sad. Ili nikad. Budite bez očekivanja, no krenite. Napravite to što oduvijek želite, no čega se bojite ili mislite kako nećete uspjeti. Ako i ne uspijete, koga briga? Idete dalje! Vjerujte mi, nitko vas, osim vas samih ne gleda pod povećalom. Drugi uopće ne misle o vama, drugi misle o sebi. Svi, bez iznimke. To je prirodno i pišem to neka shvatite kako nikoga nije briga. Svijet bi se i bez vas sasvim lijepo i normalno okretao.
Pišem ovo neka vas odvažim kako biste krenuli u nešto čemu vas vuče srce. No, vi se bojite, jer vas podsvijest sputava. Ona se brine o vama i najradije bi vas zavila u nekakvu sigurnu dekicu neka prespavate u sigurnoj zoni sve kiše, sunca, klimatske promjene, ljudske zlobe, osmijehe, podsmijehe, cvrkute ptica, poljupce, suze i čitav život. Jer se vaša podsvijest brine o vama ni učinit će sve ne bi li vas zaštitila. Ne možete joj ništa zamjerati, samo ju zagrlite, zahvalite joj na brizi i krenite. U život, takav kakav je, nepredvidljiv, no predivan. Idemo, kiša je, ustajte i ne odustajte. Budite “ludi”, neočekivani poput vremena i napravite nešto što oduvijek želite napraviti no čega se bojite! Da, upravo sada, odmah i ovdje! Ako uspijete, pljeskat ću vam. Ako ne uspijete, dobro ćemo se nasmijati. Sve u svemu, dobivate! Uvijek dobivate kad se izgurate iz “sigurne” dekice.
