Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
S vremena na vrijeme u medijskom prostoru se uhvate neki čudni mitovi. Najčešće jer neki guru promovira knjigu s par trikova kojima ćemo transformirati svoj život, skoro da će knjiga odraditi posao umjesto nas. U skladu s tim, imam i ja poneki trik produktivne jutarnje rutine.
Nekad sam bila mlada i naivna. Sada se osjećam mlađe, ali malo mudrije. Ponekad upadnem u marketinški dril nekog brenda, ali sam sretna jer su me uspjeli kupiti i svjesna sam toga. Dat ću im pare s guštom!
5 am Club – or not?
Studentske noći sam provodila čitajući, učeći, gledajući serije… Znalo se izlaziti do četiri, pet ujutro, odspavati par sati (prosječno tri) pa ustati i produžiti na posao. Danas odlučim pisati do ranojutarnjih sati, drugi dan umrem.
Osjećajući da moj bioritam nije kao što je nekad bio posegnula sam za raznim člancima, knjigama i testiranjem vlastite dnevne rutine. Postoje dani kada ne mogu obaviti nijednu obavezu prije šest popodne, a ponekad se zaredaju razdoblja u kojima ustajem prije šest. Shvaćam da je to privilegija onih koji sami sebi mogu određivati kada će ustajati i koje im je radno vrijeme. Nasmijala me konstatacija prijateljice kada je hladno na ovaj fenomen izjavila: Nisam si kreirala posao po mojoj mjeri i odlučila se za poduzetništvo da mi ponovno drugi nameću kad ću ustajati.
U neizvjesnim vremenima svaki tračak nade i dobar marketing koji kaže da će osoba postati uspješnijom dodatni je poticaj da padnemo pod utjecaj moderne mitologije uspješnih ljudi. Čovjek je po prirodi društveno biće i voli pripadati, biti dijelom zajednice s kojom će dijeliti jednaka načela življenja. Zato mu je najlakše ‘prodati’ formulu zaboravljajući da smo mi te osobe koje se trebamo uhvatiti u koštac s vlastitim (lošim!) navikama. I to je poprilično bolno i dosadno iskustvo koje zahtjeva strpljenje te ustrajnost.
U razgovoru s kolegicama koje se bave konzaltingom ili nekom vrstom treninga doznala sam kako deset posto osoba kupi određeni program ili knjigu, ali nikad ne krenu ni sa čim jer misle da pripadanjem djeluju.
Zašto bi ustajali ujutro u cik zore ako nam se to ne uklapa u životni stil koliko god taj čin bio popularan? Zašto bi svi trebali biti jednaka bića sa svim istim obilježjima lišeni onog što je ljudsko – autentičnosti!?
Otkriće tople vode – s limunom
Ovo je godina kada je beauty industrija doživjela renesansu i istu dobro uprihodila. Od mnoštva linija preparativne i dekorativne kozmetike iza kojih stoje slave ličnosti, do brojnih ‘nutricionističkih’ tips&tickova, masaža lica, kozmetičkih savjeta…
Kao ženu ova godina me poprilično umorila.
Svaka krema je revolucionarna, svaki piling transformira lice, svaka maska preporađa kožu lica…
Poslije toga slijedi detaljan izvještaj s kozmetičkog tretmana nakon kojeg slijedi estetska korekcija, a sve iz usta osobe koja to isto propovijeda ‘skrivena’ iza, kako bi susjedi rekli, veštačkih filtera.
Što više jedan proizvod iskače iz marketinške paštete, bile to reklame ili influenceri, s vremenom isti krene izazivati odbojnost. Što agresivnija promocija, to veće gađenje i bojkot.
Jedna od mojih ovogodišnjih beauty anegdota je da sam si dala priliku popratiti pojedine domaće influencerice s motivom da naučim nešto od djevojaka koje se u kozmetiku razumiju više od mene. Pošto je Q&A vrlo popularan koncept za dijalog i podizanje engagementa, ali i edukaciju pratitelja jednu influencericu su upitali što misli o jednom brendu prirodne kozmetike. Beauty ekspertica je k’o iz topa ispalila da nikad od navedenog brenda nije ništa probala, ali da joj isti djeluje dosta staromodno pa će ga ipak ostaviti po strani. Ofrlji argument baba u meni nije mogla pregristi. Navečer sam s guštom namazala svoju staromodnu kremu s mirisom ruže na staromodno lice zahvalna jer preparate cijenim prema sastavu i onom što čine, a ne ambalaži.
Danas gotovo svaka zvijezda ima vlastiti beauty brend kojim pokušava okupiti zajednicu žena ili muškaraca koji s njom dijele jednak životni stil i vrijednosti. Iako je ova godina bila plodna za celebrityje koji su lansirali svoje linije – Rihannu, Selenu Gomez, Victoriju Beckham, klan Kardashian – Jenner, koliko još postoji celebrity beauty brendova koji nisu toliko razvikani? Pa popriličan broj.
Samo neki od njih su CIRCA Beauty (Eva Mendes), Flower Beauty (Drew Barrymore), Alterna Haircare (Katie Holmes), Authentic Skincare (Christie Brinkley) i Pharrell Williams koji beauty linijom Humanrace odlučuje dokazati svijetu da je vrijeme da ga se krene smatrati vizionarom.
Prošli tjedan prašina se podigla jer je ikona bezvremenske ljepote, Jennifer Lopez prilikom lansiranja vlastite beauty linije, izjavila da je za njen mladenački izgled zaslužno maslinovo ulje te da nikad nije koristila botox. Kolumnistice diljem svijeta sjele su za tipkovnice i upitale se zašto nas J.Lo ovako suptilno laže. Hejt po društvenim mrežama se zakovitlao. Ja sam se zapitala – šta je s glavom!?
Knjiga Naomi Wolf Mit o ljepoti, svojevrsna je biblija o raznim pritiscima i očekivanjima društva s kojima se žene suočavaju. Mitologija suvremene ljepote nalaže da postoji univerzalna ljepota koju bi si svaka žena trebala priuštiti. Istovremeno zaboravljajući da holivudske zvijezde imaju budžete i vrijeme da unovče vlastiti izgled iza kojeg stoji tim od prosječno pet ljudi. Njima je posao izgledati dobro, štoviše – izvanredno.
Ljepota je danas valutni sustav do mjere da se modele na intervjuima ispituje je li lijepim ljudima lakše u životu pretvorivši izgled u natjecanje po točno određenim kriterijima. Srećom, stvari se na tom polju polako počinju mijenjati, a na nama je odgovornost da napravimo i budemo promjena koju želimo vidjeti. Klišej, ali šta je tu je – hoćemo promjene, zasučimo rukave i ego.
Publika često zaboravi da je modnim influencericama posao da za svaku fotografiju odjenu drugačiji outfit jer je njihov profil prodajni katalog. To što poneka od njih zbog posla razvije opsesivno-kompulzivni poremećaj skladištenja odjeće za pet generacija nazvat ćemo profesionalnom deformacijom.
Netko skladišti odjeću, netko kozmetiku, netko knjige, netko čajeve… Rekli bi ‘stari ljudi’ svaka budala ima svoje veselje i to je u redu. Ono što je pogrešno da se to nameće kao univerzalno za sve.
U redu je imati normalni, a ne walk-in ormar, there I said it. Postoje ljudi koji NEMAJU ormar! Ormar nije mjerilo uspjeha već dobrog rasporeda prostorija.
Upravo iz toga ‘univerzalnog, a nedostižnog’ se rađa nezadovoljstvo i kompleksi jer padajući pod iluziju društvenih mreža ili nekog popularnog mita mislimo da nismo dovoljno dobri, sposobni, talentirani…
Društvene mreže nasljeđuju tradicionalne medije te sve više informacija upijamo preko profila koje pratimo na dnevnoj bazi. S jedne strane imamo nevjerojatnu priliku okružiti se karakterima koji inspiriraju, s druge upasti u crnu rupu iluzije da pogrešno živimo svoj život.
Pišući ovu rečenicu i čitajući ju ponovno shvaćam koliko je blesava, ali i bolna i tužna.
Kako možemo pogrešno živjeti svoj život!?
Ponekad je suočavanje sa samima sobom, onim najbolnijim fragmentima koje tajimo i od sebe, korak koji nam je potreban. Rad na sebi podrazumijeva prihvaćanje da nećemo postati tip osobe koja ustaje u vježba u pet ili pije limunadu s kurkumom. Ne zato što to ne možemo, već jer ne želimo. I to je sasvim u redu.
Košmar oko nas koji se sastoji od rodbine, prijatelja, kolega na poslu, portala, političara, presica kriznog štaba, influencera, reklama je samo to – košmar.
Nekad je loš utjecaj bio preočit, a nalazio se u metafori lošeg društva koje puši cigarete. Danas je taj utjecaj ispoliran, privlačan i suptilan. Ni ne okrenemo se, a preispitujemo vlastiti identitet od pelena do danas.
Ova godina nije bila lagana, vjerujem da neće ni iduća biti ništa manje stresna i izazovna.
Odrastanje je prihvaćanje činjenice da se iznova suočavaš sa sranjima koja dolaze.
Jedino što možeš je birati za koja sranja ćeš se boriti i za koja vrijedi patiti.
Izvorni citat je od autora Marka Mansona.
Parafrazu citata sam vidjela kod rendom čiče s TikToka.
Tko zna, možda je to ipak mit u nastajanju…
