Talentirani Puležan Devin Juraj jedan je od onih pojedinaca za kojeg imamo osjećaj da je oduvijek na sceni, a nije mu još ni trideset… Prije koju godinu imali smo prilike popričati s Devinom o njegovoj ljubavi prema glazbi i plesu otkrivši nam da živi za publiku.
U međuvremenu, njegovo stvaralaštvo evoluiralo je od autorske glazbe do kazališta i kabareta koji osvajaju publiku diljem Hrvatske, a sada je pred njim jos jedan izazov – pozornica Dore, ove godine kao izvođač i autor pjesme Over Me. Upravo nam je to bio dovoljan razlog da popričamo s Devinom o evoluciji njegovog kreativnog procesa, važnosti storytellinga i estetike u njegovom radu, ali i budućnosti.
- Tvoje umjetničko putovanje prolazilo je kroz ples, glumu i pjevanje. Kako se u tvom kreativnom procesu međusobno nadopunjuju različite forme izražavanja? Možeš li opisati primjer iz rada na pjesmi “Over Me”, kako je krenuo proces stvaranja pjesme od teksta pa sve do finalne verzije spota?
U mom stvaralaštvu se ples, gluma i pjevanje međusobno nadopunjuju i već na fakultetu su nam uvijek govorili da jedno ne može bez drugog, barem ne u mjuziklima. I ja to osjećam u svom životu i u svojoj karijeri da zaista ne bih mogao ostvariti jedno bez drugog.
Over Me je pjesma koja stvarno potvrđuje činjenicu da, primjerice, za mene bez glume ne bi bilo moguće stati na pozornicu. Ne zato što ja glumim pred publikom, nego zato što svaka moja pjesma traži jednu autentičnost koju pronalazim kroz interpretaciju. Smatram da ne pričam toliko svoju priču koliko priču slušatelja koji se pronalazi u mom radu.
Generalno to koristim, bilo da je riječ o autorskom radu ili o obradi tuđe pjesme, uvijek nekako pokušavam okrenuti ogledalo prema publici, a ne toliko prema sebi. Na kraju dana zaista smatram da sam ja nebitan u svemu tome. Najbitnije je ono što će publika osjetiti nakon ili za vrijeme mog nastupa.
Over Me je pjesma koja je nastala baš u tom segmentu adaptiranja jednog pojedinca koji vlada i plesom i glumom i pjevanjem. Napravljena je gotovo kao film. Točnije, svaki put kada skladam, gledam koju emociju dobivam iz pjesme, ali je najčešće i vidim kroz kadrove. Možda je banalno to tako reći, ali ja zaista, kada čujem pjesmu, prvo počnem razmišljati o spotu. Kao veliki ljubitelj filma i kazališta, moj veliki san je vidjeti svoje djelo u nekom filmu.
Po meni, najtočniji oblik emocije dobiva se kada se kombiniraju svi elementi potrebni da se emocija potakne, a to je upravo taj audiovizualni moment. Over Me je pjesma skladana s idejom jedne narative koja će se kasnije još razvijati, jedne sage likova unutar moje priče. Devin kao Devin je zasad samo lik, a njegova će se priča razvijati u daljnjem radu i zaista mislim da će Over Me biti prekretnica jedne puno kompliciranije priče.
- U nekoliko intervjua govoriš o autentičnosti i važnosti “estetike priče”; postoji li trenutak kada si morao žrtvovati estetsko rješenje radi veće emocionalne iskrenosti pjesme? Je li ovo estetika koju planiraš zadržati?
Ovo je jako dobro pitanje jer se zaista nekad pronalazim u trenucima gdje nisam siguran u kojem obliku pjesmu želim prenijeti publici. Dogodi se ponekad konflikt između onoga što ja jesam i onoga što pričam i nekim ljudima možda nekada nije ni najtočnija kombinacija mojih vizualnih momenata s mojim glazbenim izričajem.
Definitivno ću u budućnosti morati paziti kada god budem doticao možda ozbiljnije teme da ih ne maskiram pretjerano estetikom, jer na kraju dana poruka je najbitnija i zaista bih volio da se publika u mom radu pronađe.
Na kraju krajeva, siguran sam da ona prava publika hoće, ali isto tako želim dati dojam da kada su u pitanju ozbiljnije teme koje se ne tiču samo mene, nego i generalno čovječanstva i moje publike, nemam potrebu maskirati ih nekim okolnim stvarima, nego imam mogućnost i vještinu prenijeti stvari onakvima kakve one jesu.
- Dora i potencijalni Eurosong donose još veću izloženost na međunarodnoj razini. Kako zamišljaš transformaciju svoje autorske vizije u performans koji rezonira s publikom? Namjeravaš li nastaviti u ovom alternativnom smjeru, možda s bendom? Postoji li jasna vizija ili stvaraš stihijski? Je li pjesma ‘Over Me’ uvertira u prvi album?
Kada se upitam pitanje što će rezonirati s publikom, već tu krećem ulaziti u zamku onoga što u stvari Dora i Eurosong jesu, a to je ganjanje publike. Generalno nisam tip kompromisa, točnije mrzim kompromise u svakom obliku, jer smatram da publika zaslužuje čvrste odluke, hrabre, neovisno jesu li one točne ili krive. Raditi nešto s ciljem da publika zagrize je uvreda i publici i samom umjetniku.
Na Doru idem s najvećim oblikom iskrenosti. Sve što sam stvarao, stvarao sam s ciljem da meni bude dobro u smislu da zadovoljim svoju kreativnu stranu, a publika u tome može vidjeti moju kreativnu autentičnost i može vidjeti bezkompromisan nastup gdje sam zaista stao na pozornicu s ciljem da im pokažem ono što i jesam.
Stilski gledano, mislim da se ne bih definirao niti kao mainstream izvođač niti kao alternativac. Za mene je cilj dotaknuti ljude neovisno o žanru. Cilj mi je raditi te pronaći publiku, moći rasprodati turneju i što veće dvorane. Pozornica i publika su mi finalni cilj, uz naravno želju da nekome budem najdraži izvođač.
Mislim da je pitanje alternative, pop usmjerenja ili mainstream usmjerenja jako apstraktno jer se uvijek onda vraćaš na pitanje što zapravo želiš od sebe ili što želiš od svoje glazbe. Ja zaista želim stvarati glazbu koju će moja publika voljeti, koja će biti iskrena meni i koju ću i ja voljeti. Ne želim pretjerano definirati tko sam i što sam, nego ću dopustiti svojoj emociji i svom karakteru da diktiraju kamo idem dalje stilski.
Neću se definirati žanrovski jer bi me žanrovi previše ukalupili, a ne želim biti sluga ikakvih pravila koja su na kraju krajeva samo apstraktna.
Je li u pitanju bend ili solo izvođač, na kraju dana mislim da ću za sada zadržati status solo izvođača. Volio bih imati prateći bend, volio bih imati bendovske suradnike s kojima mogu stvarati na licu mjesta i nastupati, ali što se tiče same kreative i stilskog izražaja, za sada se vidim više kao solo izvođač. Smatram da sam kao autor pretjerano zaljubljen u svoju viziju i u prošlosti nisam vidio dobre rezultate kada sam dopuštao da se moje vizije kompromitiraju ili mijenjaju. Na kraju krajeva, kao autor i kao izvođač moram biti zadovoljan i moći ponosno stati pred publiku sa svojim radom. Imam viziju i držim uzde svojeg kreativnog usmjerenja.
- Osim u plesu, imaš pozadinu u glumi i na kazališnim daskama. Koje lekcije iz kazališne dramaturgije primjenjuješ pri građenju glazbenog performansa? Postoji li scena iz neke predstave koja te posebno inspirirala za scenski nastup koji pripremaš?
Ono što me je kazalište naučilo, pogotovo u zadnjih godinu dana, jest u stvari koliko potencijala imam i što sve znam raditi nasuprot onome što realno bih trebao raditi ili bih mogao odraditi u danom trenutku. Godinama već nastupam na pozornicama kao pjevač, međutim dramaturški, točnije dramski pristup mi je pomogao da ostvarim i neke druge vizije onoga što Devin kao lik jest. Zaista u zadnje vrijeme gledam na sebe kao na lika, točnije kao na predstavu koju gradim u svojoj estetici, u svojoj priči i u svemu onome što želim prenijeti publici.
Ono što sam najsigurnije naučio jest da zaista nije uvijek potrebno dati sve. Naprotiv, u zadnje vrijeme volim vrlo pametno rasporediti svoje vještine i publici dati točno ono što u danom trenutku treba. Mislim da ću to s nastupom na Dori jako dobro pokazati, jer je cijeli nastup koncipiran kao jedna narativa, jedna dobra priča i siguran sam da će publika u njoj prepoznati sve moje vještine. Na tu pozornicu stajem bezkompromisno, ali ono najbitnije od svega jest da publici dajem poštovanje, jer želim biti onaj izvođač kakvog oni zaslužuju.
- Samostalno si radio na glazbi i tekstu, međutim uvijek je potrebno nešto kreativno ‘nadograditi’. Kako biraš suradnike u kreativnom procesu i koliko si spreman na kompromis?
Uvijek svoje vizije pošaljem svojim najbližnjima da vidim koji je njihov dojam, ali vjerujem sebi i svojoj intuiciji dovoljno da znam što radim. Ne gledam nužno je li moja ideja najbolja ili je li to najtočnije što moram napraviti, ali jako pratim svoju intuiciju. Kompromise sam odradio, prihvatio sam neke odluke u prošlosti koje su bile potrebne da bih postao ovakav kakav sam danas, ali smatram da je toj fazi došao kraj jer sam shvatio da ono što moju dušu najviše hrani jest moja kreativna vizija i ona verzija mene koju želim ostvariti i nisam spreman na ikakve kompromise koji će tu viziju usporiti ili promijeniti.
Blagorečeno, možda ne znam najtočnije tko sam i što sam, ali znam sigurno što nisam i što ne želim biti i vodim se time da prepoznam situaciju gdje se moja vizija mijenja i niče od onoga što ona treba biti. Zaista mislim da najbolji oblik mene može doći van samo ako sam ja zadovoljan s onim što stvaram. I zato mislim da kompromis nikada neće doći na cijenu mog zadovoljstva u procesu rada.
- Kako se nosiš s mogućim neuspjehom i kritikom? Imaš li mentalni “plan za oporavak” koji uključuje korake kako bi se kreativno i emotivno vratio jači?
Neuspjeh, kritika, nezadovoljstvo, propast na neki način su uvijek ključni dijelovi svakog umjetničkog puta. Jednostavno je nužno prihvatiti da kada stvaramo za javnost, isto tako moramo shvatiti da javnost neće uvijek imati istu percepciju našega rada. Ono što je možda nekome genijalno, meni je grozno i tako nekome moj rad može biti fantastičan ili grozan ovisno o kontekstu kako su me percipirali i o njihovim osobnim ukusima. Najključnija stvar na početku svakog procesa rada ili svačije karijere, mislim, jest prihvatiti da ukusi su ukusi, nismo svi isti i ono što mene zaista pogodi je kada napravim komad autorskog rada i sam nisam zadovoljan s njime.
Jedino u tom trenutku me kritika ili tuđe nezadovoljstvo može pogoditi jer u tom trenutku i ja dijelim to mišljenje, ali primijetio sam u prošlosti da me nijedan komad kritike ili hejt-a pod navodnicima nije pogodio ako sam ja istinski bio zadovoljan sa svojim radom i nekako onda uvijek ciljam da je najbolji lijek protiv bilo kakvog komada nečijeg mišljenja koji možda nije pozitivno nastrojen, u stvari samo zadovoljstvo. Znači, ako sam ja sam zadovoljan sa svojim radom, onda znam da u tom trenutku mi nitko ne može ništa reći jer znam da sam u njega ubacio sve moje mogućnosti, sve svoje vještine i dao sam tom komadu najviše sebe što sam mogao.
- Gledajući pet godina unaprijed, ako Dora bude samo jedna stepenica, kako izgleda idealna sljedeća faza tvoje karijere? Koji žanrovski rizik, suradnja ili umjetnički projekt bi te najviše uzbuđivao i zašto?
Dora je već sad jedna stepenica u cijelom ovom ludom procesu, jer mislim da se ne vidim kao izvođača kojem bi Dora ili Eurosong mogli biti jedna finalna stepenica. Zaista sam pretjerano zaljubljen u stvaranje glazbe, u nastupanje, u svemu ovome što ovaj posao traži od pojedinca, da bih si dozvolio da tako rano postignem jedan maksimum. Od samih početaka svi me znaju kao nevjerojatno ambicioznog, ali smatram jednostavno da s velikom ambicijom jedino tako može doći nekakav uspjeh. Od malena me majka uvijek učila, ciljaj na mjesec i doći ćeš do zvijezda.
Nakon Dore istinski bih volio nastaviti svoj kreativni rad, pripremiti album, pripremiti turneju ili barem nastupe, nastupati što više i stvarati što više i razvijati svoj brend kao izvođač što više u što većem obliku. I prije sam već napomenuo da bih najiskrenije volio biti nekome najdraži izvođač kao što su neki drugi izvođači meni najdraži i onda s takvim mentalitetom i pristupiti prema tome. Imati definirani izgled, definirani zvuk, definiranu pojavu, nastupe i uvijek ciljati na to da to sve bude veće, glasnije, bolje.
Zaista želim ljudima ponuditi ono što svijet nudi nama, jer sam alergičan na onu frazu “Zadovoljno smo, dobro je”. Mislim da generalno na našim prostorima fali jako puno ambicije i znam da je to najčešće problem oko budžeta, jer se i ja nosim s tim istim problemima, ali nije uvijek budžet ono što fali vizijama. Vizija je nešto što se ne može kupiti, a ja znam da ja svoju imam i znam što želim pomoću nje postići i siguran sam da ću ustrajnim radom doći do tog finalnog cilja, jer ako je nešto sigurno, sigurno je da me nije strah raditi i zaista se upregnuti da ostvarim sve ono što sam si zamislio.
