Poduzetništvo nove generacije: razgovarali smo s Prosperom Filipovićem o mladosti, riziku i vlastitom putu

Nova generacija poduzetnika ne čeka savršene uvjete, dozvole okoline ni „pravo vrijeme“. Oni kreću rano, hrabro i s jasnom idejom što žele graditi i kako žele živjeti. Sloboda i financijska neovisnost postaju važniji od sigurnosti, a vlastiti biznis sve češće nije plan B, nego prvi i jedini izbor. U tom kontekstu, priča o Prosperu Filipoviću zvuči gotovo prirodno: mladi fotograf čiji je osjećaj za estetiku već odavno prepoznat u lifestyle krugovima, odlučio je napraviti korak dalje i svoju viziju pretočiti u fizički prostor.

Prosperova priča dobro oslikava duh generacije Z (i onih tik uz nju): neustrašivi su u preuzimanju rizika, svjesni da savršenstvo ne postoji, ali i da se kvalitetna ideja, kad je dovoljno razrađena i iskrena, uvijek na kraju prepozna. U razgovoru koji slijedi, dotaknuli smo se svega; od toga zašto Split 3 ima više potencijala nego što se na prvi pogled čini, preko realnosti otvaranja specialty kafića izvan centra, do pitanja piju li Splićani dobru kavu ili samo piju kavu.

• Koliko te fotografija, kao posao i mindset, pripremila za poduzetništvo, i gdje si se najviše iznenadio samim sobom?

Fotografija me kao posao i način razmišljanja jako dobro pripremila za poduzetništvo. Točno dvije godine nakon otvaranja vlastitog obrta otvorio sam i firmu, odnosno kafić. Već sam ranije imao prilično izražen poduzetnički mindset; fokus na rad, razvoj, nove izazove i širenje u druge djelatnosti.

Oduvijek me privlačila ideja stvaranja nečeg fizičkog, prostora koji ima karakter i u kojem se može graditi zajednica. Najviše sam se iznenadio samim sobom kad sam postao svjestan koliko je planiranja, organizacije i svakodnevnih sitnih odluka potrebno da bi se jedna takva ideja ostvarila. U cijelom procesu veliku podršku imao sam od brata, ali i od obitelji i prijatelja.

• Zašto baš Split 3? Što si vidio u tom kvartu što drugi možda ne vide?

U početku smo krenuli s idejom da nam lokacija nije presudna, jer vjerujemo da će se kvalitetan koncept pronaći put do publike bez obzira na adresu, ljudi dolaze ciljano.

Ono što smo vidjeli, a što se često zanemaruje, jest činjenica da je to kvart koji živi cijeli dan i tijekom cijele godine. Ogromna koncentracija stanovnika, radnika, studenata i učenika stvara stalni ritam i energiju, bez sezonalnosti. To je kvart s realnim, svakodnevnim životom, i upravo u tome smo prepoznali njegovu snagu.

• Koliko je teže (ili lakše) graditi specialty priču izvan stare gradske jezgre Splita?

Iskreno, meni je osobno gradnja specialty priče izvan stare gradske jezgre čak i logičnija opcija. Centar grada mi nikad nije bio posebno ‘napet’, većina takvih kafića koncentrirana je upravo tamo, a cijene najma su nerealno visoke.

Mislim da je trenutno puno zanimljivije i održivije razvijati takav koncept izvan samog centra. Kvartovi imaju velik broj stanovnika koji tamo žive svaki dan, a često nemaju takav sadržaj u neposrednoj blizini. Upravo tu vidim prostor za rast, graditi kvalitetnu priču za lokalnu zajednicu, a ne samo za prolaznike i turiste.

• Imaš li osjećaj da mlađe generacije danas hrabrije ulaze u poduzetništvo ili samo imaju veću potrebu za slobodom?

Jako dobro pitanje i iskreno, ni sam više nisam potpuno siguran u odgovor. Mislim da je želja da imaš nešto svoje, da ne radiš za nikoga i da budeš sam svoj šef, oduvijek postojala, bilo zbog slobode ili financijske neovisnosti. Na papiru to zvuči idealno, ali realnost je često dosta drugačija.

Iz mog iskustva, oba moja biznisa, i fotografija i kafić, nastali su isključivo iz mog rada i mog novca. Danas imam dojam da je češća situacija u kojoj mladi ulaze u poduzetništvo uz snažnu financijsku podršku obitelji, što im daje veću sigurnost, ali i slobodu da ne razmišljaju previše o posljedicama ako nešto ne uspije.

Bez obzira na to, apsolutno podržavam svaki oblik samozapošljavanja i življenja vlastitih snova, pogotovo kad je riječ o nečemu što te stvarno ispunjava i ima smisla dugoročno.

• Što ti je bilo najteže u prvim mjesecima nakon otvaranja Bl3nda?

Najteži dio bio je zapravo sam čin otvaranja. Zadnjih petnaest dana prije otvaranja činilo se kao tri mjeseca i imali smo osjećaj da nikad nećemo doći do tog trenutka – stalno je nešto nedostajalo. Otvaranje smo na kraju odgađali čak tri puta.

U jednom trenutku smo shvatili da ne mora sve biti savršeno od prvog dana i da se puno stvari može riješiti u hodu. Kad smo napokon otvorili, stvari su se vrlo brzo posložile i od prvog dana sve je funkcioniralo bolje nego što sam očekivao.

Misliš li da Splićani zaista piju dobru kavu ili samo piju kavu?

Mislim da ljudi sve više znaju prepoznati kvalitetu, a ne samo „popiti kavu“, tako da bih rekao da Splićani zaista piju dobru kavu.

• Kako gledaš na rast specialty scene u Splitu; vidiš li druge kafiće više kao konkurenciju ili kao dio iste promjene?

I prije nego što sam otvorio svoj kafić, svaki dan sam odlazio u specialty kafiće. Moram priznati da Split stvarno ima izuzetno dobru scenu, i uvijek bih se obradovao kada bi novi kafić otvorio.

Nikad nisam gledao druge kafiće kroz prizmu konkurencije, uvijek sam ih doživljavao kao kolege i dio istog communityja. Nažalost, taj pojam suradnje i zajedništva često nije isto shvaćen ni u fotografiji ni u ovom poslu, ali ja nikad nisam dopustio da to utječe na moj rad ili karijeru.

Veselim se vidjeti kako scena u Splitu nastavlja rasti i nadam se da će specialty kultura postajati sve jača i prisutnija.

• Bl3nd nije samo kafić; koliko ti je bilo važno da prostor ima karakter i osobnost?

Jako mi je bilo važno da prostor ima karakter i osobnost. Želio sam da ljudi dolaze i osjećaju se kao da su kod mene doma, a moja vizija i estetika pretočene su u svaki kutak Bl3nda. Toliko sam sretan što je svaki detalj nastao u suradnji s prijateljima, i svaka stvar nosi svoje nezaboravno sjećanje, od poda i vrata, pa čak i WC-a.

• Gdje vidiš Bl3nd za godinu ili dvije – ostaje li kvartovska priča ili imaš veće ambicije?

Mislim da je uvijek najteže napraviti nešto prvi put. Čim smo završili s prvim, rekao sam, drugi mogu otvoriti u mjesec dana, haha. Za sada volim uživati u tome što imamo i fokusirati se na to da Bl3nd bude što bolji i kvalitetniji. Hoće li priča ostati kvartovska ili rasti dalje, vrijeme će pokazati, ali ambicije su svakako tu. Želim da iskustvo koje nudimo bude posebno, bez obzira na lokaciju.

• Što bi danas rekao sebi s početka ove priče, prije nego si uopće potpisao papire za kafić?

Danas bih sebi rekao da napravi sve isto. Svaka dobro razrađena priča će na kraju biti prepoznata, a trud, pažnja i strpljenje koje uložiš uvijek se isplate.