Da bi bilo koja manifestacija zaživjela, osim nevjerojatne upornosti, doze ludila, logističkih i organizacijskih sposobnosti, potreban je i osjećaj koji će jasno precizirati ono što ljudi žele u točno određenom vremenskom trenutku. Za to škola ne postoji, ali postoje pojedinci koji se hrabro upuštaju u stvaranje najljepših kreativnih priča! Jedan od njih je Antonio Franić, “bivši” glumac koji je javnu karijeru ostavio po strani (za sada) te u svom organizacijskom portfelju nanizao glazbeni festival koji je ušao u šestu godinu održavanja, te dva food festivala koji će drugu godinu zaredom oživjeti šarmantne ulice Trogira i Dubrovnika.
KulaKula, Babarol i Bavarin
Festival KulaKula prošle je godine obilježio svoju jubilarnu petu godinu održavanja, street food festival Babarol premijeru je doživio prošle godine u Trogiru zajedno sa svojim festivalskim bratom Bavarin u Dubrovniku. Ove godine očekuje nas repriza spomenutih festivala koji će vas, sigurni smo, sadržajno osvojiti na prvu. Popričali smo s organizatorom Antonijem Franićem koji nam je otkrio nešto više o festivalima te svim nijansama koje se kriju iza ovakvog tipa pothvata.
-
Od glumca pa do organizatora glazbenog i street food festivala – kako se dogodila ova drastična promjena poslovnog puta?
Iako naizgled djeluju nespojivo – glumački posao i event management imaju dodirne točke pogotovo ako ste kreativac i imate sklonosti prema produkciji i organizaciji.
Prijelazna faza je bio rad u organizaciji programa kavane Johann Franck u Zagrebu i jako puno lekcija koje sam naučio radeći za Tomu Ricova iza kojeg stoje neki ponajveći regionalni projekti kao što je Weekend Media Festival.
Godine 2018. pokrenuo sam privatan posao i nastao je KulaKula festival, a te godine dogodili su se i veliki projekti poput Boulangerie Bleue eventa u Mimari za klijenta Badel 1862 te hrvatsko predstavljanje Volkswagen Arteona za Porsche Hrvatska. Eventi su to koje je odlikovala kreativnost što i dan danas smatram da je moj najveći forte. S obzirom na to da su glumci visoko kreativne osobe – otud i ova veza.
-
Iako je ovo tek druga godina održavanja Babarola / Bavarina, ovaj street food festival već je naišao na odobravanje publike i jako je brzo dobio na prepoznatljivosti. Što misliš, u čemu je tajna uspjeha?
Babarol je nastao spontano. Volim hranu, još više možda volim dobra pića i miksologiju, a glazba je oduvijek sastavni dio mog života – kako kroz kazališni svijet tako i suradnje s nekim od izvođača na hrvatskoj sceni. Babarol je u svom konceptu street food festivala pomirio sve moje ljubavi.
Čvrsto vjerujem da više nije dovoljno pred publiku staviti samo DJ- a i dati im hranu u ponudu već publika traži kvalitetan sadržaj, a Babarol i njegov “dubrovački festivalski brat” Bavarin , to upravo i jesu – najsadržajniji street food festivali.
Ideja je bila pružiti sadržaj za sve generacije kako bi odrasli mogli nesmetano uživati u hrani i piću, a maleni dobiti sadržaj koji potiče njihovu kreativnost i zabavlja ih. Ogroman gušt mi je u svakom od gradova u kojem se pojavimo napraviti i natjecanje u pripremi lokalne slastice (trogirski rafijoli, dubrovački pandišpanj i rozata) i tako animirati i lokalne zaljubljenike u kuhanje. Bude tu zaista komičnih situacija i nikad neću zaboraviti kako je Ivan Temšić, pobjednik Masterchefa zamalo nadrljao od strogih trogirskih natjecateljica samo jer se usudio reći na koji način njegova mama sprema rafiole.
Dakle, sadržaj, sadržaj i samo sadržaj – to je tajna uspjeha Babarola i Bavarina : spojiti odličnu hranu, dobre koncerte, kvalitetne radionice i panele i stremiti da svaki detalj je na svom mjestu. Kod evenata vrag je u detaljima.
-
Koliko je kompleksno prihvatiti se organizacije takvog višeslojnog događaja koji uključuje koordinaciju brojnih detalja?
Teško je. Pojedinci koji me prate na Instagramu znaju da doma u radnoj sobi imam tri crna zida ispisana tablicama i natuknicama. Živim sa svojim projektima i dišem ih cijele godine i najveća hvala prijateljima koji trpe što najčešće pričam o poslu.
Pazim na sve detalje i znam da se za svoje ugostitelje moram pobrinuti od kante za smeće do dovoza frižidera, od kvalitetnog sadržaja i odnosa s izvođačima koji rado nastupaju u mojim projektima do dobrog PR- a i medijskog pozicioniranja.
Ugostitelje vidim kao istinske zvijezde svog street food koncepta. Teško je i kompleksno i morate predvidjeti gdje sve čuči potencijalan problem – nije bezveze event management treći najstresniji posao na svijetu 🙂
-
Zašto ime Babarol, odnosno Bavarin?
Obožavam tu trogirsku riječ za platneni ubrus koji se stavlja djeci oko vrata da se ne uprljaju. U Dubrovniku pak vladaju prijepori je li bavarin ili babarin, drugi krajevi kažu barbajol, beberin, slinček… predivna raznolikost jezika koja izaziva diskusiju i izaziva emociju. Svi smo to jednom nosili oko vrata. Smatram da je i hrana i uživanje u njoj čista emocija i da se zbog nje okupljamo svi oko istog stola i zaboravljamo na sve loše u tijeku dana. Zato – babarol, zato bavarin – emocija!
-
Koji su budući planovi za Babarol / Bavarin?
Odradili smo lani Trogir i četverodnevno pilot izdanje u Dubrovniku. Prošlog tjedna smo predstavili best of naše ponude na Weekend Food Festivalu u društvu nekih ponajvećih imena svjetske gastronomije i dobili odlične kritike.
Mala obitelj Babarola/Bavarina okuplja zaista fantastične ugostitelje kao što su: Robert Predrag Žmire i trogirski restaurant “Mare”, fantastična Gorana “Goge” Milaković i njen splitski “Missy B.”, kraljica slatkog Tea Mamut i njen “O’š kolač”, kraljevi street fooda zadarski “Picnic Mingle&Fun” koji će tek svima pokazati koliko su precizni, kvalitetni i paze na svaki detalj. Tu je i pravi revolucionar Eduard Beg i njegov “Beg’s plant based street food”, trogirski bistro bar “Corte” koji je sa svojim jelima možda najbolje skrivana street food ponuda Trogira, a ove godine nam se pridružuju i dva nova imena: dubrovački “Edulis Oyster Bar” na Bavarinu i mogu reći sad već regionalno poznat brand “Tunaholic” koji sudjeluju na Babarolu.
Ove godine idemo u punom izdanju od deset dana u Dubrovnik (5.-14.5.) i jedanaest dana u Trogir (19.-29.5.)
Samo u Dubrovniku imamo preko 26 besplatnih događaja i koncerte Belana, Vanne, Gine, Mie Dimšić, Kuzme i Shaka Zulu i Silentea. Trogirane očekuju Mjesni odbor, izvođači iz emisije A strana, grupa Pavel i meni jako draga Marija Mirković, nekadašnja članica Frajli i njena gošća Alka Vuica.
Zadovoljstvo mi je što sam uspio dobiti londonski Lyaness bar za gostovanje na Bavarinu – dobitnici su nagrade za najbolji svjetski bar i osim predavanja i guest shifta održat će i na moj prijedlog radionicu s mladima iz ugostiteljske škole. Na to sam iznimno ponosan!
Širimo ponudu hrane a dolaze i ponude iz novih gradova – Babarol karavana ide dalje, vjerujte mi!
-
Ove godine čeka nas još jedno izdanje KulaKula festivala u Trogiru, imaš li već spremljen line up?
Naravno – to je taj treći zid u radnoj sobi i bojim ga se jako.
Šesta godina festivala i jedno novo poglavlje. Line-up uskoro izlazi van i stravično je velik – da mi je netko to stavio na stol 2018. kada je sve počelo, zgužvao bi papir i rekao mu da je lud. Stiže nam najveće izdanje s izvođačima iz cijele regije i jednim fantastičnim imenom iz Italije. Reći ću vam samo da ove godine sasvim slučajno imamo puno veze s Eurosongom!
-
Možeš li usporediti prvu godinu održavanja festivala s posljednjim jubilarnim izdanjem? Koliko je teško bilo preživjeti razdoblje korone?
Prve godine se ne želim sjećati. Tog stresa, tih izazova, tih pogrešaka. Druga je bila ogroman pozitivan boom. Dva od tri rasprodana dana i najveće nevrijeme prije nastupa Let 3 koji se nikad nije održao. Treća i četvrta godina – korona, pola kapaciteta i puno radno vrijeme, zatom radno vrijeme do ponoći, a puni kapacitet, covid-testiranja na ulazu i drame oko toga. Sve smo to prošli i KulaKula je jedan od rijetkih glazbenih festivala koji se održao i u doba covida. Imali smo malo sreće jer smo uvijek prvi vikend kolovoza, i puno truda i stresa – posijedila mi je brada, ali iskustvo ne bi mijenjao ni za što.
-
Možemo li očekivati KulaKula festival u drugim gradovima u Hrvatskoj?
U startu je odmah bilo ponuda.
Danas smo dio Trogira i trogirske priče, a kako sam i sam preselio u Trogir nekako vidim KulaKula festival tu. Ipak nije isključeno da neke druge predivne hrvatske tvrđave osjete i to ljetno iskustvo koje svake godine “zakuhamo” i koje postane događaj s kojim počne, traje i završi ljeto.
