Zahvaljujući poslu kojim se bavim imam priliku upoznati fantastične ljude koji svojom pojavom i osobnosti mogu napraviti tektonske pomake u razbijanju određenih društvenih predrasuda, mada često nisu ni svjesni koliki utjecaj imaju. Upravo u tu kategoriju spada Mona Panadić, mlada žena o kojoj će se, sigurna sam, tek pričati.
Mona Panadić je 23-godišnjakinja koja je nedavno započela karijeru u turizmu i živi jednim sasvim normalnim životom s puno neobičnih detalja. Zahvaljujući dinamičnoj karijeri njenog oca kao nogometaša pa nogometnog trenera rodila se u Njemačkoj, a uz to je imala priliku odrasti putujući po cijelom svijetu pa je tako jedan dio djetinjstva provela u dalekom Japanu. Međutim, najveću zaslugu za svoju trenutnu karijeru u turizmu pridaje svojoj mami i njenoj volji za putovanjima zbog čega je posjetila sve od daleke Australije i Havaja pa do Kanade, Emirata i cijele Europe.
Iako početak ove priče ne daje naslutiti što se sve događalo s Moninim životom iza kulisa, otkrila nam je da se od djetinjstva susretala i još susreće s velikim izazovima. Naime, Mona se rodila sa srčanom manom zbog čega je morala proći nekoliko teških operacija koje su ostavile traga na njenom tijelu u obliku velikih ožiljaka preko prsa i leđa. Tijekom jedne od operacija doktori su joj tijekom tubiranja oštetili jednu glasnicu zbog čega ljudi često misle da je promukla ili da je previše partijala, otkrila nam je uz osmijeh.
Da život nekada piše najčudnije priče, dokaz je događaj koji se zbio prije dvije godine kada je Mona “zaradila” još jedan ožiljak koji se proteže preko cijele ruke. Na putu za promociju preddiplomskog u Dubrovnik, kao suvozačica doživjela je prometnu nesreću. Tada joj je nadlaktica pukla na tri dijela zbog čega je i nedavno imala operaciju kako bi vratila potpunu funkcionalnost ruke.
S Monom sam se našla u lipnju i popričala o tome kako ona gleda svoje ožiljke i to sve sa ciljem da prenesemo što većem broju žena i muškaraca poruku o fokusu na ono najbitnije. Živimo u vremenima kada se uzrujavamo oko bilo kakve nepravilnosti na tijelu, bilo da je riječ o prištićima, borama, celulitu. To je potencirano društvenim mrežama koje serviraju savršene prizore života, a iako svi često objavljuju disclaimere kako život nije samo Instagram – još uvijek mi to prvenstveno izgleda performativno. Osim toga, ova priča je i dobar pokazatelj da nepoznatim ljudima ne trebate komentirati fizički izgled, bez obzira na znatiželju. Čini mi se da mnogi često zaborave da ta granica postoji.
-
Od rođenja imaš neke od svojih ožiljaka. Kada si prvi put uočila da nisi kao ostala djeca?
Znam da bi buljili u moje ožiljke i ispitivali o mom glasu. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto sam bila dosta tiha i sramežljiva kao dijete. Zbog operacija sam izostajala iz škole duže vremena i kad bih se vratila djeca su htjela znati zašto me nije bilo i kako sam. Tako da sam i tu shvatila da sam “drugačija”.
-
Kako su ljudi u tvom okruženju reagirali na tvoje vidljive ožiljke i promukli glas? Jesi li se susrela s prihvaćanjem ili nepristojnim komentarima?
Susrela sam se sa svakakvim komentarima, dobrima i lošima. Neki me često pitaju bih li popravila glas da mogu i komentiraju kako me ne mogu zamisliti s drugačijim glasom, da sam ovako posebna. Osobno se slažem, ali ima taj jedan dio mene koji ne želi slušati komentare. Često mi konobari neće dati led ili mi donesu čaj i med. Tako da ovisi koliko volje i energije imam u sebi, nekad sama sve odradim, a nekad zamolim drugu osobu da naruči za mene da izbjegnem komentare, poglede i čaj😂. Nekad ljudi ne razmisljaju i kažu nešto dosta uvredljivo, ali što ću im ja, to je njima na duši.
Volim kad me ljudi pitaju da im mogu objasniti.
-
Zajedno s fotografkinjom Irmom Vargić snimila si editorijal u kojem si bez zadrške pokazala svoje ožiljke. Koliko ti je bilo teško snimiti takve fotografije?
Ne bih rekla da mi je bilo teško snimiti takve fotografije, nego sam se više bojala kakvu će ljudi imati reakciju kada objavim te fotografije. Jedino mi je trebalo malo da se opustim, da bildam samopouzdanje i da počnem pozirati bez neke nelagode. Hvala Bogu pa je Irma tu pomogla i motivirala me pa sam se brzo opustila.
-
Koliko ti je teško saznanje da te čeka još operacija srca kroz život?
Nije nimalo lako. Uvijek pokušam biti pozitivna, ali ne može se izbjeći ta pomisao da možda na sljedećem pregledu nešto neće biti okej. Najteža mi je pomisao da ću razočarati i rastužiti svoje najbliže. Mrzim to da sam ja razlog zbog kojeg će netko koga volim tugovati zbog mene… imala sam puno takvih situacija i nikad ne bude lakše. Ali naravno ti ljudi mi daju snagu da sve te operacije i svu tu bol koju sam prošla i koja će dalje biti lakše prebolim i preživim. Najteži dio tih operacija je kad me se priprema za operaciju i taj goodbye prije nego što me se uspava… Tisuću misli prolazi kroz glavu i tisuću suza pustim niz obraze… Zato kad se probudim nakon operacije i kad vidim svoje roditelje osjećam se kao da se maknuo ogroman teret s leđa.
-
Možeš li podijeliti neke trenutke iz svog života kada si se osjećala posebno samopouzdano i ponosno na svoje tijelo i svoju unutarnju snagu?
Najviše samopouzdanja i ponosa imam kad radim na sebi i guram svoje limite. Volim vježbati i tad se najjače osjećam. Moje se srce brzo umori, a ruka je u jednom trenutku bila toliko slaba da nisam mogla dignuti čašu, ali nikad nisam odustala. Stisnula bi zube i vježbala ne samo da dobro izgledam nego za svoje zdravlje.
-
Koje su neke važne lekcije koje si naučila kroz svoje putovanje prihvaćanja i ljubavi prema vlastitom tijelu?
Stvarno osoba treba biti mentalno jaka i jednostavno prihvatiti da neke stvari imaju svoj razlog iako su to bile “loše” stvari. Stvarno vjerujem u to da su ti ožiljci jedan veliki razlog zašto sam ja osoba koja jesam danas. Tko zna kakva bi osoba bila bez tih bitki.
-
Jesi li ikada osjetila pritisak društva ili društvenih medija kao što je Instagram da se uskladiš s određenim standardima ljepote i kako si se nosila s tim?
Naravno, mislim da je to u ova doba neizbježno. Mislim da je to generalno jedan veliki problem i puno se cura uspoređuje s tim standardima ljepote koje vide na Instagramu. Neću lagati, nekad sebe uhvatim da se uspoređujem s tim curama i osjećam kao da nisam dovoljno zgodna/lijepa/seksi. Čak nekad mislim da se neki ljudi fokusiraju na “ružne” ožiljke i moj promukli glas, nego na mene kao mene.
-
Kako bi savjetovala druge mlade ljude koji se suočavaju s fizičkim izazovima ili vidljivim ožiljcima? Koje bi poruke ili savjete željela podijeliti s njima?
Prva stvar koju bih rekla je da “It’s okay not to be okay”. Normalno je imati dane kada se osjećamo snažno i lijepo, a na drugu stranu je normalno imati dane kada se osjećamo drugačije i neprivlačno. Ali uvijek je dobro raditi na sebi. Ja sam si ponekad u bilježnici pisala pet stvari na koje sam ponosna kako bih si probala maknuti te neke negativne misli. Opet ću ponoviti da je stvarno sve stvar glave i da je dobro pomiriti s time da je to tvoj život i tvoja priča za ispričati. Također biti okružen s dobrim ljudima koji će biti tamo kada ti bude najteže može samo pomoći.
